Nedavno smo podijelili naša prva iskustva s ovom najnovijom Square Enixovom RPG igrom, a sada se vraćamo s kompletnom recenzijom neposredno pred službeni datum izlaska. Iako je Bravely Deafult II zasnovan na brojnim principima stare škole RPG žanra, posve nasumična borba ovaj puta je izostala. Ukupno treći u serijalu, a zapravo prvi na nešto sposobnijem hardveru, Bravely Default II nema nimalo lak zadatak impresionirati redakciju HCL-a na platformi koja ima dosta toga za ponuditi kada je ovaj žanr u pitanju.

Za početak, nije tajna i već po slikama se da zaključiti da Bravely Default II izgleda jako lijepo. Vizualni je stil zadržan iz prethodnih igara, te viša rezolucija Switch konzole u odnosu na 3DS doista čini veliku razliku. Više detalja, življe boje i bolji efekti znatno poboljšavaju ukupan vizualni dojam. Slično kao i njegov stariji brat – Octopath Traveler, Bravely II ima naglašen efekt zamućivanja predmeta i okoline u daljini. Time je stvoren uvjerljiv efekt dubine. Za one nešto osjetljivijih očiju dobra vijest je ta da je efekt moguće isključiti u postavkama igre.

Također je u opcijama moguće engleske glasove zamijeniti japanskim. Glasovna gluma na engleskom je tek prosječne kvalitete, te u suštini ovisi o liku. Glasovne glume ima osjetno više nego u Octopath Traveleru, te govor nije prisutan samo u usputnim konverzacijama i povremenim čavrljanjima među članovima družine.

Glasovne glume ima osjetno više nego u Octopath Traveleru te govor nije prisutan samo u usputnim konverzacijama.

Četiri junaka koje je ujedinila sudbina pokušavaju spasiti svijet Excillant sačinjen od pet kraljevstava kojima prijete zle sile i ljudi jako loših namjera. Plaćenica Adelle je u potrazi za svojom nestalom sestrom, učenjak Elvis pokušava dokučiti tajne iz misteriozne knjige koju mu je ostavila njegova mentorica, a Gloria, nesuđena princeza nedavno propalog Musa kraljevstva, traga za misterioznim kristalima moći. Glavni protagonist je mornar Seth koji se nakon brodoloma budi iz nesvijesti i počinje avanturu u kraljevstvu Halcionije gdje su se našla i ostala tri hrabra junaka.

Priča je u stilu dosadašnjih Square Enix RPG-a, ali ono što vrijedi napomenuti jest to da su odnosi među ova četiri glavna lika puno bolje osmišljeni nego odnosi likova u Octopath Traveleru. Dijalozi su osebujniji, neke teme i priče nastavljaju se kroz povremene grupne razgovore i u konačnici sve to djeluje mnogo prirodnije i povezanije. Tu se možemo vratiti i na dio vizualne prezentacije pošto se da primijetiti da si je netko zbilja dao truda oko gesti i različitih poza koje likovi zauzimaju tijekom dijelova s konverzacijama. Na istoj razini je i uvijek prikladna glazbena podloga.

Netko zbilja dao truda oko animiranja gesti i različitih poza koje likovi zauzimaju u priči.

Kad avantura krene svojim tokom, naši junaci se lagano probijaju do kraljevstava. Kretanje na otvorenom i tijekom istraživanja je vrlo jednostavno. Upravljamo glavnog lika u družini koji vidljivim protivnicima može pobjeći, prići im s leđa ili ih pak napasti prvi čime može osigurati određene strateške prednosti na početku bitke. Borbe je moguće izbjegavati, ali narav igre je takva da je nerijetko potrebno učestalo ulaziti u borbe kako bi se dosegli dovoljno visoki leveli družine koji borbu sa sljedećim bossem čine donekle izvedivom. Kažem donekle izvedivom jer su boss borbe poprilično izazovne, te se tijekom istih svaka pogreška skupo plaća.

U bilo kojoj drugoj igri ponavljanje borbi u tolikoj mjeri bi mi vjerojatno brzo dosadilo, no ovdje stečena potreba za unaprjeđivanjem svakog od likova u više “poslova” stvara neopisivi užitak. Uvijek se događa nešto novo i svako malo barem jedan od likova nauči novi napad, pasivnu sposobnost ili usavrši posao i time otključa nove pogodnosti koje mogu kompletno promijeniti tok borbe i osnovnu strategiju družine.

Uvijek se događa nešto novo i svako malo barem jedan od likova nauči novi napad, pasivnu sposobnost i sl.

Na otvorenom i u tamnicama moguće je pronaći škrinje s blagom. Nekad su u pitanju samo novci, a nekad su to oružja i druga korisna oprema koja može olakšati bitke. Slično vrijedi i za sporedne zadatke koji još bolje nagrađuju, a moguće ih je preuzeti pokretanjem vidno označenih konverzacija s mještanima u gradovima. Mapa svijeta može vas istodobno navoditi do maksimalno tri sporedna zadatka.

Svako kraljevstvo ima neku svoju minijaturnu priču i zlikovce s raznoraznim motivima kojima petljanje naših junaka u njihove poslove nikako ne odgovara. U gradovima je moguće pronaći trgovinu u kojoj junaci mogu potrošiti zarađeni novac. Prelaskom jednog od ranijih sporednih zadataka otključava se plovidba koja “sleep” mod Switch konzole koristi kao dvanaestosatnu ekspediciju koja donosi korisne predmete. Zgodan dodatak koji periode neigranja može pretvoriti u grindanje za korisnim stvarima. Kad smo kod korištenja specifičnosti konzole, Bravely II je moguće igrati i solo na lijevom Joyconu koristeći grip jedne ruke, a u handheld modu igra radi vrlo dobro.

Sleep mod Switch konzole koristi se za dvanaestosatnu ekspediciju koja donosi korisne predmete.

Kako život ipak nije torta sa šlagom, tako ni Bravely Default II nije RPG bez greške. Najveću zamjerku našao sam u dosta nespretno dizajniranim tamnicama, pogotovo onima u nešto kasnijem dijelu igre. Za razliku od otvorenih prostora, tamnice ne koriste mape što dovodi do otežanog prepoznavanja istraženih dijelova od onih neistraženih.

Tamnice često sadrže nekakvu katastrofu s kojom se treba nositi, poput poledice ili recimo vjetra koji otežava izbjegavanje borbi. Nije problem u nedostatku mape i lutanju, već u dionicama kojima je nedostatak upravo taj – nespretan i nelogičan dizajn koji nepotrebno produljuje lutanje naizgled jednim te istim hodnicima i stoga jamči višak ulazaka u neželjene borbe baš onda kada to najmanje želite.

Velik dio čari ovog serijala krije se u takozvanim “poslovima” koji se dodjeljuju likovima iz družine. Svaki od četiri igriva lika može uz primarni posao imati i sekundarni posao kojim praktički udvostručuje arsenal napada i proširuje izbor pasivnih sposobnosti. Za dodatne akcije i pasivne sposobnosti lik dakako mora dosegnuti poseban level u tom poslu. Također je moguće koristiti i određene pasivne sposobnosti iz svih drugih klasa čime igra automatski motivira na eksperimentiranje i isprobavanje svih poslova , te unutar njih – otključavanje pasivnih sposobnosti.

Mogućnosti kombiniranja poslova za jednog lika su ogromne.

Mogućnosti kombiniranja poslova za jednog lika su ogromne. Međutim, ni tu kreativnosti nije kraj jer je onda potrebno pronaći način kako istog tog lika pojačati opremom i pasivnim sposobnostima što bolje uklopiti u ostatak ekipe. Imate strijelca s napadima koji su efikasni protiv gotovo svih vrsta protivnika, ali koštaju vas previše resursa? Nema problema, dodajte istom tom strijelcu sekundarni posao lopova kako bi protivnicima neprimjetno mogli ukrasti resurse. Imate redovnika koji ima napade s apsurdno velikom štetom, ali korištenje istih ga ozljeđuje i izlaže nepotrebnoj opasnosti? Bez panike, ubacit ćemo viteza sa štitom koji može spasiti suborca i apsorbirati štetu umjesto njega.

Za svaki takav problem koji se javi unutar određenih klasa obično postoji više rješenja. Zanimljivo je da su statistike u startu iste za sve likove, a ono što će ih bitno promijeniti su dodijeljena oružja i dodatna oprema. Ovo je bitna razlika pri usporedbi s Octopath Travelerom gdje svaki od likova ima određene predispozicije koje bitno utječu na opravdanost odabira određenog posla. Osobno mi se sistem u Bravely Defaultu više sviđa jer su mogućnosti neograničene. Dok se Octopath iz petnih žila trudi navesti igrača na nekoliko najzanimljivijih buildova, Bravely pruža beskrajne mogućnosti i svaka nelogična kombinacija može se popraviti uz malo eksperimentiranja.

Hvale vrijedne su i razlike u detaljima po pitanju fizičkog izgleda družine. Različiti likovi za iste poslove uvijek imaju drugačiji dizajn odore, makar se radilo o samo nekoliko manjih detalja. Neke kombinacije su jako štosne i simpatične, a često sam zatekao samoga sebe kako dodjeljujem klasu određenom liku samo zato što mi tako izgleda najopakije, ne nužno i zato što se radi o najlogičnijem izboru.

Bravely Default II je prepun ovakvih malih sitnica koje zajedno uspijevaju zaokupiti potpunu pažnju igrača u ovom luckastom, ali ponekad i mračnom fantastičnom svijetu. Pa tako pri prelasku iz dana u noć družina istraživanje nastavlja koristeći petrolejsku lampu, a pri posjetu jednoj od najhladnijih lokacija u igri Elvisov glasovni glumac cvokoće zubima tijekom pobjedničkog slavlja na kraju svake borbe.

Sve to dovodi nas do zaključka da Bravely Default II većinu stvari odrađuje vrhunski, te vješto kombinira pametne inovacije s principima viđenim u RPG igrama stare škole. U cijeloj toj priči razočaravaju jedino ponekad obavezne sesije dodatnog grindanja i nelogično osmišljen raspored unutar kasnijih tamnica. Ipak, radi se samo o manjim nedostacima koje je vrijedno pretrpjeti i koji ljubitelje RPG žanra nipošto neće natjerati na odustajanje prije nego što vide kraj ove podulje RPG igre.