Mislim da je Square Enix pogriješio u imenovanju reizdanja Crisis Corea. Jer Reunion zvuči čak prilično “ukroćeno” s obzirom na to da je ovo reizdanje Crisis Corea izdanog 2007. godine za PSP… koji je ujedno prednastavak Final Fantasyja 7 iz 1997. koji je 2020. godine dobio preradu s drugačijom pričom od originala. Kad su već tako šašavi, trebali su se povesti za bratskim serijalom Kingdom Hearts i nazvati ovo Crisis Core: Final Fantasy 7 0.7 non-ReMiX Prologue Chapter: ZACK IS BACK – Definitive Enhanced Edition. Eto ga Square Enix – riješio sam vam cijelu konfuziju za vas odmah u startu!

No što je zapravo taj Crisis Core i gdje nas smješta radnjom u odnosu na kultnu sedmicu? Ovaj prednastavak baca nas u cipele Zacka Faira, člana elitnog borbenog odreda SOLDIER unutar grupacije Shinra. Da, istog odreda kojem je pripadao Sephiroth prije nego što je postao mamin dečko i krenuo u veliki pohod uništenja čitavog svijeta. No, za razliku od emo Clouda i mrzim-sve Sephirotha, Zack je prilično razigran lik i ima taj samouvjereni stav zbog kojeg ga je prilično zabavno voditi ga kroz ovu avanturu.

Radnja Crisis Corea odvija se neposredno prije početka Cloudovih avantura u Final Fantasyju 7. Crisis Core dao nam je jasniji pogled o ustroju energetske ustanove Shinra, ali i izgradnji Clouda te Sephirotha kao likova. Okosnica priče vrti se oko dva člana SOLDIER grupacije Genesisa i Angeala koji jednog dana misteriozno napuštaju svoje pozicije, pri čemu ih Shinra označava kao neprijatelje broj jedan. Na nama je da otkrijemo razlog iza toga i što je uopće misteriozni Project G na kojem je radio Genesis.

Crisis Core dao nam je jasniji pogled o ustroju energetske ustanove Shinra, ali i izgradnji Clouda te Sephirotha kao likova.

Priča Crisis Cora oduvijek je davala zanimljiv pogled na unutarnji ustroj Shinre te je generalno produbila originalnu priču. Nažalost, nije ponudila puno više od toga, budući da glavni negativci nisu ostavili ni približno jak pečat poput Sephirotha u originalu. Ista je situacija i s Reunionom, koji slijepo prati original, za razliku od FF7 prerade. Nema tu izmjene u priči, nekakvih proširenja ili uvođenja novih likova. Tako da ne očekujte ništa novo ako ste odigrali prednastavak iz 2007.

Čak su i tekst prilično vjerno prenijeli iz originalnog Crisis Corea, jedino su sve dijaloge obogatili glasovnom glumom. Usporedbe radi, original je imao glasovnu glumu samo za vrijeme cutscena. Uglavnom, uvođenje glume pokazalo se kao dvosjekli mač. Jer naravno da svatko više voli glasovnu glumu umjesto bloka teksta, ali je problem što je većina teksta u originalu bila malo neugodna i šeprtljavo odrađena. I kad to sada likovi uistinu izgovore uživo, razina neugodnosti se poveća. I nema to toliko veze s glasovnom glumom koja je pristojna koliko s materijalom kojeg su glumci dobili.

Dobar dio tekstova u originalu bio je neugodno napisan i razina neugodnosti sad je još veća kad su ti tekstovi odglumljeni.

Jedan od glavnih razloga zašto je originalni Crisis Core ostao na dobrom glasu bio je sami sustav borbe. I dobar dio toga prenio se i na ovo reizdanje. Zack je jedini lik kojeg upravljamo te je sama borba više akcijski orijentirana. Dio izmjena u odnosu na original, poput fluidnijeg napada, bolje kamere i kombiniranja akcija, učinili su Crisis Core još ugodnijim za igranje i više prilagođenim za moderne igrače. Specijalni napadi poput magije i comboa sada se mogu puno lakše aktivirati, a tu su i odvojene tipke za brzo korištenje predmeta. Iskreno bih se teško vratio na originalni sustav borbe koji nije baš najbolje ostario, pa ove izmjene svakako pozdravljam.

Jedina naporna stvar kod čitavog sustava borbe je ponovno pojavljivanje neprijatelja na bilo kojem većem proširenju terena. Čak i ako ste ih porazili prije pola minute, odete par metara naprijed i vratite se na isto mjesto gdje vam se ponovno pokreće nova borba. Jedini način za izbjeći ovo jest kretanjem uz rub mape, prilikom čega se osjećate kao idiot koji stalno trči uz barijere.

Iz originala nam se vraća i Digital Mind Wave (DMW), niz slotova u gornjem lijevom uglu ekrana koji se vrte tijekom cijele borbe. Ako vam se sličice poklope na odgovarajući način, moći ćete iskoristiti limit napade, prizivati summone ili levelirati Zacka i njegovu materiju. Iako na prvu zvuči da se ovaj sustav previše oslanja na sreću, prilično je zabavan za korištenje te dozira specijalne napade u pravilno raspoređeno vrijeme.

Kad smo već kod materije, važno je napomenuti da se vraća i opcija fuzioniranja materija unutar laboratorija, prilikom čega dobivate jače verzije materije sa posebnim svojstvima. Osobno sam se malo poigrao ovom mogućnosti, no iskreno ne donosi ništa previše te ćete slične materije vrlo vjerojatno pronaći i kroz prelazak misija.

Crisis Core donosi niz manjih izmjena koje značajno poboljšavaju iskustvo igranja.

Crisis Core donosi i niz manjih izmjena koje značajno poboljšavaju iskustvo igranja. Mogućnost preskakanja animacija i sekvenci razgovora veliki je dodatak, pogotovo za New Game+ igrače. Prilikom smrti nećete biti vraćeni na zadnju spremljenu poziciju, nego ćete moći birati između toga te ponovnog pokušaja iste borbe uz izmjenu opreme. I ovo su samo dva primjera sitnih promjena koje će većina igrača uzeti zdravo za gotovo osim veterana serijala koji su zaigrali original.

Ipak, najveća poboljšanja su vidljiva s audio-vizualne strane reizdanja. Modeli likova su drastično poboljšani, teksture su oštrije, osvjetljenje je miljama ispred u odnosu na original. Vidi se da su dosta toga iskoristili iz Final Fantasy 7 Remakea. Nije to skroz na razini te igre, ali je svejedno pristojno odrađen posao i igra izgleda prekrasno u odnosu na PSP verziju.

Modeli likova su drastično poboljšani, teksture su oštrije, osvjetljenje je miljama ispred u odnosu na original.

Jedina sitnica koja nije promijenjena u odnosu na original su FMV animacije kojima je samo povećana rezolucija. One i dan danas izgledaju odlično, no manja zamjerka je što vizualno izgledaju mrvicu tamnije i ispranije nego grafika unutar same igre. Što se tiče performansi, nemam nekih većih zamjerki, igra se na PS5 konzoli pokretala u stabilnih 60 sličica po sekundi čak i prilikom ogromne količine projektila po ekranu.

Glazba je bila vrhunska u originalnom Crisis Coru, a ovdje je dobila samo blagu izmjenu aranžmana. I dalje su tu klasici poput instrumentalnog remek djela Prince of Freedom, metalnih rifova iz The Iron Beast ili vokalne izvedbe Why. Stvarno odličan soundtrack koji spaja poznate tonove originalne sedmice s nekim novim izvedbama.

S obzirom na to da je ovo bila primarno igra za prijenosnu konzolu, i raspored glavne priče, sporedne misije te istraživanje grada su bili prilagođeni tome. Ne postoji ovdje velika otvorena mapa, nego samo Midgar kao centralno mjesto za istraživanje koji usput služi kao centar za pokretanje glavnih i sporednih misija.

Nekima će se to činiti ograničavajuće, no meni je čak bilo prilično opuštajuće iskustvo, jer znam da mogu uskočiti u igru i odigrati nekoliko misija. Za neki prelazak osnovne priče trebat će vam oko 15 sati bez nekog prevelikog napora ili žurbe. A ako ste baš frik koji želi odraditi sve sporedne misije slobodno očekujte barem 30-ak sati zabave.

Čitavo ovo obnovljeno iskustvo doći će vas 60 eura prilikom izlaska. Što se tiče poboljšanja, po meni je to opravdana cijena jer su igru značajno unaprijedili u odnosu na original. Nova borba i vizualni dio su učinili ovu igru svježom i prilagođenom za uživanje na modernim konzolama. No bez obzira na sve, imam osjećaj da ipak nedostaje barem mali dio proširenja priče kojim bi ovaj naslov postao “moraš me kupiti” sekcija za sve ljubitelje serijala. Ovako smo dobili samo osvježenje materijala te priliku za nove ljubitelje da se upoznaju sa Zackom prije izlaska Final Fantasy VII Rebirtha. A imam neki osjećaj da smo ovo upoznavanje morali odraditi.