Opasnost. To bi mogao biti glavni motiv cijele ove igre. Iako je Deliver Us The Moon avantura koja kombinira treće i prvo lice, riječ je o naslovu u kojemu je samo pitanje kada će se pojaviti iduća opasna situacija. Ima tu rješavanja zagonetki, istraživanja, ali i akcije koja bi se mogla staviti pod navodnike jer riječ je o svemiru, a tamo baš i nema mnogo stvari koje će vas zadihati. Stoga su ovdje “akcijske” scene one u kojima tajmer određuje koliko dugo živimo dok se ne riješi trenutačni problem i ne dođe do lokacije s kisikom ili kapsula s kojima se produžuje život.

Svaka dobra avantura treba imati i dobru priču. Deliver Us The Moon tako nam prezentira budućnost u kojoj se ljudska rasa našla u velikim problemima zbog klimatskih promjena, a spas je pronađen na Mjesecu. Kako to obično biva, jednog dana nestaje sva komunikacija kao i potrebna energija koja se je slala s Mjeseca. Igračev zadatak je vrlo jednostavan: treba okriti što se dogodilo i samim time riješiti misterij u osamljenom okruženju. Tu bih posebno pohvalio developere jer niti u jednom trenutku nisu pokušali progurati i horor elemente nego su ostali “prizemljeni”.

Naime, svemir je pogodno okruženje za probuditi osjećaj straha, no ovdje je znanost dobila primarnu ulogu u prezentaciji cijele priče. Iako sama radnja nije ništa posebno, misterij koji okružuje igru dovoljno je interesantan da nas gura dalje prema otkrivanju što se dogodilo s posadom na Mjesecu. No, put do toga je popločen sa svim mogućim i nemogućim problemima koji nas sprječavaju u tome pothvatu. Od raznih eksplozija do otkazivanja svega i svačega. Jer, kao što je već rečeno, svemir je veoma opasno mjesto, a posao astronauta nije nimalo lagan.

Iako sama radnja nije ništa posebno, misterij koji okružuje igru dovoljno je interesantan da igrača gura prema otkrivanju što se dogodilo s posadom.

Sam početak igre počinje na Zemlji i upoznat će nas s osnovama astronautskog posla, odnosno sa zagonetkama u okruženju unutar kojeg se nalazimo. Bez obzira na to što je riječ o avanturi, ovdje nema nikakvog ruksaka u koji bi spremali predmete. Ono što se koristi, obično se i nalazi u našim rukama, to jest potrebno je postavit predmet na odgovarajuće mjesto. Naime, interesantno je kako igra ne forsira niti jednu mehaniku koju prezentira pa nikad ne dolazi do zamora iako se rade jedne te iste stvari. Istina, pritišće se dugmad, pomiču se objekti, traže se informacije, ali je sve dobro raspoređeno.

Zbog toga je cijela avantura zanimljiva jer se uvijek događa nešto drugačije. Bolje rečeno, balans između istraživanja i različitih radnji je taman pogođen kako bi sve bilo u sredini, a ne da se naginje više prema jednom ili drugom. Tako se u jednom trenutku mora odraditi cijeli proces paljenja rakete, a nešto kasnije zbog eksplozivne dekompresije treba se vratiti iz svemira u uništenu svemirsku stanicu. Igra to neće opet gurati bez obzira na to što izgleda impresivno, nego se radnja nastavlja dalje i prijašnje lokacije ostaju u prošlosti.

Kako bi život na Mjesecu bio nešto lakši, društvo čini dron kojeg je također potrebno sastaviti.

Kako bi život na Mjesecu bio nešto lakši, društvo čini dron kojeg je također potrebno sastaviti. Ovaj simpatični pomagač služi kako biste mogli otvarati vrata, a zbog njegove kompaktne veličine, on se može kretati i kroz ventilacijske vodove. Ni u ovom slučaju, igra ne pretjeruje, odnosno ne forsira njegovo korištenje. U prijevodu, dron nije gimmick nego pomagač koji nikada nije naporan. Isto vrijedi i za svemirski buggy kojeg se koristi u nekoliko navrata jer neke udaljenosti ne bi bilo moguće prijeći pješke.

Ono čime igra ostavlja pomalo gorak okus u ustima odnosi se na element nadogradnje svemirskog odijela. S time elementom igra daje dojam kako bi toga moglo biti još tijekom avanture, a zapravo je to jedino što se pokupi kao trajni dodatak. Kada se na to nadoda mogućnost pregledavanja svakog elementa odijela, očekivanja porastu, a onda od toga na kraju ne bude ništa. Teško je reći radi li se o nedostatku vremena ili ambiciji koja je morala biti smanjena, no kriva očekivanja svakako su postavljena pred igrača.

Igra ostavlja pomalo gorak okus elementom nadogradnje svemirskog odijela.

Također se osjeti nedostatak malo boljeg poliranja jer ponekad astronaut nema potpuno precizno kretanje. Svaka mu čast što može s tim odijelom skakati kad se ne nalazi u zoni nulte gravitacije, no zbog te male nedorađenosti osjeća se kako kretanje nije potpuno prirodno. Ništa što bi značajno utjecalo na kompletni doživljaj igranja, no jednostavno se osjeti. Srećom, to ne smeta u zadnjem dijelu igre koji je odrađen malo van znanstvenih okvira kako bi se dobilo na avanturizmu.

Time dolazimo do pitanja: koji bi normalan dizajner stavljao naelektrizirane ploče unutar generatora? Baš kako dio igre u svemiru može podsjetiti na film Gravity, ovaj dio kao da je inspiriran filmom Galaxy Quest u kojemu je unutar svemirskog broda… Preskočit ću taj dio zbog spoilera, no čitatelji koji su gledali taj film znat će na što mislim. Srećom, samo je jedan takav dio koji je potpuno van elementa. No, kad astronaut smrtno strada, vrijeme potrebno za ponovno učitavanje posljednje lokacije nije baš kratko što malo kvari doživljaj igranja.

No, svi checkpointovi su dobro raspoređeni kako ne bi dolazilo do našeg zamora, pogotovo jer lokacije unutar kojih se krećemo nisu ogromne. Riječ je ipak o svemirskoj postaji i objektima na Mjesecu. Pa uz već spomenute opasnosti, smrtne situacije mogu biti češće dok se ne shvati što se točno treba napraviti. I tu je igra vrlo precizna, odnosno nema glupih rješenja. Zagonetke su jednostavne, ali zabavne za rješavanje. Doduše, u cijeloj toj zabavi, moglo se poraditi i na proširenju pozadinske priče jer koliko je zanimljivo vidjeti različite časopise i slično, taj dio je mogao biti malo bogatiji.

Kada se Mjesec sagleda iz svih kuteva, Deliver Us The Moon zahvaljujući usamljenoj atmosferi i interesantnom misteriju predstavlja avanturu koja je zabavna za doživjeti i proživjeti. Zanimljive lokacije za istraživanje, hologrami koji čekaju da ispričaju svoju priču i gameplay elementi koji su raznoliki i nikada dosadni. Možda malo više ambicije ne bi škodilo, no gledajući kako igra ne ostaje duže na ekranu nego što bi trebalo, ima dovoljno čvrst okvir da uvuče igrača u crnilo svemira i Mjeseca. Ljubiteljima znanstvene-fantastike ovo bi mogla biti dobra avantura kao i ljubiteljima avanturističkih igara.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.