Ne biste vjerovali – recenziranje igara nije uvijek idilično. Ponekad je teško vidjeti dalje od sveopće nemaštovitosti, često je nemoguće probaviti mediokritete koji umjesto zabave nude zamor. No srećom, svako malo pojavi se tu i neki kvalitetan proizvod – naslov koji unatoč evidentnim propustima ipak sadrži esenciju cijenjenu među gamerima, naslov zbog kojega se sve ovo isplati, naslov poput Deus Ex: Human Revolutiona. I dok je jasno da ovdje nipošto ne govorimo o savršenoj igri, dopustite nam pojasniti zašto ju nikako ne biste trebali propustiti.

Human Revolution svježi je početak za Deus Ex serijal obzirom da je riječ o priči koja prethodi prijašnjim igrama. U glavnoj ulozi nalazi se Adam Jensen, šef osiguranja prozivane tvrtke Sarif Industries koja prednjači u razvoju augmentacija za ljude. Kada istu kompaniju uoči prezentiranja velikog otkrića napadne nepoznata banda terorista, Jensen biva smrtno ranjen, ali ga spašava prisilna ugradnja augmentacija. Nakon oporavka, Jensen kreće u istragu okolnosti i prave pozadine iza napada, te se tako upliće u mrežu globalne zavjere iz koje ne želi izaći, a od koje više ni ne može pobjeći.

Zbog eventualnog spoilanja u opisu zapleta ne možemo vam točno predočiti što sve nudi fabula ove igre, no uvjeravamo vas da se radi izrazito bogatoj i dobro pripremljenoj priči. Problematika radnje ima misaonu dubinu i vjerodostojnu povijest iza sebe, dok intrige i preokreti drže priču iznimno napetom. Likovi su dobro definirani i okarakterizirani, pa je već pri prvom kontaktu jasno tko je simpatičan, autoritativan, arogantan, iritantan i sl. A kao šećer za kraj, na sve to nadovezuje se odlična atmosfera koja ne reciklira dosadašnje cyberpunk stereotipe već pomoću maštovitog dizajna tvori cjelinu originalnog identiteta.

Human Revolution najlakše je raščlaniti na četiri stupa – izravnu borbu, skrivanje/šuljanje, hakiranje i dijalog. No prije nego izvršimo analizu tih segmenata spomenut ćemo sistem augmentacija oko kojih se spomenute mehanike igre i vrte. Dakle, augmentacije djeluju kao RPG element – nude posebne vještine i poboljšavaju statistike u zamjenu za XP bodove. Dijelimo ih na aktivirajuće, pasivne i kontekstualne. Pod aktivirajućim tako imamo vještine kao što su rendgenski pregled okoliša ili nevidljivost, u pasivne svrstavamo obnavljanje zdravlja, sprintanje i sl., dok su kontekstualne rezervirane za hakiranje, manipulaciju objektima itd.

Sad kad smo to riješili, prelazimo na prvi stup gameplaya – borbu. Zapravo, možda je krivo reći da je to prvi stup jer napucavanje u ovom Deus Ex-u nije primarna mehanika. Naime, iako igra nudi opciju akcijskog pristupa, ona baš i nije preporučljiva jer su neprijatelji nevjerojatno precizni, streljivo je dosta rijetko, a ni sam model napucavanja nije razrađen na razini FPS igre, što je slično sindromu novijih Fallout igara. Srećom, borbu je moguće izbjeći ili balansirati uz stealth pristup u svim dijelovima igre. Iznimku prave tek boss bitke koje mogu razočarati manjkom dramatičnosti, ali su u najmanju ruku izazovne. Ipak, ovom segmentu obraz osvjetljuje raznovrsnost arsenala nadogradivog oružja, kao i veći broj različitih vrsta neprijatelja. Ne očekujte da će igra po tom pitanju brojčano nadmašiti, primjera radi, jedan Borderlands – to joj na kraju krajeva nije ni cilj, no znajte da joj sadržajnosti ne fali.

Drugi stup gameplaya, tzv. stealth, dizajniran je kao najisplativiji model prelaska igre. Skrivanje i izbjegavanje neprijatelja rezultira prigodnim bonusima, bilo da je riječ o dodatnim bodovima ili pak skrivenoj zalihi opreme koju inače ne biste pronašli da ne istražujete alternativne rute izvan dometa protivnika. Šuljanje se većim dijelom, baš kao i borba, svodi na korištenje zaklona. Kada se prilijepite za neki zid ili objekt, kamera iz prvog lica prelazi u treće, što pogoduje preglednosti i izvodi se kao dobra kombinatorika, iako u neku ruku smanjuje izazovnost. Neprijatelji nisu naročito inteligentni pa je prilično lako prošuljati se iza njih, ali viđali smo daleko gore primjere i skriptirane reakcije. Uostalom, patrole neprijatelja nisu jedine prepreke – tu su još kamere, turreti, laseri i sl., za koje ćete ponekad morati koristiti drugačije taktike izbjegavanja.

Preostala dva stupa zapravo su dodatni elementi, a ne konkretni stilovi gameplaya. Hakiranje je tako zanimljiva mini-igra s pet razina težine. Cilj je osvojiti određene direktorije do željene destinacije prije nego server otkrije polaznu točku hakiranja, a pritom je moguće riskirati uspjeh za dodatne iteme i bodove. Ukoliko hakiranje ne uspije, objekt se zaključava na dvadesetak sekundi, a ukoliko to ponovimo pet puta (ili manje, ovisno o težini) postaje nedostupan. Iako sustav s vremenom postane repetitivan, moramo priznati kako je daleko zanimljiviji nego frustrirajuće hakiranje u BioShocku.

Dijalog iliti posljednji stup gameplaya u Human Revolutionu, također je interesantnije iskustvo u usporedbi s konkurencijom. Ovdje tako nema jasnih naznaka kako će tko protumačiti vaše izjave, a nema bome ni izvlačenja ako jednom povisite ton pa se u međuvremenu predomislite. Rasprave su stoga žustre i neće uvijek završiti vama po volji. Možete dakle zaboraviti na „tri stava“ BioWareovih igara, Witcherove mind-trickove i Bethesdin prikaz potrebne vještine za razuvjeravanje. Ukoliko ne investirate u dijalošku augmentaciju, mogli biste često izvlačiti deblji kraj u razgovorima.

Srećom, deblji kraj u ovoj igri ne znači slijepu ulicu. Human Revolution nudi vam luksuz odabira između najmanje dvije solucije za svaki problem. Primjerice, ukoliko vas dijalog ne odvede u željenom smjeru, malo stealtha i hakiranja hoće. Ako pak niste dovoljno vješti za to, gotovo uvijek postoji vjerojatnost alternativne rute putem nekog ventilacijskog sustava ili pomoćne konstrukcije ako je riječ o eksterijeru. Gameplay je stoga iznimno fleksibilan – postavljen vam je tek krajnji cilj, a na raspolaganju su vam brojni putovi i načini kako do njega doći. I upravo u tome leži najveća čar ove igre, razlog zašto u pohvalnih dvadesetak sati igre nećete osjetiti repetitivnost i monotoniju.

Međutim, da raščistimo jednu stvar – iako Human Revolution gledamo kao naslov koji je zabavan, raznovrstan, fleksibilan, sadržajan i intrigantan, treba znati da ovo nije igra bez mane. Minuse mu nećemo imenovati jer je možda nepravedno isticati nešto što je u kvalitetnoj igri samo solidno, ali budite svjesni već rečenoga – model napucavanja je osrednje izveden za igru iz prvog lica, a umjetna inteligencija je upitna točka za naslov koji se fokusira na stealth pristup. Također, ako ste primijetili da smo kroz recenziju napravili nekoliko usporedbi s drugim igrama, valja znati da to nije bezrazložno ili slučajno – iako sadrži revoluciju u svom podnaslovu, ovaj Deus Ex nije nikakva revolucija, za razliku od originala koji je svojevremeno bio jedan od inovatora FPS žanra. Sve što možete vidjeti u Human Revolutionu na ovaj ili onaj način vjerojatno ste već vidjeli u drugim igrama. Dakako, to nije nešto što bi vam trebalo zasmetati, ali je činjenica koju je dobro imati na umu.

Human Revolution možda odiše futurističkim temama, no na polju tehnologije nije baš blizu modernom vremenu. Nećemo mu to pretjerano zamjeriti jer je sam rezultat na kraju ipak pozitivan. Igra uz odličan dizajn izgleda zadovoljavajuće – okolina je detaljna i raznolika, a efekti pristojni. Jedinu mrlju na grafičku stranu igre bacaju prilično slabi modeli likova. Likovi važni za priču izgledaju sasvim ok, no ostali su ukočeni i djeluju kao roboti, čak i onda kada to jesu. Stoga vam definitivno savjetujemo da ne igrate ovo poslije jednog L.A. Noirea. Također, u obzir treba uzeti još jednu informaciju: učitavanje u X360 / PS3 verzijama traje nestandardno dugo, pa iako nije toliko učestalo, zna zasmetati. PC verziju odnedavno ne muči taj problem, stoga se nadamo da će slična zakrpa uskoro doći i na konzole.

Što se zvučne strane tiče, nećemo zalaziti u detalje – odličnu glazbu već ste naslutili u promotivnim trailerima, a glasovna sinkronizacija je profesionalno odrađena i nemamo joj što zamjeriti. Dovoljno je reći da ćete nakon nekog vremena poželjeti Jensenov glas na svom GPS uređaju.

Pozitivno je kada o igri možemo reći toliko toga, a da vam pritom ostavimo dovoljno stvari za otkrivanje u kojemu ćete uživati. Dakle, nekakav zaključak već smo naveli u samom uvodu – Deus Ex: Human Revolution ne biste smjeli propustiti, a sad kad smo pojasnili čemu se imate veseliti i što trebate imati na umu, ostaje nam tek da obračunamo s kritikom nedostatka inovacija. Istina, ovaj naslov nije najbolji FPS/TPS/RPG/Sneaker u svojoj klasi, ali u tom spoju vrijedan je kao nešto drugo.

Vrijedan je kao zabavna, atmosferična igra koja će svoje manje značajne minuse nadoknaditi rijetko viđenom fleksibilnošću gameplaya. A ukoliko ste voljeli originalni Deus Ex, cijenit ćete trud developera koji je umjesto revolucije izašao u susret fanovima i unatoč modernizaciji ostao vjeran duhu serijala.