I Am Alive je naslov koji ćete voljeti ili mrziti. Sredine nema. Netko će hvaliti igrin maštovit setting i samu ideju iza nje dok će netko blatiti sve što igra predstavlja zbog mana koje su itekako očite te uvelike štete samoj igrivosti. Iako sam naklonjeniji mišljenju druge skupine, u ovoj recenziji ću pokušati biti vrlo pošten pa tako kao uvod moram reći da je I Am Alive mogao biti jedan od većih hitova ove generacije, ali da je na kraju ispao tek potraćeni potencijal osuđen na propast i zaborav.

I Am Alive je zbilja atmosferičan naslov koji se odvija u izmišljenom gradu Haventon pokošenom Božjom rukom odnosno serijama potresa, tsunamija, poplava i sličnog koji su ga odcijepili od ostatka svijeta, primoravši ga da se brine sam za sebe. Atmosfera koju ćete igrajući osjetiti je odlična budući da se igra fokusira na preživljavanje u uništenom gradu uz korištenje malog broja resursa te će vam tijekom igranja teško biti sačuvati čovječnost i pomoći nekome tako da mu udijelite čak i teško zarađenu bocu vode. Osim potrebitih susrest ćete često i agresivce koji će se ponašati kao životinje pa vam i neće biti teško lišiti ih njihovih bezvrijednih života, ali naravno bez trošenja metaka koji su vrlo rijetki i dragocjeni. Iako ne možemo reći da je ovakav prikaz apokalipse nešto novo, budući da smo ga djelomično nedavno mogli iskusiti i u vrlo dobrom Spec Ops: The Line, on se definitivno prometnuo u jednu od svjetlijih točaka igre.

Osim potrebitih susrest ćete često i agresivce koji će se ponašati kao životinje.

Svjetla točka igre dijelom je i njena priča koja unatoč vrlo dobrom potencijalu ostavlja gorak okus nedovršenosti budući da dosta detalja jednostavno nije prikazano, bilo namjerno ili slučajno. Prvi od detalja koji nedostaje je najapsurdniji – glavni lik uopće nema ime i prezime što je nešto ključno za osjećaj povezanosti između lika i igrača, a iz tog razloga u daljnjem tekstu biti će znan kao Ivica, što je prvo ime koje mi je palo na pamet. Dakle misija našeg protagoniste, Ivice, je pronaći ženu Julie i kćer Mary, a ta misija će uskoro biti zaboravljena što je jedan loš i besmislen potez tvoraca igre. U igri ćemo se više manje baviti spašavanjem djevojčice koja izgleda i ponaša se kao da ima Downov sindrom – Mei i njene majke koja, kao i Ivica, također nije imenovana. U tome nam „pripomaže“ beskarakterni paralitičar Henry koji je koristan kao Hobitu papuče i koji će nam zadavati zadatke koji nikome osim njemu samome ne koriste.

I Am Alive screenshots

Priča će doduše imati par zgodnih momenata unatoč tome što je puna propuha pa će vas čak uspjet zainteresirati za nastavak igranja, ali prikaz karaktera likova je odrađen na vrlo niskoj razini i ne spašava ga čak ni odlična glasovna gluma. Uistinu, likovima se igra ne bavi ni dva posto pa je teško izraziti nekakve osjećaje u igri koja bi se na tome trebala temeljiti. Više ćete osjećaja ispoljavati prema ljudima kojima ste pomogli na putu, a koji vam zauzvrat neće pomoći ni na kakav način. Bezobraznici nezahvalni.

Ono što se nikako ne može izdvojiti kao dobra stvar je igrin gameplay koji je blago rečeno očajan i pri početku nadljudski težak poradi toga što će resursa prvih desetak razina biti vrlo malo. To možda zvuči kao raj za ljude koji vole izazov, no vjerujte mi kad kažem da je to više frustrirajuće nego izazovno, a pred kraj će i onako igra postati znatno lakša pa će i sadisti ostati razočarani. Takav očit nesrazmjer dovodi do zaključka kako je igra u teškoj krizi identiteta i ne zna ni sama što želi biti ni na kakvu publiku cilja. Sam gameplay se više manje temelji na frustrirajućem penjanju po zgradama koje se uz stalnu pažnju na malu razinu stamine bazira i na sistemu pokušaja i pogrešaka.

Jednostavno tijekom akcije nije lako odmah procijeniti koja će cijev propasti i odmah pravovremeno reagirati pa ćete se često naći kako ponavljate checkpoint ili čak cijeli level budući da se retry bodovi vrlo lako potroše. Kad uspijete napraviti nekakav uspon vaša sreća neće biti potpuna jer igra za to ne pruža nikakav oblik nagrade već će vam pružiti samo teži i besmisleniji izazov. Kao mala usporedba, s ovom sam igrom paralelno igrao Football Manager 2012. odabravši Q.P.R. pa točno znam što je frustrirajući izazov koji se na kraju isplati, a što je zloban potez proizvođača napravljen samo frustracije radi.

Animacije eliminiranja neprijatelja su uvijek iste, neprijateljsko ponašanje se lako čita, a ciljanje je tromo.

Osim tog pentranja koje je bez obzira na penjačke klinove koji pružaju kratkotrajan oslonac vrlo frustrirajuće, isfrustrirat će vas i drugi bitan element gameplaya – borba. Borba je u suštini vrlo raznolika budući da se osim borbe mačetom, pištoljem i nešto kasnije lukom i strijelom, bazira i na zastrašivanju neprijatelja te korištenju okoline u svoju prednost. Na papiru su sve to odlične ideje kakve ne sadrže i neki visokobudžetni naslovi, ali u akciji to je sve čisti prosjek. Animacije eliminiranja neprijatelja su uvijek iste, neprijateljsko ponašanje se lako čita, a ciljanje je tromo dok bi trebalo biti agilno radi hitnosti situacija u kojima se nalazite. Također, borba se uvijek odvija po istom ključu – upucaj debelog, zastraši tipa s naočalama i bori se mačetom s afroamerikancem. Žalosna stvar je što se to mačevanje odvija u obliku quick time eventa pa će tako vaša inteligencija i skill ostati neiskorišteni.

I Am Alive screenshots

Ostali elementi gameplaya poput kuke kojom se njišete ili korištenja guste magle (nastale od prašine) kao pomoć pri stealthu ostali su zanemareni, pogotovo u slučaju kuke koju ćete naći, iskoristiti dva puta i onda zauvijek strpati u ruksak koji sadrži 13 boca vode, šprice, ljudsko meso i ostale poslastice. Upravo radi tih stvari pitat ćete se je li nešto što je trebalo biti ključno izrezano iz igre radi manjka resursa i što bržeg izbacivanja igre na tržište?

Ako već nisam jasno istaknuo, stamina u ovoj igri se prebrzo troši i to poradi bezveznih razloga kao što je hodanje u oblaku prašine dok zdravlja ima na pretek i takav je nesrazmjer užasno očit i frustrirajuć. Tijekom svakog dužeg uspona žalit ćete što ste bez razloga potrošili onu bocu Jane budući da ćete bez nje biti primorani na savršenstvo izvedbe kretanja ili na potrošnju stvari koje ste namijenili nekoj potrebitoj osobi koju ste ranije sreli. Neki će reći da je to tako radi izazova, ali ja smatram da je to radi one već spomenute zlobe proizvođača frustriranih radi rezanja sredstava za izradu igre.

Naslov odlomka nema nikakve veze s najdražom knjigom vaše majke već s paletom boja koja krasi odnosno ne krasi I Am Alive. Ova igra je potpuno sivo iskustvo, dakle tu ne govorimo samo o bojama kakve smo vidjeli u Gears of Waru, već o paleti toliko sivoj da će se vaša baka nostalgično početi prisjećati svoje mladosti i ondašnjih kino predstava. Osim manjka boje nakon kojega će vam priroda izgledati prelijepo i čarobno, moram se potužiti i na teksture koje su jednostavno grozne, mutne, očajne.

Kada se približite nekom objektu biti će vam drago što ga je do prije nekoliko trenutaka skrivala gusta magla, strateški postavljena da sakrije objekte koji se nalaze u daljini. To „u daljini“ vam daje naslutiti kako vam sloboda kretanja nije ograničena, ali iako bi neki nazvali ovu igru open-world avanturom jasno je kako vam igra sama bira put bez obzira što ima naoko otvorenu mapu. Ta otvorena mapa biti će prisutna u nekoliko misija, a nakon što njom prođete tisućiti put znat ćete gdje smijete ići i zatvorenih očiju. Ostale misije odvijaju se u zgradama odnosno izvan njih u frustrirajućem pokušaju penjanja uz žlijebove i pukotine. Da skratimo priču, vizualno igra je vrlo ružna čak i za niskobudžetni download naslov i ogromna je mrlja Ubisoftovu ugledu.

I Am Alive screenshots

Sa zvučne strane situacija je mnogo bolja budući da orkestralna tema igre nije loša, a glazba prati situacije u kojima se igrač nalazi na vrlo dobar i prikladan način. Bogatstvo glazbe moglo je biti veće, ali neću se dodatno žaliti na element igre koji je sasvim u redu. Kao što sam već spomenuo, ostao sam impresioniran glasovnom glumom, pogotovo onim čovjekom koji je dao glas liku Ivice. Pitat ćete se je li to glas Maxa Paynea ili možda Alana Wakea budući da su glasovne sposobnosti glumca vrlo slične, ali kasnije kada malo pretražite internet shvatit ćete da je to jedan vrlo talentirani anonimac, Carlo Mestroni. Jedinu zamjerka kod glasovne glume imam na vrlo lošu izvedbu Angele Galuppo (Claudia Auditore, Eziova sestra) koja je posudila glas Mei, ali osobno mi se cjelokupno taj lik uopće nije dopao pa ni ne znam koliko sam objektivan u ovom slučaju.

Žalosna stvar je da bugova u PC verziji ove igre zbilja ima previše, što onih vjerojatno preostalih iz PS3 i Xbox 360 verzija igre, što onih koji su nastali lošim portanjem igre na PC po kojemu je Ubisoft dobro znan. Jedan od onih koji izgledaju kao ostaci prethodnih verzija je zapinjanje loota u nedostupnim mjestima zbog čega ste često primorani ponovo krenuti od zadnje upamćene pozicije, jer je svaki metak koji na takav način zaradite vrlo bitan. Takva se vrsta igrine greške dogodi tu i tamo, a veći problem stvaraju neresponzivna i nespretna kamera te tom standardu slične, loše odrađene kontrole.

Kamera je užasno neposlušna i samovoljna pa će vas često nepotrebno dovoditi u pogibeljne situacije bilo da se penjete uz stometarsku zgradu, bilo da se pokušavate fokusirati na borbu u kojoj ste brojčano nadjačani. Kontrole također u tome ne pomažu budući da gore-dolje-lijevo-desno često ovisi o tome gdje je nestašna kamera uperena, a znalo mi se u više navrata dogoditi da se kontrole jednostavno zaglave i da lik nastavlja hodati u jednom pravcu bez obzira što ja pritisnem. Tromo ciljanje upareno s kamerom i kretnjama lika tako čine smrtonosnu kombinaciju pogotovo kada ste suočeni s tri ili više neprijatelja.

I Am Alive screenshots

Protivnički AI je solidan i vrlo agresivan, ali kao što sam već i spomenuo – dosta se borbi odvija po šabloni koju ćete vrlo brzo naučiti, a neko veće odstupanje od već zadanog plana borbe brzo će vas koštati života. Dobar dojam o neprijateljskoj inteligenciji može se pokvariti kad vam protivnik iz nekog njemu znanog razloga okrene leđa i počne se ponašati kao da vas nema, ali to je rijedak bug koji se u mojemu prelasku igre dogodio tek jednom i moram priznati spasio me od ponavljanja dobrog komada igre.

Vjerujem kako je moja ocjena koju ste vjerojatno prvu pogledali razočarala mnoge od vas kojima se svidjela igra (znam da vas je zbilja puno), ali nadam se da shvaćate kako se ova igra jednostavno ne može mjeriti s drugim naslovima koji su izašli ove godine. Čak i kad ju stavimo u kontekst jeftinijeg, download-only naslova. Prepuna je grešaka i mana, grafički ne ispunjava nikakve standarde, a gameplay je frustrirajuć svima koji u igrama traže bijeg od svakodnevnice. Ovo je koncept koji je trebao biti kvalitetan i revolucionaran te donijeti određenu svježinu u žanr, ali to se nije dogodilo ni na osnovnoj razini. Štoviše ima toliko puno naslova na koje radije možete potrošiti svoje novce i bolje se zabaviti bez obzira što igra košta vrlo malo – tek 15 eura za PC izdanje.

Doduše, cijenu prati i igrina trajnost pa se I Am Alive često naziva „iskustvom od četiri sata“. Meni je za prelazak trebalo točno šest sati i 40 minuta što je naravno ispod prosjeka koji sam očekivao od jednog survival naslova budući da čak i kampanja jednog Call of Dutyja zna potrajati duže. Osim te osnovne kampanje u igri nemate što drugo raditi, a mala je šansa da ćete se upustiti u ponovni prelazak upravo radi frustracije koja će vas sigurno zateći tijekom igranja.

Cliffhanger na kraju sugerira kako bi igra trebala dobiti nastavak, ali ja ne znam tko je tako lud da kupi i pređe nastavak igre koja je podbacila na toliko mnogo polja. Nedosanjani san da je ovo trebala biti velika igra samo je zabio čavao u lijes naslova koji iza sebe neće ostaviti nikakav trag bez obzira na budućnost koja mu se predviđala.