Prije nego je Gutenberg izumio tiskarski stroj, u onom minulom dobu koje se često olako naziva i “mračnim srednjim vijekom”, redovnici su kratili duge im dane i noći jednom pohvalnom, ali zato neopisivo monotonom aktivnošću. Vidite, u tzv. skriptorijima marljivo su prepisivali, ali i iluminirali (tehnika ukrašavanja rukopisa vizualnim elementima) silne svitke i kodekse sve dok ih ruke ne bi zaboljele – ili dok im misli ne bi stale nekontrolirano vrludati uslijed neizbježnih prodora krajnje dosade. Tada bi se na marginama njihovih rukopisa počele pojavljivati kojekakve neprimjerne (obično groteskne, a počesto i proste) crtarije kao što su one čovjekolikih zečeva ubojica, prikazi žustrih sukoba između vitezova i puževa ili, recimo, majmuna oboružanih lukom i strijelom koji – precizni poput Hawkeyeja – protivnike pogađaju ravno u stražnjice.

Zašto vam sve ovo pričamo? Zato što Inkulinati, baš poput relativno nedavnog Pentimenta, ostavljaju utisak kao da su iscurili izravno iz uzburkanog sna nekog koliko maštovitog, toliko i nestašnog redovnika koji je – zacijelo malčice potpomognut samostanskim pivom – usnuo nad nedovršenim rukopisom. Međutim, premda cjelokupnu osebujnu im vizualnu estetiku također besramno crpe iz srednjovjekovnih crtarija i slikarija, Inkulinati ipak nisu RPG već taktička igra na poteze, a koji bi vam se uslijed malog milijuna igraćih mehanika mogla učiniti izrazito kompleksnom, pa i nepristupačnom, iako to zapravo nije.

Potez meni, potez tebi

Inkulinati igrača stavljaju u ulogu “Inkulinati majstora” iliti nevidljivog protagonista kojem će manuskript poslužiti kao dvodimenzionalno bojno polje gdje će se sukobljavati s drugim Inkulinati majstorima. U svakom ćete od okršaja izvedenih u poteznoj maniri upravljati s maksimalno pet “Zvijeri”, kao i avatarom zvanim Tiny, a kojeg bi možda i najsretnije bilo opisati kao ekvivalenta figuri kralja u šahu – samo na steroidima.

Inkulinati ostavljaju utisak kao da su iscurili izravno iz uzburkanog sna nekog maštovitog i nestašnog redovnika.

Osim što ćete pomoću Tinyja crtati / prizivati Zvijeri (trošeći pritom zalihe tinte koje ćete obnavljati prvenstveno postavljanjem jedinica na polja natopljena tintom), dotični također posjeduje i razne posebne moći kao što su sposobnost liječenja vlastitih jedinica, pomicanja Zvijeri / objekata po mapi ili šamaranja protivničkih trupa. Osim toga, valja također napomenuti i kako ćete na svog Tinyja morati paziti kao na oko u glavi jer ćete u slučaju da mu se nešto loše dogodi bitku automatski izgubiti.

Što se tiče samih Zvijeri koje će vam biti na raspolaganju, njih će biti mnogo s obzirom na poveći broj različitih frakcija (golublja, pseća, majmunska ili demonska), no također će ih u prosjeku biti moguće podijeliti na nekolicinu osnovnih tipova od kojih će svaki opet imati neke svoje posebnosti. Kopljanici će tako napadati protivnike udaljene dva polja od njih, strijelci one udaljene šest polja, biskupi buffati Zvijeri, dok će specijalne jedinice poput omiljenog nam Sir Snaila (koji će svakog neprijatelja moći srediti u jednom potezu) imati neke samo sebi svojstvene vještine.

Uz to, svaka će frakcija također posjedovati i neke tematski im prikladne karakteristike, pa će tako demonska frakcija bojno polje moći preplaviti paklenom vatrom koja će oštećivati neprijatelje, golubovi će letjeti amo-tamo, dok će, primjerice, zečevi besramnim pokazivanjem svoje krznate stražnjice na razne načine oslabljivati protivnike.

Drugim riječima, igrajući Inkulinate zasigurno ćete vrlo brzo pronaći svoju omiljenu frakciju, kao i svoje omiljene Zvijeri koje ćete htjeti neprestano koristiti. Nažalost, moramo vas obavijestiti kako su vas developeri u ovom smislu preduhitrili jer u slučaju da se na neku Zvijer previše oslanjate, količina tinte potrebne za njezino iscrtavanje počet će se postepeno povećavati, tjerajući vas tako da naučite koristiti sve dostupne vam jedinice.

Na pravo mjesto u pravo vrijeme

Neovisno o tome odvijala se neka bitka na požutjelom svitku ili na livadi, pozicioniranje trupa, kao i teren na kojem se ljuti boj bije često čine razliku između pobjede i poraza, pa je stoga tako i u Inkulinatima. Naime, prilikom ljutog bojevanja cijelo ćete vrijeme morati voditi računa ne samo o tome da protivnika zveknete s leđa ne biste li prouzrokovali veću štetu ili da vam protivnik Zvijer ne pogura s ruba mape u bezdan, već i o tome što se sve nalazi na nevelikom komadu svitka na kojem se borite.

Ormari (da, ormari) će tako blokirati napade dalekometnih protivnika, vrata ovisno o boji omogućavati prolaz samo vašim ili protivničkim Zvijerima, uz pomoć zvonika moći ćete probuditi usnule trupe (tj. omogućiti im da ponovno napadnu u istom potezu), oblaci će liječiti Zvijeri koje se nalaze ispod njih i tako bliže i tako dalje. Zvuči li vam ovo sve skupa dovoljno kompleksno?
Možda zvuči vama, ali ne i developerima jer pored svega toga morat ćete isto tako voditi računa i o tzv. mehanici Apokalipse, kao i o nasumičnim događajima.

Igrajući Inkulinate zasigurno ćete vrlo brzo pronaći svoju omiljenu frakciju, kao i svoje omiljene Zvijeri koje ćete htjeti neprestano koristiti.

Apokalipsa dolazi u raznim varijantama kao što su apokaliptična vatra koja će se početi pojavljivati po rubovima mape i gutati sve pred sobom, kuga koja će beziznimno oštećivati postojeće trupe ili “paklene čeljusti” spremne zdrobiti svaku Zvijer koja na vrijeme ne zbriše s polja na kojem se materijalizirale. Nasumični događaji poput sporadičnog padanja tinte s neba, poplava koje će oštećivati jedinice i drugih, u Inkulinatima dodatno podebljavaju utjecaj faktora sreće, baš kao i mehanika izračunavanja štete koju će vaša Zvijer nanijeti protivničkoj. Na štetu  će, osim brojčane vrijednosti samog napada, utjecaja imati i vaša vještina pravodobnog zaustavljanja kazaljke na najvećoj od ponuđenih brojki.

Mislite li da je sada napokon dovoljno kompleksno? Odgovor je opet ne, jer još se nismo uspjeli dotaknuti središnjeg roguelike (roguelite?) Journey moda u kojem morate prokrčiti put kroz račvajuće te nasumično generirane mape ispunjene kako bitkama, tako i raznoraznim eventima, a na čijem će vas kraju čekati boss kojeg ćete morate poraziti. Uz sve navedeno, u dotičnom ćete modu također moći i unaprjeđivati svog Tinyja (npr. povećavati količinu dostupne vam tinte), kao i skupljati prestiž (s pomoću kojeg ćete otključavati dodatne frakcije) te zlato (pomoću kojeg ćete otključavati dodatne karakteristike i već spomenute moći za svog Tinyja, kao i kupovati dodatne Zvijeri). Osim toga, također ćete morati pripaziti i na to da ne izgubite previše bitaka jer svaka izgubljena bitka koštat će vas jedno pero, a jednom kada ostanete bez zadnjeg pera uslijedit će game over.

Da ili ne?

Pomalo paradoksalno, Inkulinati zapravo nisu pretjerano kompleksna igra. Barem ne toliko kompleksna kako se čini dok čitate ovaj tekst. Vidite, Inkulinati su prije igra koja se svojski trudi djelovati kompleksnom čisto zato da ne djeluje površnom. Na kraju krajeva, pas-mačevalac poslužit će istoj svrsi kao i zec-mačevalac, sposobnost majmunske frakcije da prouzrokuje kugu jednako je dobra kao i sposobnost demonske da prouzrokuje paklenu vatru, dok će vam više-manje biti savršeno svejedno predstavlja li u nekoj bitci apokaliptični događaj apokaliptična vatra, “Memento Mori” koji će svaki potez oduzimati po tri zdravlja svakoj Zvijeri, ili nešto skroz deseto.
Ovo je ujedno i naša glavna kritika Inkulinatijia, a kojoj bismo pridodali još samo neobični izostanak online duela koji bi fino upotpunjavao old school hotseat varijantu.

Inkulinati su u konačnici odličan prvijenac mladog developera, te zabavna, humoristična i izrazito šarmantna igra. Može se podičiti osvježavajućom grafikom te prikladno srednjovjekovnim soundtrackom, kao i iznadprosječnim gameplayjem. Igra za koju se isplati izdvojiti traženih 25 eura, dakako – pod uvjetom da ste ljubitelj žanra.