Kingdoms of Amalur: Reckoning

Stvoriti jedan novi fantazijski svijet od potpune nule nije nimalo jednostavan zadatak. U današnje vrijeme teško je postići isključivu originalnost, a pritom ujedno privući publiku koja će taj svijet na svakom koraku uspoređivati s nekim već postojećim. Dodamo li tome činjenicu da je to istovremeno financijski riskantan pothvat, doći ćemo do zaključka kako je fantasy RPG iznimno nezahvalan teren za nove ideje. No Electronic Arts i razvojni tim 38 Studios ne misle tako – njihov Kingdoms of Amalur: Reckoning hrabar je pokušaj da se jednom igrom objedine novi korisnici i fanovi žanra.

Ima li ovaj proizvod dovoljno snažne temelje da to postigne? Na kakve je kompromise morao pristati da mu to pođe za rukom?

RPG igre obično koriste jedan klišej za pokretanje radnje – igrač preuzima ulogu lika zacrtane epske sudbine, ili se pak kao običan nitko budi bez pamćenja ali na kraju spašava svijet. Kingdoms of Amalur koristi oba scenarija – vaš lik ustaje se iz mrtvih, ima amneziju i ubrzo saznaje kako nema sudbinu. Međutim, baš mu ta specifičnost omogućava da epskom avanturom spasi svijet. Dakako, priča je nešto dublja od toga jer ste se po običaju našli usred rata između nekoliko različitih rasa u Amaluru. Vaš je zadatak da taj rat privedete kraju jer ste svojim uskrsnućem postali ravnopravni vladajućoj rasi Tuatha koja također ima sposobnost oživljavanja nakon smrti.

Kingdoms of Amalur: Reckoning screenshots

Interesantan je to zaplet u priču zavidne trajnosti, no to je nažalost i jedina pozitivna strana tog segmenta. Dok je priča u globalu probavljiva, sve ono što ju čini nevjerojatno je površno i bezlično. Likovi su doslovno lišeni bilo kakve osobnosti i specifičnosti, a sam svijet je užasno statičan i sterilan. Da vam netko slučajno nije rekao da je u tijeku nekakav rat, vi o tome ne biste imali pojma jer se u tom svijetu zapravo ništa ne događa. Rezultat toga su totalno nezanimljivi zadaci u kojima rijetko kada imate mogućnost izbora, odnosno utjecanja na konačni ishod. Lokacije u igri su također beživotne, pa ako ih u eventualnom MMO izdanju Amalura budete mogli ponovno posjetiti ne očekujte da će vas uhvatiti neka nostalgija.

Sustav borbe u Reckoningu pravi je kontrast ispraznom svijetu. Tijekom borbe sve izgleda dinamično, eksplozivno i spektakularno. Razlog tome leži u brojnosti, tj. raznolikosti ofenzivnih blagodati. Igra broji devet različitih tipova oružja i tri kategorije čarolija. Svaka vrsta oružja ima od tri do pet različitih napada, dok magija sadrži 23 čarolije. U borbi istovremeno možete koristiti dva različita oružja (primarno i sekundarno) te magiju, što omogućuje ubitačne kombinacije koje izgledaju nadasve atraktivno.

Sustav napada temelji se na tempiranju udaraca pa za jedan poseban udarac ne trebate pamtiti nekakve kombinacije već samo kojom brzinom stisnuti jednu tipku. Borba je stoga vrlo pristupačna i intuitivna. Svi neprijatelji imaju specifične napade kojima se treba prilagoditi, no igrač ima veliku prednost u tzv. Reckoning modu. Kada borbom nakupi dovoljno „sudbinskih bodova“, igra može aktivirati mod u kojemu postaje brži i znatno snažniji od neprijatelja, te ih može dokrajčiti u quick-time sekvenci za dodatne EXP bodove.

Kingdoms of Amalur: Reckoning screenshots

Da ne bi bilo zabune, sustav borbe nije savršen. Primjerice: kamera ponekad ne uspijeva pratiti akciju iz najprikladnijeg kuta, korištenje tempiranog napada je nemoguće bez da se prvo lansira osnovni napad, ciljanje dalekometnim oružjem je limitirano i ukočeno, a sustav blokiranja ne uzima u obzir smjer primljenog udarca pa ćete bez problema blokirati udarac i kad ste leđima okrenuti neprijatelju.

Kingdoms of Amalur primarno je orijentiran na borbu, ali ni ostali RPG elementi nisu zanemareni. Igra sadrži devet vještina poput alkemije, blacksmithinga, stealtha, lockpickinga itd. Njih nadograđujete napredovanjem ili treningom koji je potrebno platiti. Napredovanjem također biramo između tri standardne klase i odgovarajućih skill tree setova po 25 vještina. Pored toga otključavamo i kartice sudbine koje za svaku klasu ili pak kombinaciju klasa donose prigodne bonus statistike. Vrijedi spomenuti da odabir vještina u ovoj igri nikada nije konačan jer u svakoj prilici možete poništiti sve što ste zaradili i ponovno to raspodijeliti na drugačiji način.

Kingdoms of Amalur: Reckoning screenshots

Dakle, ovdje nema prisile na jednu klasu pa uz malo kompromisa možete igrati kako vas je volja, koristeći opremu i oružje koji nisu nužno namijenjeni vašoj klasi, odnosno statistikama. Tome u prilog ide i lakoća igre, zajedno s nekim nelogičnostima u monetarnom sustavu. Na primjer, puno je isplativije kupiti gotove napitke nego kupovati sastojke kako bi ih sami napravili. Ili još bolje – za popravak rijetke opreme prodavači katkad znaju tražiti nemoralne iznose, dok tu istu opremu možete i sami popraviti puno jeftinije.

Svijet Amalura je ogroman. Podijeljen je na niz regija, no u suštini su to zatvoreni okoliši sa selima, gradovima i pećinama. Iako vam se može činiti da su pred vama gotovo beskrajna prostranstva, Amalur je dosta isprazan te reciklira svoj sadržaj od samog početka igre. Točnije rečeno, sve ono što vidite u prvom selu vidjet ćete i u zadnjem gradu, s minimalnom promjenom okoliša. Nekome će to smetati, no kada se usredotočite na borbu ulazite u začarani krug gdje vas nije briga za cilj questa ili mjesto radnje – sve što će vam biti važno jest dobro utržiti pokupljene predmete te pribaviti si bolju opremu i snažnije oružje kako bi što brže došli do novih vještina. Drugim riječima, Reckoning je jedna od onih igara u kojoj vam neće smetati pojednostavljenost i repetitivnost jer o njima vjerojatno nećete ni razmišljati.

Grafička strana igre je čisti prosjek. Zlobnici bi rekli srednja žalost, ali ukupan vizualni dojam uvelike poboljšava odličan dizajn na kojemu se točno vidi utjecaj Todda Mcfarlanea (op. ur. kreatora strip junaka Spawna). Posebno isticanje zaslužili su maštoviti neprijatelji, iako ni pojedine lokacije nisu ništa manje zanimljive. Treba spomenuti i to da je sučelje igre iznenađujuće funkcionalno, iako na prvi pogled nije ušminkano kao u drugim igrama.

Kingdoms of Amalur: Reckoning screenshots

Tehnički gledano, Amalur ne krasi pretjerano mnogo efekata, likovi su pomalo groteskno modelirani, a kronični manjak detalja u okolišu nije teško uočiti. Međutim, igra je dosta dobro optimizirana, te se u svim situacijama izvodi sasvim glatko, što će svakako razveseliti vlasnike nešto slabijih konfiguracija.

Umjesto dojmova o zvuku mogao bih vam ponuditi mišljenje o aktualnom albumu Lane Del Rey. Naime, priča, pa samim time i dijalozi, u ovoj su mi igri bili toliko dosadni da mi je Lanin album puno bolje pristajao nego zvuk same igre. No da ne netko ne bi spominjao nekakvu neprofesionalnost, evo – zvuk je solidan. Glazba je simpatična i fino se dozira tako da ne postaje dosadna. Pohvala za trud može se uputiti i glasovnoj sinkronizaciji u kojoj posebno fascinira širok raspon različitih naglasaka po rasama.

Kingdoms of Amalur: Reckoning je igra uz koju je relativno lako potrošiti slobodno vrijeme. Pitanje uživanja u igri je, međutim, drugi par rukava. Ukoliko namjeravate zaigrati ovaj RPG mora vam biti jasno da u njemu nećete naći višeslojnu priču s moralnim dvojbama i egzistencijalnim pitanjima. Umjesto toga dobivate šarenu akcijsku igru koja vas svojim pristupačnim sadržajem može zaokupiti na duže vrijeme. Dakle, ako ste spremni prilagoditi svoja očekivanja u skladu s gore navedenim, svakako nabavite igru. Ukoliko pak čvrsto vjerujete da se igrama ne bi trebalo raditi ustupke, usmjerite pogled u drugom smjeru.

Info box