Prvi Knack bio je jedan od onih naslova koji je u ranim danima PlayStation 4 konzole pokušao demonstrirati njezin potencijal, no na kraju je ostao razvaljen od strane recenzenata te zapamćen kao ekskluzivni promašaj. Gotovo četiri godine kasnije, Sony se pokušava iskupiti nastavkom koji kani ispraviti greške prethodnika. Čuli smo to stotinu puta i znamo kako to ide – prevari me jednom, sram te bilo; prevari me dvaput…

Istina je da je priča u Knacku 2 na razini ispodprosječnog Pixarovog crtića, s protagonistom bez karaktera i jednodimenzionalnim likovima koji većinom ponavljaju samo jednu misao. Upravo zato Knack 2 svoju sporu priču pokušava nadopuniti tako da nam u samom startu pokaže kako će sve završiti na sudnjem danu, prije nego li nas potom odvede nekoliko mjeseci prije svega toga.

Premda stvari pri završnici i počinju nalikovati na nešto prihvatljivo, do tamo se potrebno najprije i dovući, stoga je šteta da nam igra s površnim likovima u prvih nekoliko sati daje veoma malo razloga da tu priču uopće pratimo.

Osim toga, ako se možda još uvijek pitate koji je to vrag zvani Knack, dvojka vam za obašnjavanje neće izdvajati više od svega nekoliko sekundi. Nije da je to uopće bitno, ali na toj specifičnosti se temelji Knackova glavna sposobnost rastavljanja i spajanja u manji i već oblik. Maloga ćete Knacka prvenstveno koristiti za gmizanje kroz ventilacije i skakanje po uskim rubovima, a velikog za sve one situacije koje se rješavaju sirovom snagom.

Knack dobro funkcionira kao gameplay mehanika, no ne i kao zanimljiv lik za igranje.

U svrhu gameplaya takvo što ovdje funkcionira, no svejedno bih na njegovom mjestu još uvijek preferirao neku vrstu antropomorfne životinje poput onih s kojima se inače družimo. Zašto? Pa zato što je u ovakvome slučaju teško doživjeti ikakvo suosjećanje s likom koji u svojoj suštini nije ništa drugo nego pokretni stup.

Gledajući takvo što većinu sam vremena vjerojatno proveo kolutajući očima, no iz šire perspektive morao bih ipak priznati da sam se bez obzira na sve ujedno i dobro zabavljao. Ono što Knacka 2 čini zadovoljstvom zapravo sve osim te priče, od borbe s raznovrsnim potezima do visokog broja različitih lokacija kroz koje će vas provesti. Samim time odgovor na početno pitanje je ipak pozitivan i bez obzira na prethodne kritike, ispada da je Knack 2 jedna sasvim pošteno izvedena igra s ugodnim stiliziranim vizualima te glatkom tehničkom izvedbom.

Knack 2 je jedna sasvim pošteno izvedena igra s ugodnim stiliziranim vizualima te glatkom tehničkom izvedbom.

Jedan od načina kako Knack 2 postiže uspjeh je da bitke slaže na načine u kojima svjesno morate koristiti svaki mogući trik iz rukava umjesto da samo ponavljate onaj isti. Da i taj recept nekima ne bi ubrzo dojadio, Knack 2 svako malo nastoji umiješati i nešto malo drugačije, bilo da se radi o novim transformacijama, segmentima platformiranja, rješavanju zagonetki ili čak pokoje vožnje tenkom. No u slučaju da vam ni to nije dovoljno, između svega toga su i animacije s QTE sekvencama u kojima se prepuštate Knackovom nevinom cirkusiranju, makar sumnjam da se njima danas itko više raduje.

Što se same akcije tiče, iako svi protivnici i dalje grubo prate svoj zacrtani niz ponašanja, nisu baš toliko priglupi da bi vam se slobodno prepustili da ih tek samo tako zamlatite. Štoviše, zbog njihove nemilosrdne agresivnosti koja vas ponekad s ekrana može izbrisati kroz samo par sekundi, došao sam čak do zaključka da igranje Knacka 2 nije aktivnost koja je puštanje mozga na pašu.

Začudo, borba u Knacku 2 nije aktivnost puštanja mozga na pašu.

Ali to čak nije sve jer je Knack 2 također jedna vizualna poslastica. Grafički gledano možda i nije nešto najbolje što smo ikada ugledali, ali leveli su raznovrsni i puni dopadljivog šarenila. Da konačni paket ispadne još privlačniji, Knack 2 je također malo duži komad šlaga od očekivanoga. Svaki put kad sam pomislio da je to “to”, on bi nonšalantno svoj posao nastavio dalje.

Upravo zbog toga bih manjkavu priču i likove stavio po stranu kako sam se s Knackom 2 većinom našao u situaciji da držim barem jedan palac gore, a oni koji će svoja očekivanja dovesti u red mogli bi ovdje zato biti i ugodno iznenađeni.

Kad malo bolje razmislim, većinu me vremena proganjala misao da igram još jednog God of Wara, samo ovoga puta s manje testosterona. I taj mi “deja vu” nije bio samo radi pasivne kamere koja vas vodi, početne retrospekcije, klasičnih QTE dionica ili pak škrinja skrivenih van ruba ekrana, već i zbog dijelova u kojima se penjete po divovima pa tako i zagonetkama koje se svode na guranju kamenih blokova. Skoro čitava receptura tu ispada sasvim identična, pa ako Knack svoju inspiraciju stvarno mora “posuditi” od nekoga da nam složi poštenu predstavu, Kratosov model zapravo uopće i nije loš izbor.

Samim time, malome (i velikom) Knacku 2 nećemo biti nepotrebno strogi, jer iako smo većinu toga već ranije progutali, naizgled napokon uspijeva isporučiti ono što je u startu i obećavao, jedan pošteni 3D platformer za sve uzraste kojem ugodan gameplay stoji na fronti.

Uostalom, napredak u pravom smjeru treba ponekad i nagraditi, stoga se nadamo kako će nas jednog dana u trećem nastavku Knack možda i još više uspjeti razveseliti. Dok taj dan ne dođe, spomen Knacka u istoj rečenici s jednom Ratchet & Clankom nećemo više smatrati uvredljivom izjavom.