Prije pet godina imao sam priliku recenzirati Luigi’s Mansion 3. Iako je ta igra bila oskudna na polju izazovnosti, ostala mi je u sjećanju kao jedna od najljepših Switch igara. Zbog toga mi je malo izazovno sada pisati recenziju Luigi’s Mansiona 2 HD, budući da ću svaku rečenicu vjerojatno vagati nasuprot trećeg nastavka, a ne originalne igre s Nintendo 3DS-a.

Da odmah u startu napomenem, HD izdanje Luigi’s Mansiona donosi primarno grafičke nadogradnje u odnosu na original. Nema tu nekih novih mehanika, skrivenih levela, drugačijih neprijatelja ili popunjavanja sadržaja novim modovima. Igra je prilično vjerna kopija originala, sa značajnim unaprjeđenjem na grafičkom polju. Teksture su više rezolucije, rubovi glađi, osvjetljenje bolje… Ipak, unatoč svim poboljšanjima, treći dio je i dalje nekoliko ljestvica iznad ovoga, pogotovo na polju osvjetljenja te modela likova. No, ova igra svejedno izgleda lijepo te se vrti bez ikakvih značajnijih poteškoća na Switchu.

Kada smo već kod likova, vidite i iz samog naslova da je u glavnoj ulozi Mariov brat Luigi koji se ponovno baca na lov duhova po napuštenim dvorcima. Priča započinje pozivom profesora Gadda, koji se skriva unutar bunkera u Evershade Valleyu. Poznati zlikovac King Boo razbio je Dark Moon u male fragmente, zbog čega su duhovi poludjeli te natjerali našeg profesora na skrivanje. Naš cilj je pronalazak svih fragmenata Dark Moona i vraćanje mira u dolinu. Naravno, Luigi je ponovno smušen i poplašen, što zna na momente biti šarmantno, kako za odrasle igrače, tako i za mlađu publiku. Priča mi je čak bolje odrađena od trećeg dijela, budući da je prezentirana kroz poglavlja te često donosi neki novi zaplet.

Luigi je ponovno smušen i poplašen, što zna na momente biti šarmantno, kako za odrasle igrače, tako i za mlađu publiku.

Ono što je pak ostalo kao jedna od glavnih zamjerki 3DS nastavka prisutna je i ovdje, a to je prilično linearan raspored levela te nepostojanje mjesta za spremanje unutar levela. Igra je podijeljena na pet zamaka/dvoraca koji su opet rascijepljeni na manji broj levela. Pokretanjem levela više ne možete ništa spremiti sve dok ga ne prijeđete do kraja. Isto tako, kad izgubite život igra će vas vratiti skroz na početak, pri čemu izgubite sve do tada skupljene stvari. Naravno, ovo me tjeralo da ne gubim često, no usput zna biti jako frustrirajuće ako ste osoba koja voli skupiti sve. Jer zamislite da skupite sve moguće novčiće, skrivene dijamante, uhvatite duhove i onda izgubite radi neke gluposti na kraju levela.

Što se tiče opreme za savladavanje brojnih duhova, na raspolaganje sam dobio usisivač Poltergust 5000. Prije nego što sam mogao usisati duha, morao sam ga ošamutiti s posebnom bljeskalicom. Osim toga, na raspolaganju sam imao i posebni Dark-Light uređaj uz pomoć kojeg sam otkrivao kretnje duhova između prostorija. No, najbolji dio Luigi’s Mansiona nije samo borba, nego što sve već spomenute mogućnosti Poltergusta 5000 koristite i za puzzle elemente u levelu.

Najbolji dio Luigi’s Mansiona nije samo borba, nego što usisavač koristite i za puzzle elemente u levelu.

Primjera radi, uz pomoć usisivača sam znao odmotati tepih i otkriti prekidač za skriveni prolaz. Ili uz pomoć bljeskalice osvijetliti posebne prekidače koji bi mi otvorili sef s ključem. A posebno zabavni su bili puzzle elementi s Dark-Light uređajem, budući da sam znao otkriti skrivena vrata ili nevidljive objekte koje bi mogao iskoristiti za napredovanje dalje. Upravo ove puzzle sekcije čine savršenu simbiozu s akcijskim dijelovima – kroz level ravnomjerno raspoređeni akcijski i mislilački dijelovi savršeno će “počešati” svaki dio vašeg gamerskog mozga.

Izvan glavnog moda priče, igra u ponudi nudi i multiplayer mod pod nazivom ScareScraper. Nije ovo nikakva novost jer je mrežno igranje nudila i 3DS verzija. ScareScraper nije dostupan za lokalni način igre, što je velika šteta, jer mislim da bi mogao biti puni pogodak u društvu na jednom ekranu. Jedine opcije koje su dostupne je lokalno igranje do četiri igrača s četiri verzije igre ili mrežno igranje za jednak broj ljudi.

Izvan glavnog moda priče, igra u ponudi nudi i multiplayer mod pod nazivom ScareScraper.

Ipak, odahnuo sam kada sam vidio da su barem ponudili dvije opcije, igranje s vlastitim prijateljima ili pronalazak igrača online. Poznavajući Nintendovu politiku, ovo je čak radikalno s njihovog kraja. Međutim, nemojte previše očekivati po pitanju komunikacije, jer su nam na raspolaganju doslovno samo četiri uzvika, što zna biti prilično ograničavajuće kada igrate s nepoznatim igračima.

Nintendo je bio toliko dobar da mi je organizirao multiplayer sesiju s dvojicom kolega iz grčkih gaming portala. Već spomenuti problemi u komunikaciji došli su do izražaja, no nekako smo na kraju uspjeli prijeći sva tri moda na osnovnoj težini. Prilikom igranja multiplayera svaki igrač preuzme Luigija u drugačijim odjevnim kombinacijama, a cilj je zajedničkim snagama proći kroz sve katove. Naravno, katovi su nasumično generirani i nikada nisu isti.

Prilikom igranja multiplayera svaki igrač preuzme Luigija u drugačijim odjevnim kombinacijama, a cilj je zajedničkim snagama proći kroz sve katove.

E sad, u zavisnosti od moda, penjanje između katova se razlikuje. U Hunter modu smo imali vremenski rok da pronađemo i ulovimo sve duhove na tom katu. Kod Rush moda, potrebno je pronaći izlaz te sva tri igrača stati na sklopke za otvaranje prolaza. Naravno, vremena u samom startu je jako malo u Rush modu, no otkrivanjem tajni ili hvatanjem duhova dobili bi malu uricu na podu skupljanjem koje bi povećali naš brojač za deset sekundi. Treći mod koji smo zaigrali je Polterpup, a svodio se na otkrivanje psića-duhova i lovljenja istih po katu.

I mogu vam reći da sam se dobro zabavio igrajući ovo s kolegama. Naravno da je komunikacija bila izazovna s ograničenim sklopom naredbi. Jer ćete vikati Help i kad vas treba oživjeti i kad pronađete grupu neprijatelja. No na kraju smo nekako uspješno pohodili sva tri moda te došli do zadnjeg kata na kojem je zajedničkim snagama trebalo poraziti bossa. Što se tiče samih modova, Rush je definitivno bio najizazovniji te samim time smo isti najviše zaigrali.

Uz 15-ak sati priče i multiplayer dio, sadržaja u Luigi’s Mansion 2 HD sigurno ne manjka. E sad, koliko to već opravdava punu cijenu pri izlasku je već drugi par rukava. Jer izvan vizualnog tretmana, novi-stari Luigi’s Mansion i ne donosi nikakve dodatke. Isti je to set misija, jednaki multiplayer modovi i identični protivnici, nažalost. Kao i iste zamjerke na nepostojanje mjesta za spremanje unutar levela.

Naravno, prenesene su i dobre stvari, poput zabavnog multiplayer moda, generalnog recepta istraživanja i akcije, te vizualno lijepo zapakiranog naslova za Switch. Jedino imam osjećaj da bi igrači originala puno lakše ponovno kupili ovaj naslov kada bi dobili barem novi mod, izbor težine, nove neprijatelje ili dodatni, skriveni dvorac. Ovako se ovaj paket više čini kao klasična prilika da se igra proda igračima koji nisu posjedovali 3DS te žele više Luigija u svome životu.