HCL.HR

Recenzija

Mario and Sonic at the Olympic Games Tokyo 2020

PRIPREMA, POZOR...

Filip Zorić

Gaming industrija pamti razna suparništva i rivalstva: PlayStation i Xbox, DOTA i League of Legends, kolega Žalac i Nintendo… Ali, možda najveće gaming rivalstvo se rasplamsalo u ranim devedesetima, ono između ježa Sonica i vodoinstalatera Maria. Bila je to žestoka bitka između dva platformerska heroja, ali i sudar titana Sege i Nintenda. Posljednjih se godina to žustro rivalstvo “ohladilo” jer je Sega napustila tržište konzola, ali izgleda da još postoji neka iskra kompetetivnosti pa se spomenute maskote natječu u sportovima u novom Mario and Sonic at the Olympic Games Tokyo 2020. Je li ovo igra koja zaslužuje biti na vrhu postolja?

PUBLIKA ZIJEVA

U ovom se naslovu Mario i Sonic nađu usred velike nevolje: zarobljeni su u retro konzoli zajedno sa svojim vječnim neprijateljima Bowserom i Dr. Eggmanom. Kako bi se izbavili, trebaju sakupiti dovoljno zlatnih medalja u različitim disciplinama tj. mini igrama. Ova priča zvuči kao šarmantna i zabavna avantura, je’l da? Nažalost, nije tako u praksi. Između igranja mini igara dobit ćete izrazito dosadan dijalog ovih poznatih likova.

Postoji nekoliko humorističnih situacija i ima šarma u tome što su Mario i Sonic zajedno na ekranu, ali ti pozitivni elementi potonu u moru dosadnog dijaloga. Jednostavno rečeno, nijedan lik nema ništa interesantno ili smiješno za reći. Većina dijaloga se svede na to jedan lik pojašnjava drugome što se događa, i to na nepotrebno dug način. Trebao sam popiti aspirin nakon što sam po petnaesti put čuo Tailsa kako pojašnjava zašto su Mario i Sonic zapeli u konzoli.

Jednostavno rečeno, nijedan lik nema ništa interesantno ili smiješno za reći.

Znam da bi dosta ljudi na ove primjedbe reklo: “Pa kao da je priča važna u ovakvoj igri!”. Stvar je u tome što u Story modu više gledate interakciju likova nego što se natječete u disciplinama. Razni dijalozi nisu samo dosadni, već i poremete tempo igre jer su mini igre zapravo dosta kratke. Nisam ni spomenuo totalno glupu i besmislenu radnju, ali glavna stvar koja me razočarala kod ovog naslova je to što likovi ne donose nikakav šarm i zabavu. Čovjek bi rekao da će bitka između bucmastog talijana i ubrzane beštije biti zanimljivija.

OLIMPIJADA U DNEVNOM BORAVKU

Mario and Sonic at the Olympic Games Tokyo 2020 je spašen od strane jako dobrih mini igara, u kojima možete sudjelovati sami ili s prijateljima (do osam igrača). Također moram istaknuti da većina disciplina nudi više načina igranja s klasičnim kontrolerom te kontrolama pokretom. Mini-igre su podijeljene na dva dijela, ali prvo ćemo pričati o onima u sekciji Tokyo 2020. Većina njih su dosta zabavne i lake za shvatiti.

Po mome mišljenju su najzabavnije one koje nude relativno dosta kompleksnosti u okviru jednostavnih kontrola. Među najdražim mi disciplinama je sportsko penjanje – u toj se disciplini testira vaše pravovremene reakcije, ali vam se nudi i odluka po kojem dijelu platforme se želite penjati. Dosta je zabavan i ragbi u kojemu morate odlučiti hoćete li trčati sami ili ćete biti strpljivi i dodati loptu igraču iza vas. Broj disciplina u kojima sam u potpunosti uživao je više nego solidan, a ni jedna od njih nije tlaka za igrati.

Broj disciplina u kojima sam u potpunosti uživao je više nego solidan, a ni jedna od njih nije tlaka za igrati.

Postoji čak i nekoliko mini-igara koje nisu bazirane na sportu. Iako su neke od takvih mini igara previše simplistične, ima ih dosmišljatih poput jedne u kojoj morate pronaći specifičnu osobu u ogromnoj gužvi. Svakako su ovakvi dodaci dobrodošli jer su fina promjena u gameplayu. Ipak, među ovim disciplinama ima nekoliko njih koje ne impresioniraju. Sportovi poput skejtanja, surfanja i boksanja su previše banalni za igranje.

Teško se zabaviti s različitim mehanikama u boksanju jer se najviše isplati kaotično mlaćenje protivnika, a igranje skejtanja i surfanja se svodi stiskanje jedne tipke svakih nekoliko sekundi. Naravno, preporučujem da sve discipline zaigrate s prijateljima jer su tada najzabavnije. I najgluplja mini-igra može biti dobra kad se glupirate s drugima – samo pazite glave dok budete mahali kontrolerima.

RETRO REKREACIJA

Drugi dio mini-igara je retro verzija olimpijskih igara – Tokyo 1964. U ovoj sekciji se igrači opet natječu u različitim disciplinama, ali u pikseliziranoj 2D okolini. Odmah ću priznati da me Tokyo 1964 očarao više od bilo kojeg elementa igre. Prezentacija je briljantna – animacije su razigrane, modeli likova su šarmantni, a atmosfera je ugodna na onaj klasični retro način. Obožavao sam i komentatora koji očito koristi mikrofon iz prošlog stoljeća. Tokyo 1964 definitivno ima dušu i pršti originalnošću.

Tokyo 1964 definitivno ima dušu i pršti originalnošću.

Ovaj segment također nudi možda najbolje mini-igre, koje imaju dovoljno mehaničke kompleksnosti. Gotovo svaka ima unikatne ideje u smislu gameplay dizajna. Tako ćete tijekom skoka u bazen moći izabrati koju težinu želite za osvojiti više bodova, za vrijeme maratona možete iskoristiti poziciju drugih trkača, a kod pucanja morate tempirati svoje pucnjeve i predvidjeti točnu poziciju mete. Čak i mini-igre koje nemaju veze sa sportovima izazivaju igrača na jako zabavne načine.

Još bi htio spomenuti da je impresivno kako su i retro i regularne discipline dosta razumljive i pristupačne. Postoje neki trikovi koje bolji igrači mogu iskoristiti tijekom natjecanja, ali gotovo svaka mini-igra ima jednostavne ciljeve i kontrole. Ovaj naslov na kratak i jasan način pojasni svaku disciplinu prije nego se natječete u njoj. Međutim, volio bih da je igra imala još sadržaja – naročito u Tokyju 1964 u kojem postoji samo desetak mini-igara. Discipline su zabavne, ali mislim da trajnost igre može biti slaba za one kojima brzo dosade repetetivne radnje.

POTREBNO JE JOŠ TRENINGA

Mario and Sonic at the Olympic Games 2020 ima dosta potencijala za party igru. Već vidim da ovaj naslov krije sate zabave za mene i moje prijatelje. Mini-igre su većinski zabavne i pristupačne, ponegdje i humoristične u kombinaciji s kontrolama pokretom. Međutim, nisam siguran da bih preporučio kupnju ovog proizvoda dok košta 60 eura. Story mod ima svojih šarmantnih trenutaka i retro dio igre mi je osobito drag, ali mislim da za neke igrače ovdje nema dovoljno sadržaja s obzirom na cijenu.

Smatram kako biste trebali dobro razmisliti je li Mario and Sonic at the Olympic Games Tokyo 2020 baš za vas. Ako tražite zabavu s prijateljima/djecom i mislite da se ovo čini kao idealna opcija – razmotrite nabavljanje igre. U suprotnom, možda je bolje da jednostavno zaigrate nešto jeftinije, poput Overcookeda.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za Switch. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Mario and Sonic at the Olympic Games Tokyo 2020 možda nije najkompleksnija party igra, ali ima potencijala za zabaviti se s prijateljima.

78 Naša ocjena
  • dosta dobre discipline
  • Tokyo 1964 je sjajan
  • pristupačan gameplay
  • dobro bi došlo još sadržaja
  • naporna priča koja traje duže od samih disciplina

Filip Zorić

Od djetinjstva obožava platformere. Ponekad taj žanr zamijeni za razaranje glava u FPS-ovima.

Komentari (4)

  • mili1985

    05.11.2019 - 18:02

    Retro je odličan koliko sam vidio od gameplaya. Zvuk i efekti vraćaju u djetinjstvo.

    • Filip Zorić

      @mili1985, 05.11.2019 - 21:36

      Sjajan, stvarno. Da je bar bilo više mini-igara na ponudi :/

  • MightyAloy

    06.11.2019 - 09:10

    Retro dio stvarno djeluje genijalno. Baš je gušt vidjeti Sonica i Maria iz vremena kad su bili najveći rivali. ?

  • crolink07

    13.11.2019 - 23:18

    Dobra igra ali moglo je to i bolje.Slažem se s recenzentom, još malo više sadržaja i bez gnjavatorske priče.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?