Dok je Diablo harao našim kompjuterima, radila se još jedna igra koja, nažalost, nikad nije dobila pažnju koju je zaslužila. Tri godine nakon Diabla izašao je Nox, jedan od bržih RPG-ova u to doba (a i dan danas), koji je osim svoje priče oduševio mnoge i svojom jednostavnošću. U ovoj retro recenziji fokusirati ću se na SP, tako da o MPu nisam stekao nikakvo mišljenje, no mislim da nije ni potrebno u ovoj igri.

Pogled na igru je isti kao i u Diablu, tako da većini igrača koja se još nije suočila s ovom igrom kamera ne bi trebala biti problem. Najveća razlika između Diabla i Nox-a jest to što je Nox brža igra, a borbe se dešavaju u tren oka. Dolaziti će vam horde neprijatelja, no uz malo razmišljanja (quick save aka F2), igra će biti mnogo lakša. Većinom ćete samo trčati, razbijati, bježati, trčati, razbijati, trčati, razbijati, razbijati, itd. (trebam li stvarno još nešto napisati?). Katkad ćete morati naći ključeve ili povući sklopku ili pritisnuti dugme, no ništa kompleksno, tako da svoj mozak možete ostaviti off, te slijediti svoje životinjske instinkte. Razlika između ostalih RPGova jest to što ovdje ako vam igra dopusti (a dopušta), možete u bilo kojem prostoru razbiti što god hoćete (naravno, što se može razbiti), i nitko vas neće ni opomenuti, a kamoli globiti kaznom.

Ono što razlikuje Nox od drugih RPGova jesu hotkeysi. U vrijeme kada je Nox izašao igrači su bili oduševljeni što su mogli kombinirati oružja, tako da ste mogli imati dva mača (prvi radi konfuziju, dok drugi napada s vatrom), te tako možete uništiti neprijatelja kojeg je inače nemoguće uništiti (npr. zombiji, nakon što ih običnim mačem satrete, padaju, te ostaju u nesvijesti oko 1-2min, te se dižu, no kombiniranjem ili odabirom jednostavnog nekog mača koji ima barem prvi level vatre, vi ste u mogućnosti poslati ga u kod Diabla na kavicu. Nox je usavršio hotkeys kakve danas poznajemo, te će u tome ostati u sjećanju okorjelim RPG gejmerima. Jedino na što imam zamjeru je pick up, tj. uzimanje predmeta s poda. Nerijetko sam se našao u situaciji da zavitlam miš, nakon što ne mogu pokupiti neki predmet s poda nego moram micati lika oko njega dok ne dođem u mogućnost da ga podignem.

Grafika je tipična 2D RPGu. Kao što sam već napomenuo, dosta je slična Diablu, te se i ovdje koristi efekt da uvijek oko vas budu stabla ili nešto slično tome, te vam je to završetak mape. Ono čime se Nox ističe jest to što možete pomicati kamenje, kosti, bačve i sve ostalo što vam padne na pamet. Tako ćete nakon što pomaknete velik kamen naići na rupu koja vas vodi u mali tunel, nakon čega dobijete dodatni XP za otkrivanje tajne arene. Nekad umjesto da uništavate objekte, trebati ćete ih gurati i pritom rješavati puzzle, stavljajući na određeno mjesto određeni objekt, no većinom će vam objekti poslužiti samo da ih uništite. Grafika je detaljna kao u Diablu s najvećim plusom što ovdje možete mijenjati rezoluciju čak do 1024×768 što nije bilo moguće i u Diablo 2, no ne preporučujemo vam zbog toga što lik onda izgleda presitno u odnosu na prostor u kojem se nalazi. Osim što ima specifičnu grafiku, svaki level je detaljno smišljen tako da izgleda da je svaki kamen stavljen na određeno mjesto s određenom nakanom, što daje igri još jednu posebnu čar.

U Nox-u ćete se susresti s tri različite single-player kampanje, a sve ovisi kojeg ćete lika odabrati. Možete odabrati Warrior (Ratnik), Conjurer (Opsjenar, Druid) i Wizard (Čarobnjak). Dok ćete s ratnikom najviše vremena provesti vitlanjem mača, Conjurer se više fokusira na opsjedanje životinja (za one koji su igrali Diablo 2 LOD, svi se sjećaju Druida), a Wizard samo na magije, te povremeno korištenje fizičkog kontakta. Možda mislite da je odabir lika lagan, no ovdje mnogo zavisi od vašeg pristupa igri. Ako namjeravate igrati samo uz korištenje fizičke jačine, onda vam preostaje biti samo ratnik, jer s preostalo dvoje likova ćete samo izginuti (iako, naletjeti ćete na neprijatelje koji će vas jednim udarcem usmrtiti, te zbog toga koristite tipku F2. Nakon što odaberete lika morate mu odrediti fizičke atribute (boje kose, kože, odjeća), no odjeća nije ni važna jer ćete je nakon 1h igre totalno promijeniti (dodatcima štita itd.). Iako je ova igra stara (2000. god.), odabir vizualnih atributa je zavidan, te je na nivou.

Pošto započinjete igru na teritorijima ovisno kako ste odabrali lika, opet će svaki lik putovati sličnim ili istim prostorom kao što prolaze i ostali. Svaki lik ima puno drugačije mogućnosti, sama kampanja se prilagođava liku te je tako različita za svakog. Na primjer, čarobnjak će proći bez problema kroz teritorije koje drže čarobnjaci, dok će se ratnika odmah napasti, te to vrijedi i za obrnuto.

AI u ovoj igri je izvrstan. Možete unajmiti životinju koja će vas pratiti dok ne umrete, ili dok ona sama ne umre, no u svakom trenutku će vas pratiti, te se odmaknuti od vas dok vas napadaju neprijatelji, te će uzeti najdaljeg vama, a opet dovoljno blizu da vas može pogoditi. Svako toliko, neki lik će vam se pridružiti na nekoj zajedničkoj misiji, te iako nemate kontrolu nad njime, sposobni su za borbu. Nakon što druid opsjedne neku životinju, ona je u stanju pratiti njegove komande dok ne umre ili ne nestane. Jedina mana koju sam uspio naći jest to što vas neprijatelji neće primijetiti dok ih ne napadnete iako ste im u prostoru vida. Kako je paleta magija i oružja opširna, možete napadati iz daljine te se tako osloboditi nekih protivnika koji bi vas inače mogli koštati glave.

Iako je u početku Nox bio rađen primarno kao MP igra, nije se uspjela održati na tronu uz Diablo, te se nakon izlaska Diabla 2, MP u ostalim RPG-ovima jednostavno zaboravio. Umjesto fokusiranja na MP dio, fokusirao sam se na SP koji svojim različitim questovima, te spektakularnim završavanjem igre oduzima dosta vremena, no vrijedno je svake minute koju sam utrošio na ovu igru.

Možda bi bilo nepravedno uspoređivati ovu igru s Diablom, no pošto osim Diabla nijedan RPG (u ovom stilu) nije vrijedan uspoređivanja s Nox-om (možda jedino Divine Divinity), morao sam uspoređivati te dvije igre. Igra je mogla izaći i prije, no glancanje grafike je trajalo par mjeseci te je sama igra tako dobila na kvaliteti, što vjerujem da neće smetati mnogima. Umjesto da programeri samo uzmu ideje koje su već korištene u drugim RPG-ovima, oni su išli drugim putem, uzeli si vremena te složili drugačiji, nadasve zanimljivi RPG, i to im je veliki plus.

Napomena: Preporučena konfiguracija je napisana s moje strane. Nakon što sam isprobao igru na više računala, mogu potvrdno reći da je i sama preporučena konfiguracija više nego dovoljna za ugodno igranje ove igre.