Prvi film Pirates of the Caribbean sage davne 2003. bio mi je nešto jedinstveno. Možda sam tek tada prerastao onu fazu kada mi je svaki akcijski uradak najbolji film ikada, ali nekakav opći konsenzus bio je taj da su Pirati donijeli svježi pristup dotad slabo iskorištenoj tematici. Drugi dio bio mi je još i bolji zbog proširivanja gusarske mitologije i općenito mračnijeg, prljavijeg tona. Nevjerojatno mi je kako je glazba Hansa Zimmera u tom filmu uspjela napraviti mračan ugođaj bez da to bude uradak za 18+ publiku.

Nažalost, nakon toga sve je krenulo nizvodno. Redikulozni treći dio naveo me da se zapitam jesam li prije gledanja filma pojeo gljive ludare. Četvrtog dijela se najmanje sjećam – i to dovoljno govori samo za sebe. Peti dio, podnaslovljen kao Dead Men Tell no Tales, na prvu je imao mnogo toga za ponuditi. Jednim dijelom trebao je biti priča o porijeklu kapetana Jacka Sparrowa i drugi zaključak sage nakon originalne trilogije. Film na kraju ispunjava obje točke, iako na vrlo površan način, i ono što me najviše smeta – na nedosljedan način računajući ostatak serijala.

Naime, ako ste fan serijala, ovaj nastavak Pirata od vas traži da zanemarite neke detalje iz prethodna četiri filma. Konkretno, bez okolišanja i nekog velikog spoilanja, ključna stvar u ovome filmu dogodi se kada Jack preda svoj kompas drugoj osobi. Tada se pokreće zaplet filma. Međutim, ako ste pozorno pratili prijašnje nastavke, znate da je Jack u drugom dijelu već dao svoj kompas drugoj osobi – i tada se ništa nije dogodilo. Apsolutno mi je nepojmljivo da se takav previd dogodi u ovako velikom projektu, ali nije čak ni jedini. Film pokazuje kako je Jack došao u posjed spomenutog kompasa na način koji se potpuno kosi s onim što je ispričano u prošlim filmovima.

Glavni zaplet filma trebao se aktivirati još u drugom dijelu serijala. Ali nije – jer je netko previdio jedan detalj i totalno ga zanemario da bi se peti dio mogao dogoditi.

Dobar dio događaja iz prethodnih filmova sada je na klimavim nogama jer ekipa u petom dijelu traži predmet koji ima moć poništiti skoro sve zaplete prijašnjih filmova. Moguće je složiti argument da Jack nije prepustio svoj kompas u drugom dijelu nego ga samo posudio, da svi dosadašnji negativci nisu znali ili htjeli tražiti predmet iz petog dijela, ali osobno mi to sve zvuči jako nategnuto.

Pogotovo iz razloga što Dead Men Tell no Tales zapravo očekuje od vas da se sjećate originalne trilogije i likova koji se nisu pojavili u četvrtom dijelu. Jest da je prisjećanje na to u ovom filmu dobro odrađeno, ali mu definitivno ne ide u prilog ako od vas traži da se pravite glupi. A doista, ovo je film glupe zabave koja graniči s uvjerljivim. Najbolji primjer za to jest sam početak koji bez problema posrami onu scenu iz Fast Five kad ekipa vuče ogroman sef kroz grad. Pirati u ovom nastavku idu nekoliko razina iznad toga i pritom od vas traže da jednostavno ne razmišljate o tome što je stvarno izvedivo.

Okej, bilo je takvih neprirodnih scena i u prethodnim filmovima, ali to je više teret nego opravdanje za peti dio. Primjerice, bilo mi je teško osjetiti ikakav značaj kad neki lik umre, s obzirom da neki umiru već po drugi put. Ako su jednom već umrli i vratili se iz mrtvih, zar bih se ja kao gledatelj trebao praviti glup i misliti da je ovoga puta to to i da se taj lik više nikada neće vratiti? Da mi već jednom nisu prodali tu foru ne bih ni riječi rekao protiv ovoga.

Umiranje likova u ovom serijalu je trik koji više ne pali kad znamo da su se isti likovi i ranije dizali iz mrtvih.

Ako ćete gledati nove Pirate moj vam je savjet da se pravite glupi i ostavite svu pamet izvan kino dvorane. I sam glavni lik, Jack Sparrow, koristi tu taktiku većinu filma. Od lika koji je u početku serijala bio šeprtljav, ali proračunat, Jack je do petog dijela pretvoren u hodajućeg klauna. Nije da mu šale nisu smiješne – iznenađujuće je kako još uvijek ima originalnog materijala. Stvar je samo u tome da on jednostavno nije isti onaj lik koji se u drugom dijelu žrtvovao za druge, a njegova priča još je najslabija u čitavom filmu.

S druge strane, kapetan Salazar ispao je kao prvi značajan negativac nakon Davyja Jonesa. Bio sam zabrinut da će me vizualni efekti oko njegovog lica izbaciti iz takta, no dobra je vijest da u konačnoj verziji izgledaju nešto bolje nego u samom traileru. Javier Bardem još je jednom pokazao da mu dobro idu uloge negativaca, a ova mu je prirodno sjela upravo iz razloga što je Salazar Španjolac.

Ostatak ekipe odglumio je na pristojnoj razini, bez nekih odskakanja. S obzirom da je ovo vrlo skup film, drugi elementi također su prihvatljive kvalitete. Ima, doduše, nešto u tome da film koristi skladbe prijašnjih nastavaka jer bez Hansa Zimmera nema ni novih pamtljivih melodija. Bez redatelja originalne trilogije nema ni posebnog vizualnog stila osim onoga koji bi valjda pripadao generičnom ljetnom blockbusteru.

I to je zaista sve što vrijedi reći o filmu. Pirates of the Caribbean: Dead Men Tell no Tales nije tolika propast da ga se ne isplati gledati, ali je nastavak srozavanja kvalitete nekad jedinstvenog serijala. Ako ćete ga gledati slobodno preskočite repriziranje prijašnjih dijelova da se prisjetite što se sve dogodilo – ovom filmu to nije važno. I obavezno se pravite glupi jer je to izgleda jedini način da izvučete nešto iz ove zabave.