Sigurno ste se barem jednom susreli s pitanjem: “Gdje se vidiš za pet godina?”. Ja uvijek preokrenem očima na to jer ne znam ni što ću sutra ručati, a kamoli gdje ću biti za pola desetljeća. Sve je moguće i ne možemo uvijek predvidjeti što nas čeka iza sljedećeg ugla. Isto kako mali kanadski studio Typhoon Games nije mogao predvidjeti da će ih tvrtka Google u rasponu od dvije godine kupiti i otpisati jednako kao i Stadiju, za koju su lansirali jednu od rijetkih ekskluziva – Journey to the Savage Planet. Bivši članovi Typhoon Gamesa nisu se predali te su kasnije osnovali novi studio pod imenom Raccoon Logic, vratili prava na svoj IP i sada lansirali nastavak zvan Revenge of the Savage Planet.

Razlog zbog kojeg sam se osvrnuo na pozadinsku povijest ove igre jest taj što se developeri igre unatoč svim nesrećama nisu odrekli prepoznatljivog humora koji je bio jedan od najjačih elemenata originala. Revenge of the Savage Planet zadržava sarkastični ton, ali ga usmjerava na satiru korporativne pohlepe i nesposobnosti kvalitetnog upravljanja kompanijom. Što je posebno interesantno jer studio nakon suradnje s Googleom definitivno ima iskustvo korporativne nesposobnosti iz prve ruke.

Vaš se lik u igri budi nakon dugogodišnjeg sna u hibernaciji. Dok ste spavali, vaš bivši poslodavac Kindred Aerospace završio je u rukama ogromne korporacije pod imenom Alta Interglobal. To znači da ste otpušteni čim ste se probudili, a potom i ostavljeni sami na udaljenom planetu.

Dok ste vi spavali, vašu je firmu preuzela velika korporacija i dobivate otkaz čim se probudite.

To jest, ipak niste sami – vraća se vaš robotski kompanjon E.K.O. te vas prati na svakom koraku, dobacujući vam neumorne komentare na vaše odluke i pogreške. Iako povremeno zna biti duhovit, njegova stalna prisutnost može brzo postati naporna, stoga je dobro istaknuti da su developeri omogućili da ga se u potpunosti utiša.

Priču u Revenge of the Savage Planet treba je shvatiti previše ozbiljno jer nije naročito kompleksna. Kao i u prošlom naslovu, njezina snaga leži u zabavnim animiranim scenama, radijskim prijenosima i pametno osmišljenom prostornom pripovijedanju, koje zajedno stvaraju živopisan i često duhovit svijet vrijedan istraživanja.

Sama petlja gameplaya je u suštini identična prethodniku, ali nadograđena dodatnim zadacima i progresijama za otključavanje novih sposobnosti. Fanovi prve igre odmah će primijetiti kako je sama perspektiva lica prebačena iz prvog u treće. S jedne strane je igra izgubila onaj osjećaj potpune prisutnosti u svijetu, kao da ste vi sami istraživač. S druge strane, promjena kamere donijela je brojne prednosti stvari koje bolje odgovaraju komičnom tonu igre. Sada možete vidjeti kako lik smiješno trčkara poput Charlieja Chaplina i razbija sve moguće kosti u tijelu kada padnete s velike visine. Pored toga je, skakanje po platformama puno preglednije i lakše, što dodatno doprinosi dinamičnom tempu izbjegavanja napada.

Promjena kamere na treće lice donijela je brojne prednosti stvari koje bolje odgovaraju komičnom tonu igre.

Novi svjetovi su slične veličine kao oni u prvoj igri, ali sada su znatno otvoreniji, s više vertikalnosti, skrivenih resursa i tajni. Time svaki korak donosi novu priliku za istraživanje. Ovoga puta, tijekom svoje svemirske odiseje istražit ćete četiri glavna planeta i jedno dodatno nebesko tijelo.

Stellaris Prime je bujan planet prekriven raznovrsnom florom i visokim stablima pogodnim za penjanje. Upravo na tom planetu nalazi se vaša početna baza, koju ćete s vremenom nadograđivati i širiti novim građevinama dok napredujete kroz glavne misije. Planet Xephyr pak predstavlja pješčani svijet s beskrajnim dinama, dubokim kanjonima i rijetkim oazama. Svaki planet ima jedinstven ekosustav i dizajn, a posebno je zadovoljavajuće otkrivati kako vaši alati djeluju u kombinaciji s različitim okolišima.

Svaki planet ima jedinstven ekosustav i dizajn, a posebno je zadovoljavajuće otkrivati kako vaši alati djeluju u kombinaciji s različitim okolišima.

Sustav napredovanja posebno je zanimljiv jer je vještine i nadogradnje potrebno otključavati kroz istraživanje i rješavanje izazova, što otvara pristup novim, isprva nedostupnim područjima. Na samom početku imate dvostruki skok i brzo izmicanje. Kasnije se stječe mogućnost korištenja biča, koristan kao kuka za hvatanje i penjanje na određene površine, ali i kao oružje u borbi protiv protivnika. Osim toga, postoji i opcija hvatanja za energetske tračnice, na kojima možete surfati i tako se mnogo brže kretati kroz okolinu.

Igra je krcata sadržajem, ali i ponavljajućim elementima, što postaje očito već nakon nekoliko sati igranja. Iz tog razloga ključnu ulogu u istraživanju ima skener, alat koji omogućuje brzo lociranje predmeta u vašoj blizini te otkrivanje novih bića, biljaka i drugih zanimljivosti u okolišu. Osim što je koristan za prikupljanje informacija, često je neophodan i u borbama, jer vam može otkriti slabosti neprijatelja. 

Igra je krcata sadržajem, ali i ponavljajućim elementima.

Jedan od novih alata je takozvani Power Hose i njegov Goo Ingestor dizajniran po principu visokotlačnog perača, s tri vrste sluzi za špricanje. Crvena sluz djeluje poput vruće magme, ljubičasta je električki provodljiva i ljepljiva, a zelena je klizava. Sama mehanika može se koristiti za rješavanje prepreka, rješavanje zagonetki ili eliminaciju neprijatelja, ovisno o situaciji.

Pore glavnih misija postoji veliki broj sporednih zadataka i izazova, primjerice sakupljanje resursa, otkrivanje novih vrsta, pronalaženje skrivenih predmeta i otključavanje kovčega. Mnoge od tih aktivnosti zahtijevaju rješavanje zagonetki ili vješto kretanje po terenu kako biste došli do nagrada. Čim krenete istraživati uokolo, lako se izgubite u svemu i ne znate što sljedeće učiniti. Srećom, mapa i teleportacijski uređaj uvelike skraćuju vrijeme.

Značajno su unaprijeđeni i vanzemaljci, sada gotovo dvostruko brojniji u odnosu na prvu igru. Vizualno se ističu jarkim bojama i neobičnim oblicima, a kombiniraju zastrašujuće i humoristične elemente, što savršeno pogoduje tonu igre. Može se naići na manja, plašljiva bića koja bježe kada im se približite, ali i na veće, opasne predatore protiv kojih je dobro imati spreman pištolj i oštar refleks.

Značajno su unaprijeđeni i vanzemaljci, sada gotovo dvostruko brojniji u odnosu na prvu igru.

Unatoč većoj raznolikosti protivnika, sama borba ostaje jedna od slabijih točaka Revenge of the Savage Planeta. Napucavanje je sporo, pomalo nezgrapno i uvijek traje duže nego bi trebalo. Čak ni korištenje biča za brze manevre ili Goo Ingestora za kreativne napade ne pruža dovoljno prednosti nad protivnikom. Zbog toga sam u svakoj prilici izbjegavao borbe gdje je to bilo moguće. Druga opcija je korištenje nove mehanike za hvatanje pomoću lasa, tako da protivnike prethodno omamite ciljajući njihove slabe točke. Zatim ih se teleportira u stanište unutar matične baze, gdje se iz njih izvlače informacije potrebne za nadogradnje vještina i sposobnosti.

Na kraju svake misije obično ćete se vratiti u svoju bazu s hrpom resursa i gomilom kozmetičkih dodataka. Resursi su tu za 3D printanje raznih nadogradnji, što znači da ćete svoje teško stečene materijale trošiti na korisne gadgete, sve s ciljem da preživite još jedan dan na planetima prepunim blesavih vanzemaljaca. Kozmetičke opcije vam s druge strane omogućuju da prilagodite izgled svog lika, ako vam je stalo do toga da izgledate barem malo drugačije dok jurcate kroz nepoznati teren.

Tehničko stanje igre u PC verziji prilično je solidno, ali nije bez svojih čudnih trenutaka. Dok većina objekata poštuje zakone fizike, neki neprijatelji ponekad vole malo eksperimentirati s neplaniranim akrobacijama u zraku. Zvuk također povremeno zna zablokirati, a par puta mi se igra jednostavno srušila u najgorem mogućem trenutku. Optimizacija je većinom dobra, ali zadnji planet mi je iz nekog razloga ozbiljno narušio framerate. I kao šlag na tortu, ili što god Alta korporacija preferira na svom meniju, iz nekog razloga nema opcije za promjenu kontrola. Štoviše, mapa kontrola je potpuno nedostupna u izborniku, pa sam tek kasnije, gotovo slučajno, otkrio da imam određene sposobnosti koje nisam ni znao da postoje.

Revenge of the Savage Planet nastavlja tamo gdje je njegov prethodnik stao, ali sve djeluje življe, šarenije i dinamičnije. Ne samo da su developeri naučili iz prošlih grešaka, već su donijeli i puno novih dodataka koji svaki planet čine zanimljivijim za istraživanje. I dok atmosfera ostaje iznenađujuće opuštena, čak i kada vas gotovo sve oko vas pokušava pojesti, najveća mana i dalje je priča koja ostaje prilično zanemariva i bez nekog većeg utiska. Dobra je tek koliko vas uspije nasmijati svojim humorističnim tonom i ležernim ugođajem.

Usput rečeno, Revenge of the Savage Planet ima opcionalni co-op, što znači da sve možete proživjeti uz drugog igrača, ali ako oboje imate svoju kopiju igre jer Friend Passa ovdje nema. Alternativno, vrijedi naglasiti da je Revenge of the Savage Planet dostupan i na Game Passu. Ako se pak odlučite na kupnju, za 40€ dobit ćete nekih 15 sati dobre zabave. S obzirom na količinu sadržaja i trajnost cijele avanture, teško ćete pogriješiti ako tražite nešto zabavno i lagano za opuštanje nakon dana punog obaveza.