U ovom sušnom ljetnom razdoblju, kad nema mnogo novih videoigara, BlueTwelve Studio i Annapurna Interactive odlučili su nam skratiti muke neobičnom avanturom zvanom Stray. Već je pri samoj najavi ova igra mnogima zapela za oko zbog osebujnog izgleda, kao i činjenice da je glavni lik preslatki narančasti mačor. Riječ je o puzzle-avanturi u kojoj se nalazite u ulozi mačka lutalice koji igrom slučaja ostane zarobljen u distopijskom gradu kojeg nastanjuju humanoidni roboti.

Btw, u igri nije precizno definirano je li mačka ili mačak, ali je sam lik modeliran prema stvarnom mačku pa ćemo ga za potrebe ove recenzije tako i oslovljavati.

Stray će vas odvesti na postapokaliptično putovanje, avanturu gdje se u jednom trenu igrate se sa svojom mačjom obitelji, dok se već u drugom nalazite u mračnoj uličici čiju tminu jedino razbija pokoja neonska reklama. Sami i izgubljeni u tom nepoznatom okruženju, pokušavate pronaći put do svoje obitelji.

Naš bezimeni junak sasvim je običan mačak, no baš je to ono što ga čini vrlo interesantnim izborom za protagonista. Nemate nikakvih posebnih sposobnosti osim trčanja, skakanja i mijaukanja. Posebna tipka namijenjena glasanju, a svaki put kada mijauknete okolina reagira na vaše glasanje. Nekad je to samo usputni pogled bezazlenog prolaznika, dok u određenim situacijama mijauk rezultira alarmiranjem svih mogućih neprijatelja oko vas. Ako mene pitate, mijaukanje je pun pogodak.

Skakanje je pomalo nespretno koncipirano jer možete skočiti samo na određena mjesta i to kad vam se na ekranu pojavi tipka za skakanje. Dakle ne možete baš skočiti na što god poželite, čak i kad vam izgleda da bi to trebalo biti izvedivo. Imajući to u vidu, borba s namještanjem kamere pri skokovima zna biti malčice iritantna, pogotovo kada bježite od neprijatelja. Srećom, kontrole se daju u potpunosti promijeniti.

Ne možete baš skočiti na što god poželite, čak i kad vam izgleda da bi to trebalo biti izvedivo.

Ono što ćete vjerojatno uočiti na prvu jesu animacije skakanja, koje za razliku od apsolutno svih drugih animacija ponekad ne djeluju baš najprirodnije. Najviše ćete to primijetiti pri povezanim skokovima koji dobar dio vremena kao da ne djeluju dovoljno fluidno.

No, nije sve tako sivo jer Stray ima pregršt simpatičnih elemenata. Na primjer, možete oštriti pandžice po tepisima, zidovima ili vratima, a ako se osjećate malo zločestije obradovat će vas mogućnost guranja i rušenja gotovo svega što vam se nađe na putu. Kao i svakom pravom mačoru, sastavni dio života je spavanje, tako da će vas ova igra nagraditi pripadajućim trophyjem ukoliko tokom igre dovoljno vremena odspavate.

Možete oštriti pandžice okolišu, a ako se osjećate zločestije obradovat će vas mogućnost guranja i rušenja stvari.

Svijet u Strayu pun je osebujnih likova, od onih važnijih za glavnu priču do onih sasvim sporednih. Oni su roboti, ali oni razmišljaju, oblače se, govore i ponašaju kao ljudi. Stoga ćete ih moći zateći kako zbog mamurluka zabušavaju na poslu, žicaju pića u disku ili pletu džempere drugim robotima. Možete očekivati dobre dijaloge i otkačene šale, od onih vezanih za questove do pak onih koje možda nećete ni primijetiti ukoliko dobro ne istražite okolinu.

S pravom se vjerojatno pitate kako sasvim običan mačak komunicira s robotima. Ovdje na scenu stupa pomoćnik našeg dlakavog protagonista, maleni dron imena B-12. Dok se ne skriva u rukasačiću na mačjim leđima, B-12 će vam prevoditi što drugi likovi govore, osvjetljivati mračna područja ili pak služiti kao neka vrsta inventoryja.

Dron B-12 stoji rame uz rame našem mačoru i u ovoj priči gotovo je jednako važan.

B-12 stoji rame uz rame našem mačoru i u ovoj priči gotovo je jednako važan. Jedan bez drugoga ne bi nikako uspjeli, no zajedno postaju nešto više od samih junaka ove priče, postaju ideja protagonista bez mane. Osim glavne premise, a to je povratak mačka njegovoj obitelji, Stray priča priču i o nestanku čovječanstva kroz skupljanje fragmenata sjećanja u samom okolišu.

Očita je razlika u promjeni okoliša tokom igre. U otvorenijim područjima grada možete više istraživati, skupljati određene stvari, razgovarati s drugim likovima, itd. Tu je naglasak stavljen na vertikalno kretanje te iskorištava potencijal glavnog lika kao mačke. Linearnija područja u kojima rješavate ne tako teške zagonetke, ili bježite od neprijatelja, više su fokusirana na akciju nego na ležerno razgledavanje.

Zagonetke se uglavnom svode na pronalaženje stvari, koje onda ili stavljate na određeno mjesto ili ih morate dati određenom liku, nešto u stilu point and click avanture. Zagonetke uglavnom nisu zahtjevne, nakon kraćeg vremena sigurno će vam doći onaj “aha!” trenutak u kojem shvatite da samo niste dovoljno dobro pogledali oko sebe. Meni je teže bilo pogoditi u kojoj se zgradi nalazi lik kojem moram nešto donijeti, nego pronaći ono što mu trebam donijeti.

Neprijatelji nisu kompleksni nego većinu vremena služe kao mini zagonetke za koje morate mućnuti glavom prije nego shvatite kako ih poraziti. Postoje dvije vrste neprijatelja, prvi su takozvani Zurkovi, mala stvorenjca nalik velikim krpeljima koji vam doslovno isišu život tako što se prikvače na našeg mačora. Igra vas većinu vremena tjera da od njih bježite, osim u jednom kratkom trenutku kad B-12 dobije čudnovati upgrade kojim se njegova svjetiljka pretvara u oružje koje može spržiti te krvopije. 

Igra vas većinu vremena tjera da bježite od neprijatelja, osim u jednom kratkom trenutku kad B-12 dobije čudnovati upgrade.

Druga vrsta neprijatelja su dronovi koji se pojavljuju malo kasnije. Dronovi ne donose nikakav revolucionaran koncept, imaju određeno vidno polje, a ako u njega uđete dron će početi pucati. Ono što je ovdje zanimljivo jest da osim izbjegavanja drona možete namjerno ući u njegovo vidno polje, ili ga privući mijaukanjem te ga namamiti u neku prostoriju i zatvoriti vrata.

Ovaj micek trebao bi vas zabavljati nekih 6 do 10 sati, sve ovisi o tome koliko se detaljno posvetite istraživanju svijeta oko sebe te koliko će vas interesirati skupljanje raznoraznih stvari. Ovo je relativno kratka igra, a to je u ovom slučaju dobra stvar: priča nije nepotrebno razvučena, niti je igra pretrpana dosadnim ili zamornim sadržajima.

Što se samog izgleda tiče Stray djeluje predivno, razina detalja koji ovom svijetu daju notu posebnosti i karizme vidljiva je na gotovo svakom koraku.Zapanjujući dizajn uskih mračnih uličica, šarenilo neonskih svjetala koje se prelijevaju kroz smog samo su neke od stvari koje Stray čine prepoznatljivim i posebnim. Pažnja koja je posvećena što vizualnim, što karakternim detaljima likova zamjetna je gdje god se okrenete.

Ono što Stray uistinu čini posebnim je da vam daje mogućnost istraživanja svijeta iz mačje perspektive. Toplo vam preporučam da isprobate Stray, ako ne zbog simpatičnih zagonetaka, intrigantne priče i predivno dizajniranog svijeta, barem zbog grebanja kauča i razbijanja tegli za cvijeće.