Ne postoji osoba koja si barem jednom u životu nije postavila ono nedokučivo, a naizgled jednostavno pitanje “Što bi bilo da sam…”. Pitanje je to koje dolazi u kasnim noćnim satima, u redu u trgovini, pred ulaznim vratima škole, čekaonici lokalne banke… Bez obzira gdje se i kada pojavilo, svi smo razmišljali potpuno isto, samo s drugim nijansama. Što bi bilo da niste prihvatili svoj trenutačni posao, odustali od fakulteta ili da ste ostali sa svojom prvom simpatijom? Koliko bi se vas život promijenio i koliko toga bi se odigralo isto kao i u scenariju kojeg trenutno živite?

The Alters je naslov koji se u svim elementima bavi upravo takvim pitanjem, i to radi na vrlo provokativan i osvježavajući način.

Raslojavanje i preispitivanje glavnog lika Jana Dolskog u The Alters će se u nekoj mjeri prenijeti i na igrača. Fantastičan je to pokazatelj interaktivne moći videoigre kao medija. Svatko od nas ima svoje skrivene nenapisane tekstove, filmove koji se odvijaju u paralelnim svjetovima gdje nismo ili jesmo napravili stvari drugačije, a upravo je ta nemogućnost ponavljanja ono što čini život tako dragocjenim i jedinstvenim.

Tijekom odigravanja i druženja s Janom, Janom i Janom, nekoliko puta sam zastao i razmislio o sebi kao o glavnom igraču svog života… Jesam li donio ispravne odluke? Jesam li uopće mogao birati? Odgovore nemam, no sama činjenica da me jedna videoigra natjerala na ovakvo razmišljanje dovoljno govori. Gameplay petlja The Altersa vrlo je ograničena, katkad i frustrirajuća, održavanje i gradnja baze su solidne mehanike, no ništa više od toga. Usprkos tome, igru u potpunosti izvlači fantastična priča. Premda jednostavno odrađen, narativ je nevjerojatno kompleksan, do te mjere da sam o njemu razmišljao više nego o samoj igri. Ukoliko date šansu Janu, Janu i Janu, The Alters bi vam mogao postati “jedan od onih” naslova o kojima ćete uvijek pričati prijateljima.

S druge strane ogledala

Protagonist Jan Dolski zapeo je na negostoljubivom planetu kao jedini preživjeli član svoje posade. Kako bi izbjegao sigurnu smrt, Jan mora osposobiti i pokrenuti golemu svemirsku postaju koja će ga odvesti s planete, no to je sve samo ne jednostavno. Osim što nema potrebnih znanja kako bi vodio svoju bazu, Jan nema niti dovoljno ljudi, a iz bezizlazne situacije spašava ga mistični rapidium, tvar koja omogućava kloniranje. Spajanjem rapidiuma i znanstvenofantastičnih tehnologija, Jan uspijeva napraviti višestruke kopije samoga sebe, s time da se ovdje ne radi o njegovim identičnim klonovima, već alternativnim verzijama koji su odlučili živjeti drugačije pa imaju različito porijeklo i drugačiji karakter.

Na taj način Jan dobiva svo osoblje prijeko potrebno za održavanje kompleksne baze: od doktora, znanstvenika i mehaničara sve do botaničara, rudara i zaštitara. I ovdje dolazi trenutak u kojemu Alters briljira: svaki Jan na neki je način vaš prvobitni Jan, no istovremeno riječ je o potpuno drugačijoj osobi. Samim time, neće svi reagirati jednako na svoje stvaranje i vašu ideju o kloniranju samoga sebe.

Svaki Jan na neki je način vaš prvobitni Jan, no istovremeno riječ je o potpuno drugačijoj osobi.

Kompleksne i raznolike interakcije Jana i njegovih alternativnih verzija daleko su najbolji segment The Altersa. Svaki Jan je drugačiji, što znači da u posadi možete imati ovisnike, agresivce, optimiste, filozofe i narcise, a prvobitni Jan tijekom odigravanja shvaća da mora prihvatiti da su sve te osobine i njegove, iako istovremeno pripadaju potpunim strancima. Dodatna stvar koja daje posebnu draž je ta da isti glumac daje glas svakom Janu, a usprkos teškom zadatku, nekako uspijeva napraviti desetak različitih verzija istoga glasa.

Kuća tijesna, čeljad bijesna

Kada se ne bavi dubokim egzistencijalnim pitanjima, The Alters je kombinacija survival i base building igara. Dio sa izgradnjom baze i brigom za članove vaše posade odrađen je pristojno te će definitivno biti poznat igračima koji su igrali This War of Mine. Svoju postaju morate stalno nadograđivati materijalima koje nalazite na terenu, no kako to obično biva, svaki dodatak iziskuje dodatan prostor i količinu resursa potrebnu za održavanje, stoga je sve uvijek stvar dobrog balansa. Ista stvar može se reći i za vaše Janove (Jane?). Osim što morate paziti da su uvijek siti i na toplom, morate voditi računa o njihovom smještaju, hobijima, općem raspoloženju i radnim navikama.

Svoju postaju morate stalno nadograđivati materijalima koje nalazite na terenu, no svaki dodatak iziskuje dodatan prostor i količinu resursa potrebnu za održavanje.

Gameplay izvan baze za mene je najslabiji dio čitavog paketa. Ovdje ćete rudariti razne rude s kojima nadograđujete vašu bazu, bježati od vremensko-prostornih anomalija koje vas u trenutku mogu ozračiti te rješavati prostorne zagonetke koje, premda ne teške, znaju biti naporne i nepotrebno oduzimaju vrijeme. U principu je glavna ideja sakupljačkog dijela igre ta da morate provoditi vrijeme izvan baze kako biste mogli napredovati, no nikad ne smijete ostati predugo vani kako ne bi došlo do pretjeranog izlaganja radijaciji.

Kako biste izvlačili rude i dragocjeni rapidium, morate proći kroz prirodni labirint te pronaći prikladno mjesto na kojemu možete graditi bušotine i druge korisne stvarčice koje vam omogućuju zaštitu protiv radijacije ili brzo putovanje do vaše baze. Putujući u svom glomaznom svemirskom kotaču naići ćete na okoliše koji su dovoljno raznoliki da ne budu dosadni, no svejedno prepoznatljivi utoliko što ćete ih sve odmah povezati s nenastanjenim i negostoljubivim planetom.

Kako biste izvlačili rude i dragocjeni rapidium, morate proći kroz prirodni labirint te pronaći prikladno mjesto na kojemu možete graditi bušotine.

Svaka radnja troši vam energiju koja se puni spavanjem, no s obzirom na to da morate pobjeći s planeta u određenom vremenskom periodu ukoliko ne želite da vas Sunce spali, spavanje nije neograničeno te zbog toga uvijek treba biti taktičan i marljiv. Vrijedi spomenuti kako u igri nema akcije, a izuzev vaših klonova i jedne ovce, skoro pa ne postoje druga živa bića, tako da možete zaboraviti na svemirska napucavanja. Glavni neprijatelj bit će vam resursi, vrijeme koje neprestano curi i vaši bipolarni prijatelji koji čas pričaju da su dobro, a već drugi padaju u suicidalna raspoloženja.

The Alters je igra koja računa na višestruko ponavljanje određenih sekcija, pa i čitave igre. Recimo, u jednom prelasku ne možete otključati sve dostupne varijacije vašeg Jana, stoga imajte na umu da početno trajanje od kakvih 20-ak sati može biti i znatno duže. Nadalje, u glavnom izborniku možete uvijek odabrati spremljenu poziciju po danima, što vam daje mogućnost da ispravite neke odluke zbog kojih ste zažalili – a bit će ih, definitivno!

Ja(n), Ja(n) i Irena

Svaki Jan dolazi s vlastitim setom prednosti i mana, stoga uvijek trebate paziti da radnici rade, mehaničari popravljaju a znanstvenici sipaju pamet i mućkaju epruvete u laboratoriju. Osim svojih profesija, svi oni imaju svoje osobnosti i zahtjeve koje morate držati u balansu.

Iz mog iskustva, nemoguće je da svaki Jan bude sretan, stoga je ključ uspjeha u tome da stalno procjenjujete kojeg Jana ćete zakinuti, a kojeg nagraditi. Istaknuo bih da briga o vašim prijateljima nije kozmetičke prirode. U slučaju zanemarivanja njihovih potreba, može doći do verbalnih i fizičkih obračuna, sabotaža i krajnjih slučajeva u kojima neće svi izvući živu glavu.

Nemoguće je da svaki Jan bude sretan, stoga je ključ uspjeha u tome da stalno procjenjujete kojeg Jana ćete zakinuti, a kojeg nagraditi.

Igra će vas često stavljati u situaciju u kojoj morate preuzeti ulogu kapetana postaje te odabrati stranu u nekoj raspravi, Koliko sam shvatio, vaše odluke su bitne, no čini mi se kako nema dobrog ili krivog odgovora već jednostavno birate između manjeg zla – nemo’š svakom Janu ugodit!

Grafički gledano, The Alters izgleda i zvuči sasvim zadovoljavajuće. Slabija razina produkcije vidljiva je prije svega u načinu na koji je prezentirana priča: gotovo sve osim razgovora između našeg i drugog Jana izvedeno je preko zamrznutih slika ili mutnih monitora iz kojih izvire samo zvuk. Ipak, treba pohvaliti igru svjetla i sjene, kako u samoj bazi, tako i na nepreglednoj svemirskoj pustopoljini. Krajolici, premda praznjikavi, znaju nekad biti vrlo atraktivni, a isto se može reći i za dizajn vaše postaje. Da se razumijemo, ne izgleda The Alters loše, no nije grafika ono što će ostati u pamćenju.

Što se tehničke strane tiče, izuzev nekoliko bezazlenih bugova, nismo imali nikakve poteškoće prilikom druženja s PC verzijom, a vrijedi i naglasiti kako je u vrijeme pisanja teksta izašla nemala zakrpa koja je zasigurno dodatno uštimala igru prije njezinog izlaska.

Ako se još uvijek dvoumite je li The Alters vrijedan vašeg vremena… budite zahvalni na tome, jer Jan u svakom trenutku ima sedmoumljenje… Isprike na lošim forama i šalu na stranu: za sve one koji su u nedoumici, The Alters će od prvog dana biti dostupan u sklopu Game Passa. Za mene, The Alters je izvrstan naslov koji apsolutno zaslužuje vašu pažnju. Prezentacija i gameplay mehanike dovoljno su dobre da vas zadrže u igri, no od Altersa će profitirati svi oni koji su željni dobre i napete SF priče s uvijek aktualnim pitanjima o izboru, slobodnoj volji i identitetu.