The Crew je serijal koji bi nam na papiru prije nekih 10-15 godina otključao neke nove ćelije u našim mozgovima. Imaš cijelu Ameriku po kojoj se možeš voziti bez ikakvog učitavanja, a u drugom dijelu ta vožnja osim automobila uključuje letenje avionima te plovidbu gliserima. Fali još samo da možeš sjesti na kavu i promatrati svijet oko sebe kao u Driveru 2 s početka stoljeća! Međutim, The Crew u praksi ostavlja prilično mlak dojam, kao da su tvorci nekadašnjeg Driver serijala razvodnili sve svoje dobre ideje u tom širokom otvorenom svijetu.

Slično je i s The Crew 2, s tim da se nastavak više ugledao na Forzu Horizon nego na svog prethodnika. Umjesto nekakve nategnute drame o američkom kriminalnom miljeu, The Crew 2 donosi format takozvane „Motornacije“. Diljem Amerike organiziraju se natjecanja u raznim disciplinama, a vaš jedini cilj u životu je da steknete popularnost na tim natjecanjima privlačenjem što većeg broja fanova.

Nije to loš koncept za jednu arkadnu jurnjavu, ali je ipak za klasu dosadniji od festivalskog formata u Forzi. Naravno, možete vi u potpunosti ignorirati tu pozadinsku priču i fokusirati se samo na utrkivanje. Kad je stvar već isprazna i klišeizirana, to je možda i najbolja taktika. No, The Crew 2 vam svoju naraciju nabija na nos izjavama likova ili komentatora tijekom utrkivanja. I to je fora koju je igra pokupila od Forze, samo što ovdje zvuči duplo napornije. Svako natjecanje ima svoj kontekst, čak i tamo gdje isti nije ni potreban, kao da se na silu pokušava objasniti ta fantazija da se po SAD-u organiziraju utrke koje se u stvarnosti nikad ne bi organizirale.

Svako natjecanje ima svoju pozadinsku priču, čak i tamo gdje ista nije ni potrebna.

Sve se to da preživjeti dok imamo mogućnost prekidanja igranih animacija, na čemu Ubisoftu iskreno hvala. Od priče su ionako važnije same aktivnosti, odnosno utrke. A tu imamo barem tri dobre vijesti za virtualne vozače. Prva dobra vijest je da je Ubisoft dizajnirao odlične lokacije i rute za utrkivanje. Kroz natjecanja u The Crew 2 imate priliku upoznati lokalitete SAD-a bolje nego kroz udžbenik geografije. Igra vas tako proveze kroz Grand Canyon, po stripu Las Vegasa, močvarama Mississipija pa čak i krovovima New Yorka.

Nisu te lokacije dizajnirane da budu tehnički zahtjevne za voziti, ali imaju prečace, skokove i uništive segmente tako da je utrkivanje po njima uglavnom zabavno. Najviše tu pomaže raznovrsnost jer skoro svako natjecanje ovdje ima rutu za sebe, tako da ne osjećate zamor voženjem jednih te istih staza, a pred vama je uvijek nešto novo na čemu se trebate snaći.

Druga dobra vijest je ta što virtualna Amerika u ovoj igri izgleda skroz solidno. Neće vam od grafike u The Crew 2 ispasti oči, ali možda ostanete ugodno iznenađeni brzinom učitavanja mape; ako nigdje onda u verziji za PC. Ne očekujte ipak autentičan prikaz SAD-a i njegovih prometnica jer nikome ne bi ni bilo u interesu da usred vožnje zapnemo u prometnoj gužvi.

Ne očekujte autentičan prikaz SAD-a i njegovih prometnica jer nikome ne bi ni bilo u zanimljivo da zapnemo u prometnoj gužvi.

Treća dobra vijest je što The Crew 2 osim na raznovrsnosti staza pazi i na raznolikost natjecanja. Znate već da imamo tri osnovna oblika natjecanja po cesti, vodi i zraku. To nije jedina podjela jer se svaka od tih vrsta natjecanja dijeli na još nekoliko klasa. U sklopu cestovnih natjecanja imamo ulične utrke, driftanje, drag, rally i sl. U sklopu plovidbe imamo powerboat i jet sprint klase, a u sklopu leta air race i aerobatics. Tome još dodajte „triatlon“ Live Xtreme Series“ natjecanja, utrke s rivalima i ostale izazove razbacane po mapi. Stoji činjenica da The Crew 2 ima zavidnu količinu sadržaja i da će ona rasti jer do kraja godine stižu utrke lebdjelicama i još neki besplatni dodaci.

Ako ste igrali prvi dio, znate da sadržajnost nije bio problem. Sporna je bila motivacija za napredovanje kroz igru, a ni sam vozni model nije se ničim isticao. Nažalost, The Crew 2 nije učinio mnogo po tom pitanju. Lako je prihvatiti da je ovo arkadna vožnja koja sa stvarnim upravljanjem vozilima ima veze koliko i Super Mario s kartingom. Teži dio za prožvakati je onaj kako igra drži stvari pod kontrolom.

The Crew 2 je iznimno lagana igra. U većini slučajeva od vas se ne traži da pobijedite u utrci jer istu nagradu dobivate bili vi prvi ili treći. Na stranu to poticanje mediokriteta, The Crew 2 istovremeno zna biti i frustrirajuća igra. Znam da to zvuči kontradiktorno, ali evo zašto je tako. Tijekom utrke je aktivan takozvani „catch-up“ sustav, kako za vas, tako i za vaše protivnike. To znači da se vožnja vaših protivnika diktira prema vama. Npr. ako ste vi iza njih, oni će malo usporiti da ih možete lakše sustići. Ako ste ispred njih, onda će vam stalno puhati za vratom kako bi utrka bila napeta. Rezultat ovoga je da u zadnjih 20 sekundi utrke najčešće možete doći od zadnjeg do prvog mjesta. S druge strane, vodeću poziciju možete izgubiti i na zadnjih 500 metara.

U većini slučajeva od vas se ne traži da pobijedite u utrci jer istu nagradu dobivate bili vi prvi ili treći.

… Ali, nije li tako i u stvarnim utrkama? Možda, povremeno. U The Crew 2 svi protivnici voze kao po zakonu – po pet metara razmaka jedan od drugoga, i tako cijelo vrijeme. Kad se netko i odvoji, za njega ne vrijede ista pravila kao i za vas. Naime, vi na stazi morate proći kroz određene točke, odnosno checkpointe. Ako ih promašite, morate se vratiti natrag da biste prošli kroz njih. Ako u međusobnom nadmetanju protivnika izgurate izvan checkpointa, on nastavlja dalje kao da se ništa nije dogodilo.

Rekao sam kako staze nisu tehnički zahtjevne i to je istina. Svaki zavoj možete proći držeći gas, a kočenje se koristi otprilike pet puta po utrci. Samim time, ovdje je jako teško napraviti neku grešku u zavoju jer se definitivno nećete okrenuti ili proklizati. Po travi i pijesku idete neznatno sporije i kad presiječete zavoj brži ste od protivnika koji ide po cesti. Jedini način da napravite grešku prilikom vožnje je taj da ne uočite na vrijeme gdje trebate ići, tj. gdje se nalaze vrata za checkpoint. S druge strane, AI protivnika je istreniran da ne radi tu grešku i uvijek će voziti savršeno. Sad vam je valjda i jasnije zašto je vožnja toliko sterilna. Protivnici nikad neće napraviti veliki lančani sudar, nikad neće izletjeti sa staze, a ne podliježu ni istim kaznama kao i vi.

Svaki zavoj možete proći držeći gas, a kočenje se koristi svake prijestupne godine.

Istina, igra ima dvije postavke težine za sva natjecanja, ali je „hard“ postavka zaključana sve dok utrku ne završite na lakšoj težini; što je apsurdno. No, takvim metodama developer drži igrača na lancu i određuje mu kojim tempom smije napredovati kroz igru. Jedna od takvih metoda je i sustav nadogradnji vozila, koji funkcionira slično onome iz prošlogodišnjeg NFS Paybacka. Dakle, nakon svake utrke nasumično dobivate „loot“ u obliku mehaničkih dijelova koji vam ubrzavaju vozilo ili ga čine stabilnijim. Svi dijelovi mogu doći u tri boje / razine kvalitete i osim doprinosa ukupnim performansama vozila imaju i određeni bonus (npr. 0.6% više fanova pri svakom akrobatskom triku, i sl.).

Osvojene nadogradnje su nužne, ali što god da osvojite bit će bolje od onoga što imate, a bonusi su ionako zanemarivi. Možda se ovo promijeni uvođenjem četvrte kvalitativne razine koja će biti dodana naknadno ovoga ljeta, ali to mi za sada više djeluje kao endgame sadržaj. Za sada uopće nema pametovanja ili balansiranja nadogradnji, npr. da vam nadogradnja povećava brzinu, ali da vam otežava kočenje ili akceleraciju. Što god osvojite, to i prijavite – na tome staje sva filozofija nadogradnji. Ne želim biti teoretičar zavjere, ali čuo sam kako je The Crew 2 bio odgođen upravo zbog ovog elementa – jer su svi popljuvali loot box mehaniku u NFS Paybacku, pa je Ubisoft brže bolje sredio nešto što je pošteno za igrača. Nemam potvrdu za to, ali doista se čini kako ovaj sustav nadogradnji nije najbolje promišljen te da je sada tu u nekakvom krnjem izdanju.

Aspekti multiplayera u igri nisu se mnogo mijenjali u odnosu na original. Sva natjecanja možete igrati u co-opu, a kompetitivni dio naći ćete na svakom koraku kroz izazove postavljanja najveće brzine, akrobacija i sl. Nažalost, to je to što se kompetitivnog multiplayera tiče, barem do kraja ove godine za kada je najavljeno ažuriranje koje će ubaciti PvP elemente. Za sada ništa od organiziranja turnira, ništa od kombiniranog igranja „triatlona“. Ono „ekipno“ u The Crewu 2 je sve isto što i možete iskusiti i solo igrom, što je razočaravajuće.

Izvjesna je šansa da će The Crew 2 nagodinu biti bolja igra od ovoga što sada možemo zaigrati. Temelj za to ima u predivnoj mapi i raznovrsnim disciplinama. Kad se tome doda još nekoliko slojeva, bilo kroz dodatne discipline, malo podešavanja umjetne inteligencije ili novih multiplayer funkcionalnosti, imat ćemo vrlo dobru, ako ne i odličnu igru. Do tada je ovo paket dostatan samo ako vam je jako dosadno u životu.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre ustupio nam je njezin izdavač.