HCL.HR

Recenzija

The World Ends With You [DS]

Ivan Renić

DS i nije baš krcat RPG-ovima. A i oni koji su dostupni su prilično standardni… Mačevi, magija i epske priče o neostvarenim snov…. bla bla bla. Zašto sve igre pokušavaju biti Final Fantasy? I ne govorim samo o prijenosnim RPG-ima. Zato je prilično zanimljivo da vidimo jedan ovakav originalan RPG naslov, pogotovo na prijenosnoj konzoli… No ova igra ne bi bila izvediva na bilo kojoj drugoj konzoli, prvenstveno zbog mehanike borbe. Naime, ovo je prva igra na DS-u koja implementira borbu na dva ekrana, uz istovremeno korištenje standardnih kontrola te touch screena. Na touch screenu ćete birati napade te, ovisno o tome što ste odabrali, kružiti, tapkati, sjeckati ili nešto sasvim peto. Istovremeno ćete pritiskati kombinacije tipki da biste kontrolirali kretanje lika na gornjem ekranu. Zvuči jednostavno, no u praksi je prilično teško i kaotično jer, iako se istovremeno s oba lika borite protiv istih protivnika, ti protivnici će se drukčije kretati na gornjem i donjem ekranu. Što se prije potrudite savladati praćenje kretanja likova, protivnika, health bara, combo statusa i sličnih stvari na oba ekrana istovremeno, iskustvo će biti lakše. Potpuno hardcore… Na sreću, postoji i rješenje za one koji to jednostavno ne mogu savladati – lika na gornjem ekranu po potrebi ( ovisno o tome kontrolirate li ga vi ili ne obraćate pažnju na njega) kontrolira umjetna inteligencija. Naravno, rezultati nisu ni približni onima kad se sami potrudite, ali opcija je tu. Osim toga, moguće je povezati nekoliko borbi u jednu veću, što je, pogađate, teže, ali donosi i više nagrada (sva sreća da nisu četiri zareza za redom).

Sustav borbe ima neočekivanu dubinu, jer svaki od preko 300 napada ima svoj način izvedbe, a napredne kombinacije borbe s oba lika omogućuju ogromne komboe. Unatoč tome, sasvim sumnjam da ćemo takav sustav borbe češće viđati u igrama, pogotovo zbog već navedenoga razloga – savladat će ga samo najzagriženiji i najiskusniji igrači. Napredovanje je također vrlo zanimljivo. Napredovati ćete kao i u svakom drugom RPG-u, no ovdje ćete naći i sustav rizika & nagrade. Naime, u meniju možete određivati level na kojem ćete se boriti, a što niži level odaberete, veća je vjerojatnost da ćete na kraju borbe zaraditi neki kikes item. Još jedan fičr koji utječe na borbu jest odjeća. Odjeća? Da… Prva pomisao vam je vjerojatno nešto tipa: „OMG LOL GTFO!!!11“ i znate, potpuno vas razumijem. Tj. Shvaćao bih da nisam probao. Ali zbilja, funkcionira odlično. Postoji nekoliko marki odjeće koje naši protagonisti mogu nositi tijekom borbe, a svaki kvart ima svoju „ljestvicu“ rejtinga marki. Tako ćete s određenom odjećom u jednom kvartu dobiti sto postotni bonus učinkovitosti, a u drugom će vam napadi činiti duplo manje štete. Također, vi svojom upornošću možete i promijeniti trendove, boreći se s opremom koja nije popularna u kvartu. I tu postoji dodatna dubina, u obliku prijateljskog odnosa s trgovcima. Što više kupujete u određenoj trgovini, trgovac će vam biti naklonjeniji i samim time nuditi i off-the-sales iteme, a one obične po nižim cijenama.

Grafika je u igri sasvim zadovoljavajuća. Tehnički nije nikakvo posebno dostignuće, no stilski je apsolutno prekrasna. Nažalost, ovdje nema fenomenalnih CG animacija na kakve smo navikli kad je Square Enix u pitanju. Priča se odvija prilično statično – sličice likova i oblačići s tekstom. Nema čak ni voice overa. Definitivno ne nešto što smo očekivali od jednog Square Enixovog RPG-a. Sama priča je vrlo zanimljiva. Neku, naš protagonist, budi se usred raskrižja Shibuye ( kvart u Tokiju ) bez ikakvih sjećanja o prijašnjim događajima. U nekoliko sekundi se dogodi mnogo toga – dobivamo nerazumljivi SMS o nekakvoj misiji koju moramo obaviti u sljedećih nekoliko minuta ili ćemo biti izbrisani, dobivamo nekog „partnera“, borimo se protiv nekakve „Buke“… Uskoro sve postaje malo jasnije, no gomilaju se i nova pitanja. Iako nema voice overa, bilo bi šteta da odigrate, a propustite priču. Naš Neku je samozatajni mladić velike japanske frizure, čudne odjeće i sa slušalicama na ušima te ima problema sa socijalizacijom. Drugim riječima, EMO je očito kul u Japanu. Ajd ajd, budimo ozbiljni. Neku ima jednu vrlo zanimljivu sposobnost – bez problema se služi tzv. pinovima ( nešto poput bedža, ali ovdje je pin=napad/potez/item/sve ). Već pomoću prvog pina kojeg dobije u mogućnosti je čitati drugim ljudima misli. Pritiskom na pin koji je uvijek u uglu ekrana Neku koristi tu sposobnost, pa možemo čitati misli te vidjeti gdje nam se sakrivaju protivnici.

Kako je Tokyo velik grad ( veći od Prespe, zaista ), ulice su prepune prolaznika, pa je ponekad vrlo zanimljivo vidjeti o čemu svi ti ljudi razmišljaju prolazeći kroz vrevu. Naravno, ovaj fičr je i više od kozmetičkog dodatka. Ponekad je moguće ljudima „poslati“ neku misao, što je općenito važna stvar za razvoj događaja u igri, a i fora je dodatak. Kao što već rekoh, voice over ne postoji (odnosno, postoji u ekstremno malim količinama), što ne znači da se ekipa nije potrudila oko zvuka. Naprotiv, zvuk je pohvalan. Osim zvukova Japana (gužve i to), soundtrack je, iznenađujuće za DS, sačinjen od pravih pjesama. Kombinacija tehna, popa i hip hopa ne mora vam se svidjeti, no definitivno je zvuk modernog Japana. The World Ends With You koristi i funkcije sata na DS-u, no samo kao kul urbani dodatak. Igra će vam za vrijeme koje ste proveli između dva pokretanja dodijeliti i određenu količinu experiencea. No nemojte misliti da ćete ostaviti DS tjedan dana, pa ćete pri pokretanju igre skočiti za nekoliko levela, jer ta „određena količina“ definitivno nije vrijedna toga, ali dobro dođe kao poticaj nakon dužeg vremena neigranja.

Wireless je također iskorišten, no ne do mjere do koje bismo željeli. U multiplayeru je moguće odigrati samo mini igru „tin pin“ ( nešto poput onog smeća Beybladea ). Zanimljiviji je „Tingle“ mod. Nešto što smo vidjeli već u mnogim igrama – igra skenira obližnje DS-ove (ukoliko ih ima, naravno) te, ako netko ima igru, vama daje podatke o tome koliko je igrač daleko dogurao, koji je level i slične statističke podatke, a možete i razmijeniti pinove. No, vjerojatnost da ćete naći nekoga sa DS-om, ovom igrom i uključenim wirelessom je otprilike jednaka onoj da će Vuco pobijediti na sljedećim predsjedničkim izborima. Ono stvarno zanimljivo je da će vam igra dati i bonus za pronalaženje bilo kakvih DS-ova u blizini tako što će vam, što ih dulje imate u blizini, davati više itema. Okej, ni za to ne postoji nekakva velika vjerojatnost, no zanimljiv koncept u svakom slučaju. Dužina igre ovdje je potpuno relativan pojam, jer sve ovisi o tome koliko ste vremena voljni posvetiti kompleksnom sustavu borbe, levelanju likova i općenito sudjelovanju u virtualnom Tokiju.

Kad se sve stavi na hrpu, igra definitivno ima više pozitivnih nego negativnih strana. Square ( točnije Jupiter, al ajd ) je uspio stvoriti potpuno novi svijet sa vlastitim pravilima i pričom, što je bio riskantan korak. Vidjeti nove svježe ideje danas je vrijedno hvaljenja, a pogotovo kad vidimo da to čini kompanija koja u „arsenalu“ ima nekoliko velikih imena, čijim su polu-nastavcima mogli zaraditi jednako, ako ne i više nego ovom igrom. Mane poput prezentacije priče ili škrtog multiplayera mogu se naći, no igra koja pomoću starih koncepata u žanru u kojem je već skoro sve viđeno uspije ponuditi nešto zbilja novo i originalno vrijedna je pažnje. Najveći problem igre možda je ipak što su svi elementi igre toliko izvan normale da ćete ih ili obožavati ili mrziti. Jedino što vam preostaje je isprobati igru i nadati se da će prevagnuti obožavanje. A vi pogodite koje je prevagnulo kod mene.

Za kraj, po dobrom strarom običaju, donosimo i službeni trailer ove igre koji je napravljen tako da vam u trajanju od nešto više od jedne minute prikaže većinu glavnih stvari kojima se ova igra diči. Ali to nama nije bilo dovoljno pa vam donosimo još i jedan battle gameplay trailer kako bi dobili još bolji uvid u igru.

The World Ends With You – Trailer

The World Ends With You – Stylus Battle gameplay

Ako vam se svidjela recenzija ili ova igra općenito ostavite nam kakav komentar ispod. Ako pak imate neizrecivu želju raspravljati dublje o ovoj igri, raspitati se gdje ju se može nabavit i slične stvari, sve to možete na našem HCL forumu.

Dograbili smo se svoje kopije ovog poprilično orginalnog Japanskog RPG naslova za Nintendo DS. Pročitajte o čemu se radi i isplati li ga se nabaviti.

84 Naša ocjena
  • sustav borbe
  • priča
  • glazba
  • originalnost
  • prezentacija priče
  • multiplayer
  • nije za sve

Komentari (6)

  • Duksy

    09.05.2008 - 20:34

    Odlična recenzija, podosta pristojne dužine. Neam DS, al ovo bi se inače definitivno probalo.
    Onako, trendi roba donosi bonuse u fajtu. To definitivno mogu samo Japanci.

  • mr_solidus

    10.05.2008 - 09:16

    dobra reca, al ono….urbana japanska izdrkancija. ;(

  • Ementaler

    10.05.2008 - 10:21

    Čudna igra skroz, ludi japanci… al čini se zanimljivom, volio bi probat barem… fina recenzija u svakom slučaju…

  • Under

    10.05.2008 - 15:21

    Lepa reca i jedan od hit DS naslova. Više nego zanimljivo, definitivno probam… jednog dana.

  • Ljenjak

    11.05.2008 - 16:19

    Kul reca. Neku opasno podsjeća na Soru iz Kingdom Hearts-a.

  • Grand Theft Auto IV

    20.05.2008 - 19:22

    prejadna igra.Ocjena 1.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?