Očekivalo se mnogo. Očekivalo se da će svi dosadašnji igrači bilo kojeg od prijašnjih nastavaka bez problema preći na treći dio. Pustimo sad činjenicu da UT3 ustvari nije treći dio serijala, i posvetimo se onome o čemu sam govorio u prve dvije rečenice. Očekivanja se proizvođačima ni izdavačima nisu ostvarila. Prodaja slaba, online zajednica još je uvijek nedovoljno velika, a dosta igrača prelazi na ”popularni” Call of Duty 4. Je li to njihova krivica ili su za potpuni uspjeh morali svakom igraču na kućnu adresu dostaviti novu konfiguraciju, doznajte u recenziji.

Jedan od najvećih zadataka Epica bio je pridobiti igrače koji još uvijek nisu prešli sa stare (UT99) na novu (UT2k4) verziju. I sami znate kako takvo što nikad neće biti potpuno moguće zbog mentaliteta samih igrača, njihove nemogućnosti da se oproste od starog i prihvate nešto novo. Proizvođači se ipak mogu potruditi da im taj novi proizvod prezentiraju u što boljem svijetlu. Kako su prezentirali ovaj proizvod?

Back to basics. Upravo tako. Igra sada znatno više podsjeća na dobri stari originalni UT kojeg smo igrali u LAN-u sa bratićem vlastite majke (bar ja jesam). A originalu je slična jer nema taj famozni ”dodge jump” iz 2k4 verzije, dobro poznat svim igračima sa imalo online iskustva. A eto, u takve se ubrajam i ja. Ukoliko niste jedan od takvih, u sljedećih ću vam par rečenica objasniti o čemu se radi. ”Dodge” radite brzim pritiskom jedne od tipki za smjer na vašoj tipkovnici. U UT2k4 tom ste dodge-u mogli dodati i skok, brzim pritiskom na tipku space (ili koju ste već označili za dotičnu radnju). Ovdje to, kao ni u originalu, ne možete te vam na raspolaganju ostaje samo običan dodge. Treba vremena za navikavanje (još i danas pokušavam dodge jump) no priviknut ćete se kako vrijeme bude prolazilo. Još jedna sličnost sa originalom je brzina igre. UT serijal slovi za jednu od najbržih multiplayer pucačina, a treći je nastavak doslovno ubacuje u veću brzinu. Igra je brža od 2k4 verzije, pa čak i od originala. Ukoliko nemate dobre reflekse, ova igra nije za vas.

Unreal Tournament 3 posjeduje singleplayer mod. No opet, igrač koji kupi ovu igru i planira svoje mišljenje o igri temeljiti na SP iskustvu, mogao bi se razočarati. UT3 ima priču! Na svu sreću, toj se priči nismo niti malo veselili, prvenstveno zato jer smo bili svjesni da će u nju biti uložena ista količina truda koju uloži Tonči Huljić kako bi napisao novu pjesmu. Ono što smo dobili ustvari i nije priča već obični i često dosadni filmići između misija koji bi ih trebali povezati. Jeste primijetili dio u kojem piše ”trebali”? A zašto je SP tako loš? Meni se osobno nije svidio zbog forsiranja ”novog” moda u serijalu – Warfare. U recenziji mu neću posvetiti puno pažnje zbog činjenice da je taj novi mod ustvari nasljednik (čitaj: upgrade) starog Onslaught moda, kojeg više nema. Osvajanje strateški važnih područja koja vam daju mogućnost uništenja neprijateljske baze. Zvuči poznato, zar ne?

Ono što jednim djelom utječe na taj, ali i na ostale modove jest AI. Ne vjerujem da ćete se previše buniti ako vidite protivničkog igrača da trči u zid ili jednostavno stoji na mjestu, no kad slično ponašanje uočite kod vaših suboraca, vjerujte, neće vam biti svejedno. Ukoliko ste jedan od onih igrača kojima singleplayer služi isključivo za vježbu, ili iz nekog razloga morate odigrati kampanju, moj je prijedlog da to uradite sa još najmanje jednim igračem. Co-op mod je ono što donekle spašava kampanju. Ne želim ni zamišljati koliko bi živaca izgubio da ga igra nema… I skoro zaboravih, ovim putem bi se također želio zahvaliti svom klanskom kolegi koji mi je bio vjeran kroz većinu kampanje. Hvala ti Dominiče, bez tebe ne bih uspio.

Da je Epic imao plan zaraditi na igri na temelju stare i dobro pouzdane formule, najviše se može primijetiti kod ”raznolikosti” modova i ”novih” oružja. UT serijal jest poznat po velikom broju modova među kojima svaki igrač može naći nešto za sebe pa su se proizvođači ipak mogli malo više potrudit oko ovoga. Warfare je, uz Vehicle CTF, jedina novost koju smo dobili što se toga tiče. A ni on nije donio toliko novosti da da ga možemo nazvati novim modom… Novih oružja nema, no zato su ona dobro nam poznata, stara, mješavina onih iz 99 i 2k4 verzije. Shield gun zamijenio je Impact Hammer, Rocket Launcheru se vratio sekundarni mod sa ispaljivanjem granata, a Sniper je ponovno tu umjesto Lightning guna. Kakav je balans? Odlučite sami.

Ogromne mape iz Warfare moda zahtijevaju i poneko vozilo kako bi ”mimoilaženje” igrača i razmjena nekoliko metaka bilo što češća pojava. Stara prijevozna sredstva nemam ni namjeru spominjati, pa ću se iz tog razloga usredotočiti na još jednu novost u serijalu. Radi se o hoverboard-u, iliti skejtu koji lebdi. Upravljanje istim možda i nije izvedeno najpreciznije, i tzv. skate vam se neće kretati baš onako kako ste vi zamislili, no što je tu je. Koristiti ga možete u bilo koje vrijeme, i dok ste na njemu, nećete biti u mogućnosti koristiti nijedno od oružja kojima raspolažete. Ukoliko ovaj način prijevoza ne može zadovoljiti vašu potrebu za brzinom, uvijek vam ostaje opcija da se pomoću neke vrste super užeta zakačite za jedno od bržih vozila. Naravno, jedno od onih kojim upravlja igrač iz vašeg tima. Osim toga, valja spomenuti još jednu ”taktičku” promjenu kod gameplaya. Uvijek ste zamišljali da odglumite vlastitu smrt? E pa, u ovoj igri ćete i to moći. Zamislite samo koliko će ovom promjenom samo porasti faktor iznenađenja, i koliko će se municije potrošiti na beživotna tijela koja bi mogla, ali i ne moraju imati mozak koji je još uvijek sposoban razmišljati.

Armor. Još jedan važan dio igre, u ovom je nastavku još više dobio na važnosti. UT3 nudi nam četiri vrste: Belt (150), Armor (50), Thigh Pads (30) i Helmet (20). Neka vas ne zavara ovako mala količina armora koju vam kaciga daje jer upravo ona vas spašava od one stvari koju niti jedan igrač FPS-a ne želi dobiti – headshota. Gravity Boots (iliti gravitacijske čizme), također možete pokupiti ukoliko se iste nalaze na mapi. One prkose gravitaciji. I pomoću njih skačete više. Puno više.

Nove mape također nisu prisutne u velikom broju. Sve fanove serijala razveselit će elitno zeleno izdanje popularnog Deck-a, a nimalo ne sumnjam kako nakon nekog vremena nećemo dobiti nekoliko novih map packova, među kojima će vjerojatno biti još koji remake. Sviđalo se to vama ili ne. Kako će ostatak ponuđenih mapa biti prihvaćen, ovisi o online zajednici. Samo se nadam da igrači ponovno neće ”mrcvariti” nekoliko najpopularnijih mapa.

Igru pokreće Unreal 3 engine, napredniji i sa više detalja od onog već viđenog u igrama poput Bioshocka i Gears of Wara. Mape su pune detalja, a kvaliteta tekstura je na zavidnoj razini. Sama oružja su odlično dizajnirana, nekima će možda izgledati previše futuristička, no činjenica je da većina ozbiljnih igrača radi lakšeg i preciznijeg ciljanja isključe vidljivost istih. A istim tim igračima, ni grafička strana nije od neke velike važnosti jer je za online igranje potrebno što bolje optimizirati samu igru, što bi u prijevodu značilo – smanjiti detalje što je više moguće kako bi dobili što više ”frejmova” po sekundi. Soundtrack također kvalitetom ne odudara od ostatka igre. Stari main theme u ”moderniziranom” izdanju je još uvijek tu, a ostatak glazbenog repertoara tu je samo da bi vam ubrzao kucanje srca dok igrate ovu iznimno brzu igru. Brzi gonzales. Brza hrana.

Online community još uvijek nije dovoljno velik. I prije nego što sam zaigrao igru, mnogi poznanici su me upozorili kako su igru probali, ali ih je neka sila ponovno vratila na dobri stari UT2k4. Ne bih rekao da je problem u igri, već u njima. Svi se sjećaju što se dogodilo sa 2k4 izdanjem. Igrači su u počecima igru kritizirali bez da su joj uopće i dali šansu. Mislim kako se i u ovom slučaju povijest ponavlja, i ”ekipa” će za neko vrijeme otkriti kako UT3 uistinu nije toliko loš koliko se oni ustvari ne žele odvojiti od ”starog” nastavka čije im je igranje prešlo u naviku. No dosta o psihologiji igrača i sličnim glupostima.

Treći nastavak nam nije donio nikakve velike promjene u serijalu. Kao što već rekoh, igra je temeljena na dobroj staroj formuli koja bi se trebala svidjeti svakom potencijalnom igraču koji ima namjeru sa starog preći na novi UT. Možda će neke u tome zaustaviti hardverski zahtjevi, neke još uvijek slab community, a neke, možda, i COD4. O kojem god se razlogu radilo, mislim da nije opravdan. Igri jednostavno treba dati priliku. Pitanje je: Jeste li spremni izdvojiti malo vremena i za nju?

Ako vam nešto nije jasno oko ove igre, imate kakvo pitanje ili jednostavno želite raspravljati o igri dođite na HCL forum i pridružite nam se.