Negativni iz razloga što se Wanted zapravo i trudi ponuditi takve odgovore. Naravno, u Hollywoodskom stilu kvazi-filozofskog preseravanja. Ako ste sredinom prošle godine pogledali filmsku adaptaciju Wanteda (izvorna ideja dolazi iz stripa), svjedočili ste gotovo dvosatnoj akcijskoj bljuzgi koja je kulminirala prikazivanjem gole stražnjice Angeline Jolie. Sve u svemu, osobno nemam ništa protiv ideje o super tajnom društvu ubojica koji zakreću metke, no kako je Wanted tu ideju prezentirao kroz priču prepunu nelogičnih rupa, očekivao sam da ni Weapons of Fate neće biti nekakva revolucija na tom polju. Uostalom, po riječima samih proizvođača, igra se veže na filmski predložak, a ne na stripove.

Bilo kako bilo, u igri preuzimamo ulogu Wesleya Gibsona, običnog papka koji preko noći postaje opaki ubojica jer mu je sudbina tako odredila, a to mu je ujedno i obiteljski zanat. Radnja otpočinje nekoliko sati poslije završetka kojega smo vidjeli u filmu. Wesley u potrazi za istinom dolazi na trag francuskom odjelu bratstva iliti društva ubojica, te se upušta u osvetničku misiju želeći ubiti tipa zvanog Immortal, nezahvalnika koji je zaslužan za smrt Wesleyeve majke. Weapons of Fate također donosi nekoliko flashback događanja u kojima djelujemo kao Wesleyev otac Cross. Upravo tih nekoliko misija pokušava popuniti rupe filma, no gledajući u globalu priča je ionako već dovoljno konfuzna i bez tih poveznica, a nedosljedni način prikazivanja istih samo pogoršava stvari.

Wanted Weapons of Fate – zakrivljena putanja ( klikni ovdje za ostale slike )

Wanted je žanrovski još jedan u nizu TPS-ova koji se oslanjaju na neophodni cover sistem. Dotični je u ovoj igri pak čisti prosjek, odnosno zlatna sredina dobrih i loših primjera. Korištenje zaklona stoga je poprilično fluidno i funkcionalno, ali problem dolazi u kombinaciji s iznimno lošom umjetnom inteligencijom neprijatelja. Naime, kad uhvatite zaklon to je instantni spas i isključiva prednost jer se neprijatelji uopće neće potruditi da vas okruže i natjeraju na povlačenje.

“… proizvođač nas je s vremena na vrijeme odlučio počastiti bullet time scenama i kojekakvim drugim akcijama …“

Kad se sve zbroji i oduzme, na cover sistemu temelji se glavnina igre i žalosno je što se zbog takve nedorađenosti prvi i posljednji level doslovno razlikuju tek u materijalu zaklona i broju neprijatelja. Nažalost, propusti ne staju ni tu. Uz ponavljajući gameplay i akciju, i neprijatelji su također repetitivni i jednolični. Osim što su izgledom savršeno identični od samog početka do kraja levela, zbog spomenute loše umjetne inteligencije, neprijatelji se također ponašaju po jednom ustaljenom kalupu. Blago rečeno, to bi značilo da svaki od njih slijedi akciju onog prethodnog, pa čak ako je njega ta akcija odvela u smrt. Pažljivim promatranjem uočit ćete da se AI svodi na dvije osnovne skripte – traženje zaklona i nasumično pucanje po vama. Ipak, da ne bi sve bilo tako jednolično, proizvođač nas je s vremena na vrijeme odlučio počastiti bullet time scenama i kojekakvim drugim akcijama. Lijepa ideja, samo što je svaka od tih akcija već viđena – bilo da je tu riječ o slow-motion gađanju ili pak žurnom stiskanju određene tipke.

Wanted Weapons of Fate – Weasley ( klikni ovdje za ostale slike )

S druge strane, ponuđeno nam je i više načina na koji možemo eliminirati brojne žrtve. Kako bi nas potakli na upravo tu raznolikost, proizvođači su uveli Adrenalin mjerač koji nam dopušta izvođenje efektnih egzekucija. Adrenalin se dakako puni ubijanjem neprijatelja, a jednom kad to učinite otvorit će vam se opcija famoznog zakretanja / uvrtanja metaka. Korištenje ovog efekta izvedeno je jako dobro te je zapravo najsvjetliji i najkorisniji dio igre. Osim bullet-bendinga tu je i mogućnost rješavanja skupine neprijatelja u slow-mo stilu, te malee potezi za instantna ubojstva iz blizine.

“… nakon prvog prelaženja nećete dobiti nikakvu motivaciju za ponovnu igru …“

Wanted na prvi pogled može izgledati itekako privlačno zbog svoje grafičke prezentacije, no osim te pristojne ljepote nema se čime pohvaliti. Igra spada u kategoriju onih naslova koji se mogu proći za manje od pet sati (devet levela i dvije vrste oružja?), a računajući na to da Wanted i u tih minornih pet sati uspijeva biti monoton i ponavljajuć, kratkoća čak nije ni negativna stvar. Također, igra ne nudi nikakvu multiplayer komponentu što je razočaravajuće utoliko što nakon prvog prelaženja nećete dobiti nikakvu motivaciju za ponovnu igru. Doduše, otključat ćete konceptne crteže i citate razvojnog tima (wtf? koga uopće zanimaju ti citati?), a dobit ćete i dva „unikatna“ moda i novu razinu težine. Zvuči interesantno, ali headshot i close combat modovi su mazohističke budalaštine – prođi ponovno svaki level u igri koristeći jedino malee / headshot, yea right. Otključat ćete i nova odijela za Wesleya te tako dobiti mogućnost igranja kao drugi likovi. Također zanimljivo, no jedina promjena očituje se u izgledu lika tako da i ova loša zamisao nema nikakva utjecaja na već ionako jednoličan gameplay.

Wanted Weapons of Fate – Weasley šamara ( klikni ovdje za ostale slike )

Dohvatimo li se grafičkog izvođenja igre, uz pristojnu prezentaciju veže se jedna banalna greška. Naime, PC verzija nema nikakvog podešavanja kvalitete prikaza, a svi znamo koliko je sramotno i žalosno kad se pod display opcijama nađe tek izbor rezolucije te omjera širine/visine slike. Doduše, Wanted je solidno optimiziran, no to mu nije nikakvo opravdanje.

Iz svega priloženog, zaključujemo kako je Weapons of Fate uvelike prosječan TPS s nekoliko dobrih ideja, ali generalno lošim izvođenjem. Na trenutke zabavan, ali nedovoljno inovativan i smislen, Wanted nije ništa bolji od sličnih igara koje su svojedobno nudile čak i više sadržaja. Ako vam se strip / film svidio, vjerojatno će i igra. No ako Wanted smatrate kao jeftinu izliku da se urbanoj generaciji podvali set kulerskih psovki uz filozofiju „ubijanje je poput plesa“, Weapons of Fate bit će vam jedan od najdosadnijih TPS naslova koji je prešao preko vašeg računala / konzole.