Igramo Die Young (EP2): Jedino sam ja tu normalan!
Nastavljam istraživati misteriozni otok igre Die Young i polako saznajem priču o jadnim radnicima koji su tu poludjeli. Na kraju ispada da sam jedino ja tu normalan i da pobjeći s otoka neće biti lako. Pogotovo uz sve te zmije i štakore!
musava_ribica
22.09.2019 - 20:59One ručke gdje si se penjao do zaključanih vrata za koje je trebao crowbar: Bilo ih je još, ali si ti sišao na ja mislim predzadnjoj do vrata. Mislim da se možeš popeti još gore
shepard-fan
22.09.2019 - 21:14Dobra epizoda , samo pazi kada se spuštaš da se ne slomiš cijeli , Igore vidim da te djeca jako obožavaju ti si naša zvijezda hehe , hvala što smo malo porpičali sinoć
Anthemm
22.09.2019 - 22:57Nemoj mi reci da si ti zaboravio onaj crowbar…
312AE
23.09.2019 - 03:02Je, je svi smo se ti derali za pajser.? Opet malo smotano igraš, ali evo branim te, bil si valjda previše uzbuðen radi štakora, zmija itd.
phoda2
23.09.2019 - 16:48njemački znaš nema šta ? a znaš li ti kako se na japanskom kaže Die young ?
Harakiri ?
Naruto
23.09.2019 - 18:04Pozdrav Igore
Mali savjet prouči malo više sustav craftanja tako da ti ova užad i scrap metal ne ostaju ne iskorišteni. Isto tako imaš opciju korištenja “osjetila” pa će sve što je bitno u određenom radijusu biti označeno posebnom bojom.
Sretno 🙂