Priznaj da nemaš pojma o čemu pričaš.

Suvišno je bilo i osvrtati se na njegov komentar.

Takve likove najviše boli dok ih se ignorira…

Ocu kad ti priznas da si obsednut soulslike igrama..

1. Opsednut se piše.
2. BUkvalno ovo nema veze sa Souls tipom igara.
3. Sad je jasno da ni trejler nisi video.

Izgleda da nisi ni ti.. jer ova igrica je definitivno soulslike naslov Takvih kao ti dick ridera za tim naslovima ima kolko oces.

Ma kakav AI slop. Oh no, koristili su AI u konceptualnoj fazi.

Pa ako oces da rejtujes igricu kao najbolju na svetu ikada onda moras da gledas i detalje..

Pozdrav Strange Man. Ova igra i nije imala neki pretjerani marketing. Po meni bi ovakve igre i manji studiji trebali imati daleko veću pažnju i marketing. Opet, ako je nešto dobro onda je normalno da dođe i do hajpa. Cilj i je da probaš igru (bilo koju), naravno ne na silu, ali probaš i onda sam odlučiš kakva ti je igra. Ovo nije kritika na tvoj komentar nego samo moje mišljenje i slažem se s tobom.

Slažem se i poštujem tvoj komentar. Ipak, smatram da je trenutna situacija u gaming industriji, gdje jedan naslov odjednom “pomete” sve nagrade, postala krajnje nerealna. Svi mi koji smo dugo u gamingu znamo da ne postoji žanr koji svi univerzalno obožavaju. Onaj tko ne voli određeni stil igre, poput naslova Clair Ex33, nikada je neće igrati, a još manje glasati za nju kao najbolju. To je jednostavno objektivna činjenica.
Mislim da se oko određenih igara stvara prevelik “hype” koji zasjenjuje druge naslove. Mnogi drugi razvojni timovi zaslužili su priznanja u svojim kategorijama – bilo da je riječ o boljoj grafici, dubljoj priči ili inovativnijem gameplayu. S obzirom na to koliko su gameri širom svijeta različiti i koliko su im ukusi specifični, statistički je gotovo nemoguće da jedna igra iz samo jednog žanra osvoji baš sve nagrade.
To smatram nepoštenim prema ostatku industrije. Takav se scenarij ne događa samo ove godine; sjetimo se samo prašine koja se dizala oko Astro Bota i sličnih naslova u prošlosti. Čini se da se već neko vrijeme na globalnoj razini forsira isti obrazac svake godine, gdje marketing i uzbuđenje prevladavaju nad stvarnom raznolikošću koju gaming nudi.

Slažem se jednim dijelom, prvenstveno jer nagrade zapravo ničemu nisu bitne. Ali što ti je to “objektivna kvaliteta”? I što je to “igranje igre iz karizme”?

Zorane, slažem se da su nagrade u konačnici samo kipući na polici, ali one usmjeravaju resurse i budućnost industrije, pa zato o njima i debatiramo.
Kad kažem ‘objektivna kvaliteta’, mislim na zanatsku izvrsnost koja se može izmjeriti izvan čistog subjektivnog ‘sviđa mi se’. To su tehnička ispeglanost, dubina mehanika, koherentnost dizajna svijeta i inovacija koja pomiče granice žanra, a ne samo recikliranje provjerenih formula. Objektivna je kvaliteta kad igra postavi standard koji drugi godinama pokušavaju kopirati, bez obzira voliš li ti taj specifični žanr ili ne.
Što se tiče ‘igranja iz karizme’ (ili pristupa igri s karizmom), mislim na onaj autentični, gotovo instinktivni poriv gamera. To je situacija u kojoj ti igru ne ‘prodaje’ marketing, trailer od 50 milijuna dolara ili hrpa influencera, nego je ti prepoznaš kao nešto što rezonira s tvojim vlastitim ukusom i gaming identitetom.
To je razlika između:
Igranja zbog ‘FOMO’ efekta (Fear Of Missing Out) – igraš jer svi pričaju o tome i ne želiš ispasti iz razgovora.
Igranja iz vlastite ‘karizme’ – igraš jer si u tom naslovu prepoznao nešto što drugi možda ne vide, bez obzira na to ima li igra ocjenu 6/10 ili 10/10.
Svi mi igramo različito. Netko traži eskapizam, netko izazov, a netko umjetnost. Problem nastaje kad ‘hype’ mašinerija pokuša uvjeriti sve te različite profile ljudi da je samo jedan naslov ‘ono pravo’, čime se gubi bit gaminga – a to je osobno istraživanje i pronalaženje onih skrivenih dragulja koji tebi osobno znače sve, a na dodjelama nagrada prođu ispod radara.”
Zato smatram ovo nepoštenim prema ostatku gaming zajednice.

Možda usmjeravaju resurse i budućnost industrije jedino u slučaju kad su igre komercijalno jako uspješne i nagrađivane. Ako jedan Astro Bot dobije GOTY, a proda se u manje od 2 milijuna (koliko znamo), vidiš i sam da neće sad hrpa drugih timova navaliti na taj tip igre samo zato što je dobila GOTY. Isto tako, ako GTA 6 osvoji GOTY, a produkcija je koštala više od milijardu dolara (pretpostavlja se), nije da će drugi developeri pohrliti da naprave igru kao GTA 6.
Već ti je sama ta definicija “objektivne kvalitete” kontradiktorna. Kažeš, tehnička ispeglanost igre, a onda nastavljaš s “igra postavi standard koji drugi godinama pokušavaju kopirati”. Je li onda Elden Ring vrijedan GOTY-ja? Da, svi ga godinama pokušavaju kopirati, ali kao i brojne druge From Software igre, tehnički je manjkav u smislu da nema stabilan framerate, gdje je opće poznato da je PS4 verzija te igre na PS5 konzoli stabilnijeg frameratea nego PS5 verzija na PS5 konzoli, što ne bi opisao kao zanatsku izvrsnost.

Slažem se za tehničku stranu – Elden Ring i framerate su savršen primjer gdje zanatska ispeglanost (tehnička optimizacija) kaska za umjetničkom i dizajnerskom izvrsnošću. No, zar to upravo ne potvrđuje moju tezu? Činjenica da mu progledavamo kroz prste zbog ‘objektivne’ dubine mehanika i dizajna svijeta znači da smo prepoznali standard koji nadilazi puko brojanje sličica u sekundi.
Što se tiče resursa, nagrade možda ne natjeraju Ubisoft da preko noći postane Team Asobi, ali one daju legitimitet. Kad Astro Bot dobije GOTY, to je poruka dioničarima i upravama da ‘creative-first’ projekti imaju prestiž. Bez tog prestiža, industrija bi se još brže svela isključivo na live-service naslove i sigurne nastavke, jer bi profit ostao jedino mjerilo vrijednosti.
Moja poanta s ‘igranjem iz karizme’ je upravo u tome da se odupremo tom korporativnom diktatu. Ako igramo samo ono što marketing (i nagrade) kažu da je 10/10, postajemo samo broj u statistici. Onog trenutka kad svjesno odabereš ‘manjkavu’ igru jer u njoj vidiš dušu koju ‘ispeglani’ hitovi nemaju, ti vraćaš moć sebi kao igraču.
Nepoštenje o kojem pričam nije u tome tko je dobio kipić, nego u tome što se stvara narativ da su igre koje ne prate taj ‘pobjednički šablon’ manje vrijedne, čime se sužava prostor za one skrivene dragulje koje obojica cijenimo.

Još da dodam. Zorane, Elden Ring je zapravo savršen argument za mene. On dokazuje da igrači cijene autorsku viziju i dubinu više od pukog broja sličica u sekundi. Tehnička manjkavost mu je oproštena jer je ponudio nešto duhovno i intelektualno izazovnije od 99% ‘ispeglanih’ igara.
Ali tu leži problem – ‘hype’ mašinerija često pokušava preslikati taj prestiž na naslove koji ga nemaju, koristeći agresivni marketing da uvjeri ljude kako je nešto ‘revolucionarno’. Nagrade možda ne mijenjaju smjer Ubisofta ili nekog drugog sutradan, ali one cementiraju standard onoga što smatramo vrhunskim.
Ako svake godine nagrade dobivaju naslovi koji se uklapaju u isti ‘sigurni’ kalup, gubimo onaj osjećaj otkrivanja o kojem pričam. Igrati ‘iz karizme’ znači upravo to – prepoznati nešto drugačije (ili manji indie naslov) prije nego što ti hrpa plaćenih recenzija ( sada se vraćamo na one vaše loše ali shvati ‘palćene’ je izraz ironije ) kaže da to ‘moraš’ voljeti. Moja poanta je da marketing danas pokušava ukinuti tu osobnu intuiciju igrača i zamijeniti je kolektivnim FOMO efektom koji sam prije objasnio.

Naravno, ali to je bitno nama koji igramo više od pet igara godišnje. Onaj tko igra manje, najčešće igra ili ono o čemu svi pričaju ili iste igre iz godine u godinu. Imaš dodjelu nagrada poput game awardsa, koja je mainstream, zapravo to što kažeš – prodaja marketinškog prostora, i onda imaš specijalizirane dodjele nagrada – specifično za indie stvari, specifično za horore, rpg… Hoću reć, nisu sve dodjele nagrada hype mašinerija.

Evo, upravo je Clair Ex33 dokaz moje tvrdnje. Iako nema budžet giganata, oko nje se stvorio takav umjetni hype da sada ‘mete’ sve nagrade, što je statistički nerealno s obzirom na specifičnost žanra. To samo potvrđuje da nagrade više nisu mjerilo raznolikosti i kvalitete, već snage narativa koji marketing (bio on i gerilski) nametne masi, gušeći pritom druge naslove koji su u svojim kategorijama objektivno zaslužili priznanje.

Ne bi rekao da je umjetni hype. Igra se odlično prodala i mnogima (uključujući i mene) je prva igra takve vrste. Ja sam mislio da nikad ne bi igrao igru s takvom borbom, ali kad sam vidio onaj uvod na YT-u, bio sam kupljen. mislim da je mnogima tako. Priča, glazba, gluma itd. je sve odlično odrađeno. Hrpa elemenata postaju manje bitni, ako ti je priča dobra i emotivna (iako je meni gameplay dosta dobar), a to vrijedi i za dosta nagrađivanih igara. Npr., prvi TLOU ili RDR 2 nemaju nužno najbolji gameplay, ali ljudi još uvijek pričaju o likovima iz tih igara.

@MD2 Slažem se da igra ima svoje kvalitete, ali poanta je upravo u tom narativu koji se počeo gurati mjesecima prije izlaska. Već u svibnju, dok je igra bila tek u fazi najava, brojni su je portali (pa čak i domaći, uz suzdržanije, ali znakovite upitnike poput Belana u njegovom prvom videu te igre) praktički proglasili igrom godine. Takav rani “hype train” ne ostavlja prostor drugim naslovima koji su izašli kasnije ili su u žanrovima koji nisu toliko medijski atraktivni.
Statistički gledano, nemoguće je da jedan specifičan žanr toliko dominira apsolutno svim kategorijama, osim ako marketing nije odradio posao “uvjeravanja” publike i žirija što moraju voljeti. Rezultat toga je da su mnogi ( evo dajem ti primjer samo u ovom članku komentare nekih kao vragec25 )kupili igru isključivo zbog tog pritiska okoline, da bi na kraju priznali da im se zapravo ne sviđa ili da je igraju na silu.
Kada se nagrade dijele na temelju unaprijed stvorenog mita, a ne objektivne usporedbe s konkurencijom koja je možda u gameplay segmentu bila inovativnija, to postaje nepravda prema drugim razvojnim timovima. Clair Obscur je kvalitetan naslov, ali količina nagrada koju je “pomeo” više je odraz snage gerilskog marketinga i medijskog forsiranja nego stvarne nadmoći nad svakom drugom igrom koja je izašla 2025. godine.

Ljudi su se ulovili za činjenicu da je mali studio napravio ovakvu igru, i to još ekipa koja otišla iz Ubisofta. Tako da dio popularnosti svakako dolazi iz toga što su ljudi igru vidjeli kao pljusku velikim korporacijama. To je definitivno igra čijem uspjehu su se gameri veselili, barem do nagrada. Sad je postala preuspješna pa ju se sad hatea, ali jebi ga, ta klima je promjenjiva. Kad dođeš od underdoga u mainstream onda je hate tu. Ja mislim da je to malo bez veze jer je igra jako dobra.

Glazba je vrhunska,prica zanimljiva kolko ssam igrao,gameplay katastrofa i zbog toga prekinuo igru.Moj primjer

Jel ovo drugi profil RPGamera? 😂

Nemoguće je napraviti novi profil. Zoki odmah vidi i spuca ti trajni ban.

Nema zaebancije kod Zoke izgleda…

To znaš jer si već iskusio, ili?

Aj je spao je na niske grane, al stvarno, par godina je cvjetao a sad sve ide nizbrdo. Ljudi to neće priznat ali sve neki šljam od igara i kad nešto bude malo bolje odma ju svi u nebesa dižu… Ovaj Clair Obscur sam mislio probat jer mi izgleda zanimljivo ali evo nikako da dođe na red jer sam se skroz prebacio na mp igre (koje oduzimaju hrpu vremena) zbog manjka kvalitete sp igara.
Čeka se sad ovaj GTA da pomete sve ostale i da opet obori rekorde…

Prici kolko pratio zanimljiva,grafika u redu,glazba vrhunska gameplay meni katastrofa,a najvise zbog haypa i tolko pohvala se prisilio kaj sam odigrao 1.5h na 2 puta

I meni se gamplay baš nije svidio pogotovo ona borba na poteze, to mi ne sjeda baš, grafika mi nije tolko ni bitna al mislim da igra izgleda savom dovoljno dobro, nego me je priča nekako privukla, al kad vidim ove sve komentare nekako sam se ohladio. Mišljenja su podjeljena, možda bolje odigrat nešto što je provjereno, pogotovo ako se nema puno vremena za igranje

Normalno.ja ni ne bih igrao da nije na gamepass i onda kad vidio ovaj clanak rekoh aj da vidim iako borba na poteze i uvkerio se da nije za mene 🙂 meni je gameplay na prvom mjestu zato vecinom igram fps i utrke ili igre od Ubisofta