Sniper Elite V2 – rendgenski pregled snajperom

Godine 2005. britanski je tim Rebellion Developments Limited gaming zajednici predstavio taktičku pucačinu Sniper Elite, koja je s vremenom prerasla u veliku franšizu. Iako im je prva igra bila uspješna, trebalo im je čak sedam godina da nas vrate u vojnu odoru snajperista. Nastavak, koji ujedno može poslužiti i kao prerada, na današnji dan prije točno 11 godina iskrcao nas je u Berlin, gdje smo preuzeli ulogu američkog vojnika koji je snajperom rješavao naciste. Sniper Elite V2 i njegov sedam godina stariji prethodnik odvijali su se u istom vremenskom okviru i lokaciji, ali su slijedili drugačije priče.

U oba naslova pratili smo  protagonista Karla Fairburnea, američkog oficira iz Ureda za strateške usluge, koji je poslan u Njemačku tijekom Bitke za Berlin. Dok SSSR i Treći Reich vode posljednju veliku i odlučujuću bitku Drugog svjetskog rata na europskom bojištu, Fairburne nastoji spriječiti Sovjete da preuzmu kontrolu nad njemačkim nuklearnim tajnama odnosno zarobljava i ubija znanstvenike uključene u razvoj takozvanog Oružja osvete 2 (V2) prije nego ih se dočepa Crvena armija.

Budući da je Sniper Elite V2 bio taktička pucačina koja je zahtijevala manje direktan pristup borbi, protagonist je kao primarno oružje koristio snajper kako bi skrivečki riješio svoje mete, a pritom održao pristojnu razdaljinu od neprijateljskih trupa. Međutim, to ne znači da se vojnik nije pripremio za bliska iznenađenja koja može svladati kratkim strojnicama ili pištoljima. Dakako, u slučaju da situacija zahtjeva diverziju, Fairburne u džepu uvijek krije granate, nagazne mine ili dinamit.

Najveća novost Sniper Elitea V2 bila je uvođenje X-Ray Kill Cama koji je kasnije postao tradicija serijala.

No, ratna priča usamljenog američkog vojnika kao takva nije nadmašila prethodnika iz 2005. godine. Umjesto njih učinio je to novitet zvan X-Ray Kill Cam. Ovo se obilježje zbog pozitivne reakcije igrača i dan danas provlači kroz serija, slaveći slavi precizno usmjerene hice tehnikom usporenog kretanja. Uslijed vještog pucnja iz snajpera kamera u slow motionu prati metak sve do njegova cilja gdje je prilikom udara u strano tijelo prikazana rendgenska snimka štete koju je metak prouzročio organima i kostima.

Povrh single-player kampanje, V2 podržavao je i mrežni multiplayer gdje se različiti igrači sastaju kako bi sudjelovali u kooperativnoj igri koja se bazira na misijama iz kampanje ili predstavlja tri zasebna moda: Kill Tally, Bombing Run i Overwatch. Kill Tally je bio klasičan survival mod u kojemu se dva igrača zajedno bore protiv valova neprijateljskih vojnika; Bombin Run se temeljio na misiji skupljanja dijelova razbijenog vozila kojeg treba popraviti da izbjegnemo kišu granata; a Overwatch je sastavljao tim od dva vojnika gdje je jedan operativac koji je zadužen za rješavanje važnih zadataka rasprostranjenih diljem cijele mape, a drugi je snajperist koji štiti svog partnera od neprijateljskih prijetnji.

Sniper Elite V2 u konačnici nije zasjenio ostale dijelove istoimene franšize svojim prosječnim ocjenama, no definitivno je očarao kritičare, a i publiku uvođenjem X-Ray Kill Cama kojeg su mnogi opisali kao brutalnu, ali ugodno krvavu značajku vrijednu aplauza. Također vrijedi spomenuti kako je godinu dana nakon V2 predstavljen Nazi Zombie Army, zasebna spin-off ekspanzija koja je po prvi put uvela nacističke zombije u serijal, a dvije godine nakon toga svoju alternativnu verziju posljednjih dana Drugog svjetskog rata pretvorila je u trilogiju – Zombie Army Trilogy.

Sniper Elite V2 dobio je 2019. godine svoje Remastered izdanje za PC i konzole, te i dan danas izgleda dobro za igru koja je napunila jedno desetljeće.