Suza nije bilo, ali je zato bilo emocija koje su me dugo držale. Journey, igra koja me ubola u srce a ni sam ne znam kako i zašto. Cijeli MGS 4 je jedna right in the feels igra. Dodao bih još Mass effect. Bilo ih je još vjerujem, ali ove su mi upečatljive.
Iza svih tih dirljivih trenutaka stoje i iznimne glazbene podloge koje još i dodatno zgaze naše krhke emocije.

Nisam nesto placljiv, ali u igrama mi se dogodi cesce nego sto bih ocekivao. Valjda se kroz duzi period igranja vise vezes za likove nego primjerice kad gledas film. Ovako nabrzaka iz glave – dosta trenutaka pred kraj Mass Effecta 3, kraj A Plague Tale Requiema, kraj prve sezone Walking Deada

Dovoljno je samo reci Arthur Morgan. Najjaci protagonist ikada u gamingu.

A dajte, zajebajete sad??
🤦

Nisam nikada ni započeo

Ajde molim te, kakvu suzu? Nisam ja baba.

mislim da samo na the walking dead (telltale)

Jedan jedini put i to u red deadu 2

Nisam nikad pustio suze ali kad su mi ubili konja u rdr2 imao sam veliku knedlu u grlu, imao sam istog prakticno od samom pocetka.

Sjecam se i Last of Us 1, kad Joelu upucaju kcer na pocetku, njeno grcanje u krvi, bilo je bas tesko za gledati

Niti jednom zbog toga sto bas ne prtim previse pricu,a kad je Arthur u Rdr2 umro rekao sam “fala ….,napokon gotova igra” i onda me jos smore s Johnom tako da su bile neke druge emocije u pitanju 🙂

Nije baš da sam zaplakao al,ni mi bilo svejedno kad su zatukli Joela u Last of us.

Life is Strange scena u kojoj su Max i Chloe pronašli grob na smetlištu

Više puta, ali najviše pamtim Deionarrin Sensory Stone u Planescape: Tormentu i kad krene Way to Fall na kraju Snake Eatera.

Nema suza al Valiant Hearts i Shadow of War su ostavili bas gorak okus radi tuznih krajeva.

Evo prije neki dan, Detroit BH na kraju kad sam uspio spasit Karu, Alice i Luthera i pomoći da ipak imaju obitelj nakon što su mi izginuli u nekoliko pokušaja.

Rdr2 i Alan Wake 2 ending u Final Draft. Morao sam iskulirati pred ženom, a onda na wcu pustio suzu potajno.

Hotline Miami 2 – “Leaving this world is not as scary as it sounds.”

Jesam i to u par navrata. Npr u Rdr 2 prilikom Arturovog povratka u kamp i kad je krenula pesma That’s the way it is. Au… Tlou kad Eli priča sa Džoelom o gubitku i kad izgovori “Svi koji su mi značili ili su umrli ili su me napustili. Svi osim tebe.” Uvek mi pomalo zasuzi oko i stegne me u grlu kad naiđem na taj njihov razgovor. Ili kada je Geralt pronašao Ciri.

da, kad bi mi tata u prošlosti isključio komp za vrijeme igre jer je trebalo krumpir sadit

Jesam također u nekoliko navrata. Ono sto se sjecam je TLOU 1 kad je ubijena ćerka, i pocetak GoW 2018 kad se Atreus oprasta s Feya-om, jer jedna je majka.

Horizon zero dawn, cijela ta priča mi je takav top, plače mi se od sreće dok samo i razmišljam o tome

Tu i tamo..no, ne mora trigger biti nečija smrt, može bit recimo patriotski naboj, “do the right thing” i sl, prilično slično kao i s filmovima..al 50% diranja emocija je definitivno adekvatna orkestralna glazba u takvim momentima

Najbolji dio igre, krivljavina… Before your eyes kolege, ako ste za krokodilske suze. Cairn me baš pogodio od ovih zadnjih sto sam igrao, i e33 ofcourse

Kako da ne – red dead 2 – svi znamo koja scena.

uffff znaci, na red deadu 2 i 1 vise puta, na gta 4 sam revao ko dijete malo, the walking dead prva sezona od teltella, uglavnom rockstar igre me najvise rasplacu, onda mafia 2…mogu ovako do sutra. Igre me bas znaju pogoditi, ne mora biti smrt necija, npr u red deadu 2 kad banda se raspala sva i sad Arthur pomaze curama da pobjegnu, i Tilly mu kaze “im gonna miss…”, i on na to “i know sweetheart, me too”, znaci holy shit.

Prvo odigravanje RDR2 i prve sezone The Walking Deada sam bio blizu, ali slomio sam se na kraj A Plague Tale: Requiem. Bio sam iznenađen što me je igra uspjela tako dotaknuti.

To the Moon, nisam se iskontrolisao na kraju.

RDR2, ostalo znate drugovi

Scena ili dvije u Guardians of the galaxy. Glavna priča igre me sjetila nekih ne baš sretnih trenutaka u životu.

Uz već spomenutu smrt mog dragog Sore (Tsushima), valja izdvojiti početak TLoU, smrt jednog lika iz Mass Effecta 3 (had to be me), jednu scenu iz E33 (oni koji su igrali znaju o čemu pričam) te ono najsvježije i najtragičnije iskustvo – NieR Automata (općenito cijeli route C, ali mislim da me ona scena u tvornici dotukla)