Iskreno, nevidin nikakav razlog zasto se ne ubaci “easy mode”. Ne mijenja nista, ako neko oce Classic, moze odabrati, drugi mogu odabrati easy i svi bi uzivali u igri. Meni se vise cini da oni koji su glasni da se ne ubaci easy mode zato jer je Developer tako zamislija to samo govore da se pravdaju, a zapravo misle “Ako sam ja patio da prodem igru, i ti ces.”

Za Sekiro treba biti majstor zanata 😉

GIT GUD or GTFO

Kakve sve nebulozne ideje vidim za nacine kako olaksati igru… Stvar nemoze biti jednostavnija: povecaj damage output glavnog lika I smanji damage output neprijatelja. To je jedina stvar koja bilokoju FromS igru cini teskom. Stvar je u tome da bi se onda vidjelo kolko je igra zapravo mala kad bi ju ljudi prosli u 4-5 sati, jer budimo realni, 90% vremena u FromS igrama potrosis na umiranje.

kod from software igara, za koje mislim da su vrlo dobre do izvrsne, živcira me samo to konstantno glorificiranje težine od strane igrača. igre su spektakl akcije, krvi, odličnih animacija i dizajna levela, no ništa od toga ne čini igru teškom. sve mehanike sam pohvatao u dva sata.
težak je jedino damage number, činjenica da me većina bosseva i nebitnih thugova može praktički one-hitati. pa onda slušamo da dark souls ne oprašta i da je bloodborne nemilosrdan, i to je istina, ali radi se o najobičnijem dizajn izboru koji se može primijeniti na svako drugu igru.
kad bi mi goomba u super mariu uzela sve powerupove i resetirala napredak u tom worldu onda bih ja to nazvao frustracija a ne izazov.

mislim da bi izgubile, i smatram da su igre upravo takve kako je autor i zamislio bez kompromisa. i mislim da su upravo zato i igre toliko dobre jer nisu napravljene da bi se svidjela svima i da budu pristupačne svima. na svu sreću ima se šta izabrati.

nema mi ništa gore kada igram dobru igru a težina je ne postojeća, nemam nikakav osjećaj postignuća, vidim nekog “opakog” super kul boss-a da bi se ispostavilo da ga moja baba može pobjediti i onda samo osjetim meh i još da kažem igre koje se skaliraju s vašim lvl-om ( to mi je valjda jedna od najvećeih gluposti ikad u igrama ).

igra je mrtvački teška, ali zato kad pređeš bossa…taj osjećaj..neopisivo

Zašto bi nas svaka igra danas morala držati za ruku i dati osim ponekada kvalitetne priče mizeran i popriličan jednostavan gameplay čak i na težim difficulty postavkama. Okej, nije da tražim od svake igre da bude preteška i na glup način teška, ali da u današnjim igrama fali malo tenzija, itekako fali. Osobno igram igre već dugi niz godina, od casual playa do hard core competitive playa, i rijetko, rijetko koja igra mi je bila teška i tricky. Dark Souls naslovi i Sekiro su u tome uspijeli, zašto? Ne moram ulaziti u dubiozu i objašnjavanja, ali meni je itekako došlo to kao osvježenje jer nisam osjetio da tek tako mogu ‘pretrčati’ igru i pobit sve što se miče i ne miče u par klikova miša… Tako da, ja sam ZA više ovakvih naslova..

Težina i muka koja dolazi s BB, Dark Soulsom i Sekirom je upravo njihova čar.
Ko u pravom životu, ako nisi voljan uložit sate i sate truda, piši kući propalo.

Nevezano uz Shekiro,ja sam više casual player i volim kad igra ima više stupnjeva težine.Večinom igram igre na easy-normal,ali ako mi se svidi pređem ju i na ostalim razinama težine(malo koja novija).Nemogu reči da ne volim teške igre,ali to mora biti dobro odrađeno(ne sad da me oneshot,u nekom rpg ili slično(fps ne uračunavam tu) ).Volim taj osječaj kad se oko nečega pomučim i na kraju to riješim

Ne vidim poentu Easy moda u ovakvoj igri ili bilo koju akciona igra, koji je tu izazov za igrače, gledanje iz cut scene u cut scene. Nije ovo Uncharted ili TLOU koji su takav tip igre. Zašto bi dao 60€ i igrao DmC na Easy? Zbog priča?

Nije zato lakša od Soul-borne serijala.

Danas je večina igara napravljena po principu interaktivnog filma, sve je usredotočeno na razradu likova, cijeli story u koji se ufuraš, a izazova je sve manje. Ne vidim uopće smisla igrati na easy jedan takav uradak u kojem pretežito sudjeluješ kao gledatelj s mogućnošću odabira razvoja priče. Bivši igrači wowa se s nostalgijom prisjećaju vanille jer su morali svoj život podrediti guild raidu, a ne samo prošetati kroz storyline. Postao sam fan Soulsborne igara baš radi tog izazova koliko god proklinjao From Softw. i dan kada sam prvi put pokrenuo neki njihov uradak, ali zato bio ponosan na samog sebe što sam to prošao. Sekiro smo nestrpljivo očekivali, je, težak je, i svaki put mi se čini da sam se skrumpao prolaskom, i samo što nisam odustao, ali to je kao život u HR. Bilo bi bezveze preselit u Irsku ili Njemačku, kao da prebaciš na easy mod. 🙂

Sekiro je najlakša igra od From-a. U startu mi je bila puno teža, al kad shvatiš da to nije ni DS ni BB i pohvataš mehaniku – piece of cake. Razno razni “hit” naslovi koji svake godine još izčaze u nastavcima do u nedogled su razmazili igrače, da ne kažem oglupili. I onda kad izađe nešto ovako, odmah drvlje i kamenje po igri. Baš me zanima kako bi današnja djeca igrala igre od prije 20-ak godina

From-ove igre su kao one stroge profesorice koje nitko ne voli na početku jer svi imaju jedva dvojku jedva ali kada shvate da su potpuno poštene i konzistentne svi ih cijene. Veliki dio šarma je upravo u težini, ali ne zbog težine same nego zato što znaš da apsolutno svaki put kad pogineš si sam kriv. Nitko nikad nije rekao da su igre za svakoga, a skoro su i reklamirane tako da okrenu casual igrače u suprotnom smjeru prije nego ih i kupe.

Nema tu mjesta easy modeu jer je težina igre ukorporirana u dizajn igre i gameplay mehanike. Postoji twitch za one koji samo žele proći kroz igru bez izazova.

Veći problem je što su danas igre uglavnom prelagane, a ako digneš nivo težine onda su samo nepoštene.

nisam igrao ali cu igrati. I zelim igrat na tezini kakva je. jer zelim. zasto bi se nekome uskratilo da mu bude lakse? sta cemo mi (koji igramo na “teže”) dobiti s tim?

O funkciji težine nije moguće govoriti na apsolutan način, pa ću reći da se uopće ne slažem sa onima koji kažu da se Sekiro ne bi bitno promijenio da ima easy mode. Zapravo me čak i čudi da i neki dizajneri tako nešto mogu izjaviti. Težina ovdje nije niti samosvrha, ona je povezana sa drugim stvarima u igri: s time da je istraživanje opasno – brzo i lako se može poginuti, pa si oprezniji u istraživanju, osjetila su otvorenija, stil igre je sistematičniji i više strateški. U pogledu same borbe – veća težina znači da ćeš u mnogim pokušajima i iteracijama borbe imati konstantnu refleksiju o tome što funkcionira, što ne funkcionira, konstantno ćeš proučavati mogućnosti, što znači da i borba zbog toga postaje vrlo strateška i intencionalna. Sve ovo je direktno vezano za stupanj težine i bilo bi bitno izmijenjeno kada bi stvar bila prelagana.

Dodatna napomena u vezi članka – bitno je vrlo precizno razlikovati “težinu” igre i ovo o čemu neki ovdje pričaju, a to je “accesibility”. Dvije vrlo različite stvari, a opravdavanje “potrebe” ze easy modom putem diskursa o pristupačnosti je upravo pokvareno.

I još jedna stvar koja se stalno previđa: u svakoj From igri koju sam igrao (sve osim Bloodbornea), gotovo za svaku situaciju postoji inteligentan način da ju se pređe, koji dosta olakšava stvar – i taj način se otkriva kroz pažljivo istraživanje svijeta, promatranje onoga što se dešava i sl. Ponekad je stvar u nekom itemu, ponekad u dizajnu terena, ponekad u nekom hintu koji ti igra suptilno baca – riješenja su raznolika, ali uvijek su tu. Još jednom, težina čini da obraćaša pažnju na ovakve stvari, da usporiš, da imaš otvorena osjetila. Što činiš kada olakšaš igru’ Sve ove integralne i potpuno intencionalne dijelove From igara bacaš kroz prozor. Težina u ovim igrama ima jednu mnogo širu priču u cjelokupnom dizajnu negoli što je to apstraktnost nekog samosvršnog “prepare to die” stava i elitizma koji proizlazi iz prelaženja igre. I oni koji argumentiraju “za” težinu, često ne vide ove stvari i onda nešto poput “git gud” postane meme za sve one koji zagovaraju da nema lakše težine.

Bottom line: easy mod Sekiro/DS je sasvim druga igra. Mogu se samo nadati da From ne sluša o čemu se laprda ovih dana na netu.

Treba razumijeti da je gaming publika sirolika i da nesto sto je tebi srednje tesko ili tesko je nekima pakao i vice versa. Zato je dobro dati slobodu odabira da svi jednako uzivaju i igri a na igracu je da sam odabere tezinu igre. Odlican primjer iz osobnog iskustva: stigao sam do zadnjeg bossa i da ne otkrivam sada puno 4 faze mi se fakat neda. Upitno hocu li je zavrsiti a jako me zanima prica do kraja. Meni osobno taj fajt nije ni pola gusta koliko me drzi prica i sada je pat pozicija. Jos ako nemas free puno sati da uopce svladas i naucis sve pokrete bossa jednostavno si zakinut. Mozete vi pricati sto hocete ali jedan gamer kojemu Sekiro spada i onak malo otezi naslov nikako nije mjerilo gaming industrije niti prosjek gamera danas.

Igra je vec na easy modu a kad pozvonis demon bell onda je na “hard” modu.

Najteža igra koju sam igrao do sada.. Na kraju sam odustao zbog previše živciranja. Je li ima tko da je završio igru,bez da si je gledao bilo kakav guide na internetu?

Kupio sam Ferrarija i ne svida mi se sto je brz… Mogu li ikako stavit neki “mode” do 30km/h ili sam mozda trebao kupit Fiat Punta??

DS. BB. Sekiro. Old school mehanike, sličan stil prijelaza, slični vizuali uz odgovarajuće varijacije na temu. Mislim da bi trebalo razlikovati tešku igru od one nepravedne. Sve navedene igre nisu teške, nego su samo nepravedne. U početku. Dok ne naučiš točnu proceduru odnosno kojeg vraga hoće od tebe, krepavati ćeš u prosjeku svake 2 minute. Pokušati ću objasniti.
Imamo isto oružje, isti set skilova, istu opremu kao naš neprijatelj, kako je moguće da on nama radi 50 puta veću štetu istim udarcem? Univerzalni odgovor je: igra je tako napravljena. Ok. Prihvaćam. Znači ja moram raditi još nešto kako bih izbjegao smrt. Proces učenja nije isti kod svih. Nekome je zabavno koristiti metodu pokušaja i pogreške pa nakon 165 umiranja ipak postignu ono što što su autori igre zamislili i tu metodu kasnije mogu primijeniti (uz nekakvu nadogradnju poteza, naravno) na nekom drugom “liku”. Debela će većina odustati nakon desetak puta i reći igra je smeće. Hoću pare nazad. Ima i onih koji će “ubrati” iz drugog-trećeg pokušaja što se traži od igrača. Nažalost, takvi igrači nisu u većini. Izdavačke kuće i proizvođači igara ne žive od 5% “brzih” nego od 95% prosječnih igrača. Zato mislim da bi opcije za “lakše” igranje trebala na neki način biti integrirane u osnovnu igru. Bi li to promijenilo doživljaj igranja? Ako se gameplay pravilno balansira, svakako ne.

mislim da nema smisla ni potrebe za eazy modom u tim igrama, sve je jako jednostavno i kristalno cisto, igras, umres, pa igras pa umres i tako par sati dok ne uspijes i shvatis koliko je ustvari jednostavno, mislim da je to čar ovih igrara i da imaju svoj fanbase koji bas želi takvo iskustvo igranja, po meni bi eazy mod ubio poantu takve igre.. a svi ovi sto se žale i nemogu se potruditi oko igre, koja je napravljena i izbalansirana upravo ovakva kakva je, njima porucujem ili da se vise potrude ili neka gledaju walktrough na netu ako ih strasno zanima prica, a sami su nesposobni otkriti ju..

Pod krinkom “dostupne svima”, “zabavne za sve” gura se što veća prodaja. Ako je nešto teže, u principu će se i dulje igrati, a onda manje vremena ostaje za druge igre!

IMHO težina mora biti pogođena da se dobije osjećaj nekog ačivmenta kvragu, da si to trudom zaslužio. Samo gaming iskustvo po sebi je bzveze, to je onda interaktivni film!

Stariji sam igrač koji šizi na poglupljenje Elder scrolls serijala i koji je dobio slom živaca na ačivment u Bioshoch Infinite koji ti crta strelicu po podu kamo moraš ići. Vratila mi se vjera u igre nakon igranja Legend of Zelda BOTW gdje je nekako to sve skupa dobro pogođeno, gledam svoje klince kako drapaju Mario Bros na WiiU i onaj Kirby serijal i mislim da su Japanci na dobrom tragu kako to treba izgledati. Malo misli sam, probaj 10 puta istu stvar napraviti dok ne uspiješ, svaka stvar u igri ima svoju svrhu i tu i tamo ti disableam opciju “Save game!” 🙂