Need for Speed II – ne zovite policiju, nema je

Krajem devedesetih je Need for Speed još uvijek bio mlad serijal. U početku se zapravo nije ni zvao tako, nego The Need for Speed. Međutim, onda smo na današnji dan 1997. dočekali Need for Speed II, isprva u verziji za PlayStation 1 konzolu.

Nastavak je, ukratko rečeno, ponovio ideju svog prethodnika, samo u proljepšanom izdanju. Utrkivali smo se egzotičnim automobilima diljem svijeta, od SAD-a preko Grčke do Nepala, a dostupna su bila tri moda od kojih je turnirski bio glavni.

Utrkivali smo se egzotičnim automobilima diljem svijeta, od SAD-a preko Grčke do Nepala.

Igra je imala ukupno osam vozila među kojima su se našli modeli Ferrarija, Lotusa, Forda, Jaguara i McLarena. Novost je tada bila ta da smo im mogli birati boju te im mijenjati komponente poput guma, branika i sl. Kasnije je ta značajka postala vrlo važna u Need for Speed igrama.

Za razliku od prve NFS igre, utrkivalo se pretežno po stazama bez prometa, ali su staze imale različite vremenske uvjete. U ovom dijelu je pak izostala ključna stvar iz originala – a to su policijske potjere. Ovdje policije jednostavno nije bilo.

Promjene koje je uveo NFS II bile su polarizirajuće te je igra pokupila tek osrednje ocjene. Unatoč tome, igra je bila popularna te je pola godine kasnije dobila proširenje – Special Edition s jednom dodatnom stazom i šest dodatnih vozila.