RETRO DOZA #280: Breath of Fire serijal

Kada danas u istoj rečenici spomenemo riječi Capcom i RPG, obično će se raditi o iznimno popularnom Monster Hunteru. No prije nego li nam friški Monster Hunter Worlds stigne i na PC, iskoristit ćemo priliku da pogledamo Capcomov drugi veliki RPG serijal s kojim se nekada kretao kroz popularnu Japansku tradiciju.

Breath of Fire prvi smo puta vidjeli davne 1993. godine za SNES. U poprilično klasičnoj JRPG formuli tu smo kroz srednjovjekovni fantasy svijet imali priliku voditi momka sposobnosti transformacije u zmaja. Ta će ideja nekako ostati obilježnica čitavog serijala koji će slijediti, no osim klasičnog fantasy svijeta serijal će kasniji stupiti i u nešto mračniji post-apokaliptični podzemni scenarij.

Likove je dizajnirao Keiji Inafune (Mega Man, Street Fighter, Dead Rising, Onimusha), a ekipa koja bi se skupljala pripadala bi raznim mitološkim klanovima. Pošto je glavni lik predstavljao zmaja, ostali bi zato bili zmija (meduza?), ptica (valkira?), vukodlak ili slično. S borbom na poteze, stvar je za svoje vrijeme bila prilično zgodna, no Capcom je išao korak dalje i unutra čak ugurao razne svoje likove poput Chun-Li u svrhu easter eggova.

Breath of Fire 2, također za tadašnji SNES zato se pojavio 1994. godine u Japanu, a tek u naredne dvije za Ameriku i Europu. Stvar se za sada još uvijek odvijala u sasvim istom svijetu, samo nekih 500 godina u budućnosti.

Svaki lik u družini sada je imao posebnu radnju koja bi se koristila izvan borbe sa svrhom zaobilaženja određenih prepreka poput zamki ili otkrivanja novih skrivenih lokacija. Također je imao ambicioznu mehaniku izgradnje vlastitog sela, s likovima koji bi svaki imao svoj posao te bi ih mogli udomiti po novosagrađenim kućicama. Veoma impresivno za svoje vrijeme, ako smijem reći, no serijal je ovdje još uvijek bio na početku.

Breath of Fire 3 je 1998. godine napredovao na Playstation (u Japanu naravno 1997.) – konzoli inače obožavanoj po svojoj ogromnoj ponudi JRPG naslova. Tu smo prešli u izometrijski polu-3D s glasovnom glumom, a osim raznih mini igara poput pecanja, nudio je menadžment nad selom malih vila kako bi se njihovim razvojem dočepali dodatnih nagrada. Trojka će se u nešto unaprjeđenom izdanju vratiti 2005. godine za PSP, no ne prije nego li je četvorka imala priliku za nastup.

Breath of Fire 4 tako je vjerojatno onaj koji će nekima vratiti najviše uspomena. U Japanu i Americi se pojavio 2000. godine za PSX, 2001. kod nas u Europi te 2003. čak i na PC-u. Serijal se sada već dobro zacementirao na crtani “anime” stil, a kako su nastavci stizali tako se polako uspoređivao i s legendarnim Final Fantasyem. Ipak, osim što je naravno imao nove likove, priču i svijet, velikom je većinom nekako bio isto kao i treći, uključujući izometrijski polu-3D, pecanje, i malo selašce vila.

Peti Breath of Fire, ujedno i onaj najčudniji, vjerojatno iz tog razloga nije nosio brojku pet već podnaslov “Dragon Quarter”. Kako bi se izbjegla stupica naziva “još istoga”, ovoga se puta odlučilo za nešto sasvim novo. Za PS2 je 2002. Japan tako dobio još jedan Breath of Fire dok je ostatak svijeta slijedio 2003. godine. Ali po čemu je taj Dragon Quarter zapravo bio toliko drugačiji od prijašnjih nastavaka u serijalu? Pa za početak, osim što se sada cijela stvar preselila u podzemne hodnike post-apokaliptičnog svijeta, te je i u punom 3D-u, također je krenuo “hardcore” putem jer se smatralo da je sve prethodno bilo prelagano.

Takva ideja postignuta je sustavom da se transformacija u zmaja, koja je i dalje predstavljala izuzetnu moć – sada kažnjava. Igrač bi u ćošku ekrana uvijek imao uvid u specifičnu metražu koja bi se tijekom igre polagano penjala. Stigne li brojka do vrha igri će naime doći kraj. Svaka transformacija u tog svojevrsnog zmaja dizala bi brojku za nekoliko razina, a svaki naknadno iskorišten potez još više.

Da stvar bude još teža, ta bi se brojka inkrementalno dizala i najobičnijim lutanjem hodnicima tako da se tu zapravo radilo i o vremenskom ograničenju. Vjerovali vi to sad ili ne, ali to čak nije bio ni kraj tom konceptu. Poput tipkače mašine iz Resident Evila, prilike za usnimavanje napretka zato su također bile znatno ograničene. Iako ribičija ovoga puta u petici nije zaživjela, selo malih vila zato je postalo od još veće značajnosti, iako smo sada zapravo dirigirali kolonijom mrava.

Nažalost, tu dolazimo do dijela gdje sve nekako kreće nizbrdo jer je Capcom 2003. godine došao na odličnu ideju da ovaj serijal počne štancati po modernoj tehnologiji što su pametni telefoni. Barem što se Japanskog tržišta tiče. Iz toga su se izrodili razni spin-off naslovi poput kartaške mini igre iz četvorke ili sportske igre “Breath of Fire: Dragon Fisherman” (pogodite o čemu je riječ). Na svu sreću (ili nesreću?) bila su tu i još dva spin-off naslova akcijskog RPG žanra baziranih na četvorku, a ti su “The Sword of Fire and the Magic of Wind)” i “The Faeries and the Key of Light”.

I premda je serijal do tada već bio okrunjen kao jedna od Capcomovih najjačih franšiza, 2008. godine su izjavili kako će serijal do daljnjega otići na klupu. Tek nakon skoro 15 godina razmaka, Breath of Fire 6 će se 2016. u Japanu ipak nekako pojaviti, i to za PC, Android i iOS. Hoćemo li i mi jednoga dana vidjeti novih prilika za odigrati koji BoF naslov još nam ostaje upitno, no za kraj pogledajte montažicu čitavog Breath of Fire serijala u videu ispod.