Mozda sam losiji al se mnogo manje nerviram zbog igara. I sto kad sam umoran ili kod duze gaming sesije opadne mi koncentracija pa bi reko eto da sam tad losiji.

Ne, danas igram bolje nego prije

Normalno.

Ne znam, morao bih na koju partiju League of Legendsa ili CoD-a 1 da provjerim. 😂

Daj ajde, kad mi je mali imao 8, 9 godina, još sam imao neke šanse protiv njega u nekom FPS-u. Danas je on 16, nemam šanse u ničemu osim kad se igramo na “komodorcu” ili Amigici. Te današnje klince muče “palice”, ne znaju na tome nikako. U Sensible Socceru ga satirem, u Emlyn Hughes int. socceru isto, u Great Courtsu isto nema šanse, može me eventualno u Mortal Kombatu, gdje je brzina dosta važna dobiti…. Ali kad dođemo na PC, briše pod samnom u bilo kojoj igri. Veli Perica Grašo da godine prolaze,……

Bolji sam nego ikada

Nemam vise tolko vremena za igranje,a bogami niti volje da igram jednu igru po 10-15h dnevno

Mozda sa mlađarija ima brze reflekse i brzi pc od mene ( u slucaju coda) pa ih sredim iskustvom.Opcenito u igrama cini mi se da sam isti ili ako vjezbam bolji.

Godine su tu jbg…samo vrh naslov+nostalgija nekaj malo…najviše 2-3 sata dnevno,i to ako!

Ne, današnje igre su dosta poglupljene u odnosu na starije (pričam o SP igrama). Naravno ne sve, ima iznimki

S obzirom da nemam previše vremena za igrati, rijetko provodim puno vremena na jednoj igri pa samim time ne mogu biti dobar kao nekad u pojedinim naslovima jer sam tada ulagao vise vremena u njih. Ali globalno bih rekao da sam bolji u igranju, odnosno brze postanem dobar u igri jer vec znam vecinu glavnih mehanika koje ne moram onda uciti iz nule.

Svakim danom su svakom pogledu sve više napredujem 😇🤍🔱

Ovo bi se pitanje trebalo odnosit na igrače starije od 30, a ne da odgovaraju oni od 13-25godina. Ja u 36/37-oj bi mane prepiso lošoj optimizaciji igara a ne oslabljenim vještinama. Mada po medicinskim zapažanjima slabe refleksi i brzina oučavanja kako organizam stari svakih 10 godina. Ali razlika je tolika da joj nije vrijedno pridavat pažnju jer se mjeri u milisekundama.

Sa pc online igraca sam se totalno prebacio na konzolu i to samo sp igre tako da sam vjerojatno jako zakrzljao. Nemam vise vremena rokat neku igru po par sati dnevno uz sve obaveze. Ako uspijem uhvatit sat dva dnevno to je max.

Moje igranje je kao vino… što je starije…to je kiselije🤗

31. godina života, refleksi su i dalje dobri, samo više nemam strpljenja za gluposti pa sam odustao od online FPS-ova gdje je matchmaking tako dobar da te stavi s klincima koji igraju 15-16 sati dnevno, a ti odigraš par sati tjedno…
Praktički zadnjih godinu dana igram samo racing igre. A i njih najčešće u Singleplayer-u.

Redovito derem likove na CSGO Deathmatch po pitanju refleksa jer sve je u vježbi.

Nisam losiji u igranju igara u odnosu na prije mislim da isto, problem je u tome sto smo stariji imamo sve manje vremena i energije za igranje zbog raznih drugih obaveza, dok nisam imao drugih obaveza igrao sam igre po 8+ sati na dan a sada 3 do 4 sata maks, uglavnom igram SP igre jer za MP (ponekad COD odigram koju rundu) igre ipak treba provesti vise sati uz neku igru da bi bio OK protiv drugih koi igraju neku MP igru satima svaki dan.

Puno manje se nerviram sto je ogromni plus. Mudrost od 33 godine

Nekad sam igralo WOW 12 sati dnevno. I igrao sam samo njega. Danas igram 2 3 sata dnevno 4 ili 5 igara tjedno koje su razlicite. Tako da da losiji smo u pojedinacnim igrama.

Sad se bolje igra, imam 35 prije bi se u pesu nerviral da dobijem gol, sad samo recem sebi dobivam ovo i 90 posto puta pobjedim i to na najteze. Iskustvo je bitno, i i pozitivne afirmacije 😁

Kompetitivnost me u gamingu oduvijek odbijala. Iz tog razloga nikad ni nisam igrao online MP, samo Quake II u split screenu s frendovima na PS1 i LAN partijanje CoD dvojke na PC-u. Quake sam rasturao, u CoD-u sam bio rasturan. Ostatak moje gaming karijere je vezan isključivo za SP. A s obzirom da engleski razumijem bolje nego pred 15 godina, SP mi ide bolje no ikad, ako se uopće to računa u ovoj anketi 🙂

Igram samo SinglePlayer pa neznam.
Ne zanima me biti bolji od drugih vise

Što se tiče igara koje oduvijek igram nisam lošiji, ali naravno da me sin razvali u fortniteu ili Fifi, tu nema dileme

Samo try hard još od dana Quake-a, CoD2 (clanbase, ESL, lan turniri i sl.) Rekao bi da igram bolje ili jednako jer sam ostao poprilično konzistentan i, i dalje volim igrat kompetitivno. Doduše, nit želim trošiti vrijeme više na to toliko, nit me osobno privlače današnje igre s hrpetinom abbility-a, champova, balance problemima, broken MM, broken aim assistom i hrpu drugih stvari (govorim za FPS-ove sada). Jedina igra koju bi danas kompetitivno igrao je možda CS, i na to se možda i donekle vratim sada kada CS2 izađe u 1.0 u full release. Mislim da godine i neće napraviti toliko svoje, ako si konzistentan. Najviše se to vidi sa pro igračima u Quake-u koji su svi iznad 30+ a imaju vjv najbolje reflekse i aim na cijeloj pro sceni, no doduše, ne dolaze do izražaja jer igraju poprilično ne popularnu igru.

Na N64 sam se toliko puta iznervirao kada sam igrao Banjo-Kazooie ili onaj F-Zero X. Ili na Sebi kada sam igrao sve moguće hahaha Roud Rush, Mortal Kombat 2 ili Earthworm Jim, a mama draga kad se sjetim Earthworm Jim,smijeh i suze 🤣🤣. Da danas igram bolje, ali više uživam u igrama nego što sam dobar. Na primjer sada igram Detroit Become Human, sanjao sam tu igru,eto koliko mi je sjela.

Bliži se 40, slabije reflekse nadomještam razmišljanjem i iskustvom, dakako pomaže to što igram samo DOTA, bilo šta drugo, nemam šanse. Mozak vidi, ali prsti neće da rade kako ja to zamislim 😁. Ali eto, kao što je kolega gore rekao, puno se manje zivciram, i ugodnije se osjećam kada igram, a i okrećem se više solo igrama, sporijim ili nešto na poteze.

Sa 36g. reko bi da smo u mlađim danima imali bolju kondiciju zbog viška vremena, al evo mislim da sam oko 4 mjeseca u codu MW2″ bio 243 u svjetu i od onda nisam igro zbog manjka vremena tako da više je do kondicije i slobodnog vremena nego refleksa ali nismo svi isti

Ovi koji imaju 16 godina igraju bolje nego prije, a ovi koji su prešli 30 igraju gore nego prije! 🙂

Nebi rekao ali definitivno sam postao osjetljiv na prosječne igre, prije sam guštao više u skoro svakoj igri.

Mislim da su se igre jako puno promjenile. U moje vrijeme je sve to bilo puno jednostavnije. Nisi imao toliko elemenata u igri , već bi jednostavno pucao, skakao , kotrljao se gurao.. Tako da mislim da mi stariji gejmeri se moramo prilagoditi današnjim standardima i prihvatiti ih. RPG je previše zastupljen u skoro svim igrama.

Pa imam 16god a mislim da igram bolje nego kad sam imao recimo 10 so yea… nadam se da ce taj rast trajati jos malo duze lol

Ja u biti pratim po human benchmarku svako malo da vidim di sam.
33 godine i dalje 170-180ms reaction time. S tim da sam malo ozbiljnije poceo igrat s nekih 26-27. Tu mislim malo kompetitivnije itd. I dostigo sam najveci rank u svakoj multiplayer igri koju sam igro(3 igre da budem precizan).
Tak da mislim da ide na bolje. S reakcijom nemam problema ali recimo sad sam mehanicki puno bolji nego prije, i osjecam da ide samo na bolje 🙃

Pa malo padnu refleksi sa godinama ali još mogu cjepati seanse po 15-17 sati.

Ček, ček “Ja sam sa igranjem i krenuo u 30-tim 🥶…” …eeee pa to mi reci druže. Sad je meni jasno zašto je bolji series s. Ti si pola onoga što je valjalo zapravo zakasnio.

U RDR2 ne mogu ništa pogoditi kada treba naglo potegnuti. U Rocket League me satru, a prije sam bio dosta dobar. O Battlefieldu neću ni pričati.

Sa 49 rokam kao sa 20🙂

dosta mojih prijatelja odabire igrati na easy tezini jer im se neda jebat oko tezih igara, zele uzivat, a ne da konstantno budu challengirani. postujem taj sentiment, sigurno ima veze to sto ne igramo cesto ko sto smo znali.

Igram vremenski manje nego prije, ali više uživam u prelascima. Npr. prije bi kroz igre poput AC Odyssey protutnjao ganjajući main story i to je to. Evo tu igru prelazim laganini već 4-5 mjeseci, tjedno po 7-8 sati, nekad više i čistim sve po redu. Istina da bi bilo naporno i monotono ako se to igra 7-8 sati tjedno, ali koja igra i ne bi…

Ista stvar CP 2077, evo čim se ekspanzija skine ide igranje na duge staze. Jednostavno mi se ne da više sjedit 6 sati na dan pred tv-om, ali ovih sat-dva uživam maksimalno.

Ne igram više kompetetivne i online igre, tako da ni ne znam. Ali vjerujem da sam lošiji, prvenstveno zato jer ne igram. U vježbanju je sve

Istina da sad igram puno manje nego pred 10 godina, ali vec 3-4 godine ne igram nikakve multiplayere. Dobar RPG u koji se mogu zavući jeno 50-100 sati i da se maknem od realnosti. Uvijek igram na najtežoj razini jer volim kad je igra izazovna, npr. kod Witchera me prisililo da koristim potione i oils, BG3 traži dobru procjenu terena, examinanje protivnika, pozicioniranje likova. Pred nekoliko godina nisam mogao ni igrat na najtežoj razini tako da zaključujem da sam kroz godine bolji igrač, bar što se intelekta tiče, a pošto ne igram competitivne igre reflexi mi nisu bitni. pred jeno 15 godina jako sam se mučio proćoi Stronghold Crusader(strategija). Sad ju igrao neki dan, jednostavno drugačije razmišljam i lakše mi ju je bilo igrati.

Toliko sam lošiji nego prije da kad mi u tutorijalu neke igre piše da stisnem L1 + neka druga tipka, meni treba nekoliko sekundi da odgonetnem na kojoj strani gamepada se nalazi i dali je gore ili dole. 😁

Danas mi ide bolje, imam više strpljenja🙂

Danas sve igre prelazim na hard težini a prije dosta igara nisam prelazio do kraja. Eh sad tadašnje igre su bile 100x teže tako da ne znam jesam li ja sada bolji (iskusniji) ili se to samo čini zbog lakših igara. Morao bih instalirati originalni Prince of Persia/Wolfenstein 3D/Duke Nukem 3D pa da vidim da li bi ih danas mogao preći 🙂

Nista to, jednako sam loš💪💪

Relfeksi su mi sporiji u igrama jer ne igran toliko ka prije i neman volje za neko usavrsavanje. Sad recimo u nekim open world igrama igram najvise samo pricu rijetko istrazujen svit, ali ako nije gta ili rdr, nije mk svit toliko ni zanimljiv, rockstar bi me uvik uspija zadrzavati duze od drugih. Cak i u Yakuzi koja ima toliko toga za ponuditi neda mi se to sve pratiti pa uglavnom kad zavrsin pricu iden dalje.

Nisam nikad bio pretjerano dobar u kompetitivnim FPS-ovima, ali imao sam svojih trenutaka. Rekao bih da je 80% skila u vježbi. Muscle memory čuda radi. Onih 20% su stvarno talenti.
Igrao sam dugo, dugo vremena Destiny i nagledao sam se svakakvih stilova igranja. Crucible je bio super za nabaciti par brzih gejmova. Pobijediti je bilo, pa, prilično teško, ali ako si bio dovoljno uporan, moglo se. Otkada su ukopčali cross, meni je bilo nemoguće bilo koga vidjeti kamo li upucati. Mogu zaključiti nekoliko stvari: klinci su stvarno tako dobri, ima varalica koliko hoćeš , moji skilovi su ultra-loši 🙂 Istina je vrlo vjerojatno, negdje između.
Od gotovo 3000 sati godišnje, konkretno Destinya, pao sam na doslovno 0 sati. Igram neke druge igre, manje se živciram, a kompetitivno igranje u potpunosti ignoriram. To je za neke mlađe generacije koje se još uvijek dokazuju.

Refleksi su degradirali, vremena se nema, a bogami ni interesa igrati nešto pvp/ kompetitivno. Mtg i trešeta su mi vrhunac kompetitivnog igranja.

Relativno skoro sam pronašao emulatore za NES igre koje sam igrao na starim Terminator konzolama. Isprobao sam raznorazne igre koje su obeležile detinjstvo i došao do neobičnog zaključka. Igre koje su nekad bile lake, sada su vrlo teške – npr. Contra ili The Legend of Kage. Dok su neke igre koje su bile nerealno teške i koje nikad nisam uspevao da završim, sada lake – npr. Karateka. Super Mario Bros. je ostao isti, možda je zato bio i ostao remek-delo.

Pa sta znam s obzirom da sam se oženio i da imam porodicu(naravno to ostavlja manje vremena za igru)ja sam što se tiče veština zadovoljan.Kad sam bio klinac skoro svaku igru sam igrao na easy,kasnije na normal, a sada sam se navukao nešto na hard.Malo mi pričinjava veće zadovoljstvo kada je teže.Hocu da svaku igru sebi namestim da radi što realnije.Naprimer nema gledanja kroz zidove da se odaju pozicije protivnika,to moze samo u igrama superheroja haha)