Recenzija za Super Mario Galaxy + Super Mario Galaxy 2 načelno bi trebala biti lagana za napisati. Napokon imamo dvije najbolje Mario igre iz Wii ere na Switch konzolama, ljepše i malo nadopunjene. 100/100 ocjena, što se tu ima zamjeriti? I onda bacite pogled na cijenu ovog paketa.

Praksa kojom se vodimo u HCL-u je da uvijek imamo na umu koliko neka igra košta i koliko sadržaja (ili zabave) donosi po toj cijeni. Doduše, nemamo naviku navoditi cijenu neke igre kao njezin minus. Svi imamo različita promatranja oko toga što je skupo, a na kraju krajeva cijene igara nisu fiksne… osim u slučaju kad su to cijene Nintendovih igara.

U tom je kontekstu skoro pa nemoguće recenzirati SMG+SMG2 bez osvrtanja na samu cijenu koja iznosi 70 eura za obje igre, ili 40 eura za svaku odvojeno. Vrijedi napomenuti da u nekim trgovinama (i u stranim regijama) možete proći jeftinije, ali isto tako je ovaj paket negdje i pet eura skuplji. U svakom slučaju znamo da na popust neće prije Super Mario Galaxy filma u proljeće 2026., ako i tada uopće bude kakvog popusta.

Umjesto da raspravljamo je li cijena paketa 65, 70 ili 75 eura, hajmo radije vidjeti koliko se Nintendo potrudio opravdati cijenu remastera 15-18 godina starih igara.

Ako već niste igrali originalne Galaxy igre, stvarno nije tajna da se tu radi o odličnim 3D platformerima. Galaxy 1&2 su među najbolje ocijenjenim Wii igrama općenito, a Super Mario serijalu poslužile su kao evolucijski korak do fenomenalnog Super Mario Odysseyja. Primjerice, upravo je u ovim igrama bio predstavljen sustav energije s tri srca, a u SMG2 već vidite kako Mario upravlja svojim brodom na putu od jedne lokacije do druge.

Za originalni se Galaxy svojedobno moglo reći kako je bio najinovativniji Mario do tada. Format levela kao odvojenih galaksija Nintendu je omogućio razna eksperimentiranja koja se nisu morala uklapati u neki širi tematski kontekst. U Galaxyju se praktički svaka ideja mogla realizirati kroz svoj level, gdje je Mario npr. u jednom letio poput pčele, a u drugom je već surfao na raži. Bilo je tu dosta igranja s gravitacijom i cijela je stvar bila ludo raznovrsna. Tko god kaže da su sve Mario igre na isti kalup, očito nije igrao Galaxy!

Super Mario Galaxy 2 bio je onaj tip nastavka koji je proširio uspješne ideje svog prethodnika. Mariju se u ovoj igri pridružio Yoshi, dobili smo nove power-up predmete i transformacije, a leveli su postali dinamičniji i izazovniji. Ovim je dijelom Nintendo praktički usavršio kontrolnu shemu koja je jednako kao i u Galaxyju 1 omogućavala i kooperativno igranje u dvoje. To je također bila jedna od tadašnjih novosti za Mario igre, a kasnije je evoluirala u Odysseyju.

Kad već spominjem kontrolnu shemu, možemo kod remastera krenuti upravo od toga. Obje Galaxy igre koristile su kontrole pokretima ruku, a remaster je zadržao takvo kontroliranje. To je jedne strane dobra stvar jer je očuvana posebnost igara i “duh vremena” u kojemu su one nastale. Međutim, moram priznati da forsirane kontrole pokretima nisu baš najpraktičnije kad igrate u handheld načinu igranja, dok držite samu konzolu u rukama. Tad se ove igre oslanjaju na žiroskopsko upravljanje pa svako malo naginjete konzolu u različitim smjerovima da biste naciljali ono što trebate pokupiti ili aktivirati. Možete za to koristiti i touchscreen naredbe, što je još manje praktično.

Doduše, ne vidim ovo kao nepremostivi problem – ipak postoji opcija igranja u takozvanom tabletop modu gdje kontrole pokretom dobro funkcioniraju. Preporuka je samo da vam Joy-Coni budu odvojeni jer se lakše maše jednom rukom. Uglavnom, kontrole pokretima ne možete izbjeći i premda to iz današnje perspektive djeluje kao nepotrebni gimmick, osobno mi je draže da su ih sveli na minimum, a opet zadržali kao specifičnost te ere Super Mario igara. Žao mi je jedino što se nisu više potrudili oko upravljanja kamerom. Razumijem da zbog specifičnog dizajna levela kamera najčešće mora ostati zaključana, ali tamo gdje imamo mogućnost kontroliranja kamere možemo ju samo zakretati prema fiksno određenim kutovima, što djeluje zastarjelo.

Po pitanju dodatnog sadržaja ovaj Galaxy paket donosi stvarno minimalne promjene i bonuse. Dodan je Assist Mode koji je u suštini easy postavka težine s duplom količinom energije, što je već neko vrijeme standardno u Mario igrama. Možete slušati soundtrack igara, ali uz određena ograničenja. Kako se SMG 1 i 2 zapravo prodaju odvojeno, odvojena je i glazba pa tako ne možete slušati glazbu iz jedne igre u drugoj, iako su vam obje instalirane. Malo je proširena i priča u obliku slajdova slikovnice, a tu govorimo o dodatku jednostavnih crteža bez ikakve glasovne glume, što je netko valjda napravio u jedno popodne, ako ne i u pauzi za gablec.

S vizualne su strane obje igre proljepšane oštrijim i detaljnijim teksturama. Ovo je zapravo ljepša verzija prvog SMG-a naspram inačice koja je na Switchu bila dostupna u Super Mario 3D All-Stars kolekciji. Iako se ovdje radi od igrama starim 15 godina i više, vizualni je stil dobro ostario, tako da igre i dan danas izgledaju jako dobro bez previše šminke. Uz 1080p rezoluciju na Switchu 1 i 4K na Switchu 2, Galaxy naslovi ne djeluju kao da su to stare Mario igre – podjednako su lijepe kao i one novijeg datuma. Pogotovo kad ih igrate na OLED-u, tada dobijete tretman kakav nije ni bio moguć prije 15+ godina.

I to vam je ukratko to – sve što se nudi u SMG + SMG 2 paketu. Dvije fantastične igre, očuvane u izvornom duhu, malo proljepšane i zaista minimalno nadopunjene… po cijeni jedne potpuno nove igre. Ako ste prethodno kupili Super Mario 3D All-Stars, dobra je stvar da SMG2 možete kupiti odvojeno, ali je loša vijest da nećete dobiti nikakvu mogućnost nadogradnje prvog SMG-a na noviju verziju sa Assist modom i kvalitetnijim teksturama. I upravo u takvim potezima cijena Super Mario Galaxy igara za Switch djeluje nepošteno prema postojećim fanovima Super Marija.

Čak i da potpuno zanemarimo cijenu kao takvu, Nintendo za ove remastere nije uložio preveliki trud, pogotovo ne u usporedbi s drugim kolekcijama 3D platformera kao što su Crash Bandicoot N.Sane Trilogy ili Spyro Reignited Trilogy. Osim što su te remaster kolekcije iz temelja preradile grafiku i pored činjenice da su imale tri igre u paketu, k tome su još koštale 30 eura manje od SMG kolekcije.

Naravno da su Super Mario Galaxy igre fantastične, ali nije fantastično to što ih u Nintendu uz minimalan trud cijene kao potpuno nove igre. Sve i da vam Switch sada pruža prvu priliku da ih zaigrate, teško je pobjeći od osjećaja da nabavkom ove kolekcije financirate nečiju pohlepu.