Teško mi je pojmiti da sam još studirao u trenutku kada je Replaced bio najavljen. Kao da je jučer bilo, a ne prije pet godina! Prvi prikaz ovog akcijskog 2.5D naslova ostao mi je urezan u pamćenje svojom kombinacijom futurističke teme i retro stila. U tom mi trenutku Replaced nije izgledao kao tipična indie igra – djelovao mi je kao pomicanje granica za nezavisnu produkciju igara. Onda su uslijedile mnogobrojne odgode izlaska, a u međuvremenu smo dobili druge indie igre koje su izgledale jednako sjajno. Sad kad je Replaced konačno tu, tema te igre je aktualnija nego ikad prije jer AI tehnologija sve više izlazi iz fikcije i postaje naša svakodnevnica. Ne prođe ni dan bez spominjanja kako bismo mogli biti zamijenjeni umjetnom inteligencijom.

Replaced je smješten u alternativne osamdesete, gdje su nuklearne katastrofe poharale čitavu američku naciju. Igra prikazuje svijet koji se pokušava sastaviti nakon potpunog sloma, kroz sustav koji djeluje kontrolirano i pomalo umjetno. Tragovi prošlosti i dalje su prisutni, dok se istovremeno nameće nova struktura moći u vidu korporacije Phoenix. Ona oblikuje svakodnevicu na način koji nije u potpunosti jasan, ali se u svakom segmentu okruženja osjeti da su stanovnici stavljeni u službu korporacije.

Igra počinje bez uvoda koji bi igrača pripremio na to što slijedi. Dogodi se nesreća u kojoj se umjetna inteligencija R.E.A.C.H. spoji s ljudskim tijelom i završi zarobljena u fizičkom obliku, bez jasnog konteksta i bez ikoga tko bi objasnio gdje se nalazi i što se događa. Od tog trenutka se AI protagonist (s)nalazi u svijetu koji mu je potpuno nepoznat. Prisiljen je na bježanje i preživljavanje jer ga počinje loviti policija za AI.

Priča se u prvoj polovici igre odvija dosta sporo, što neće odgovarati svim igračima. No, upravo je u tome i njezina namjera jer Replace želi postupno voditi igrača kroz situaciju u kojoj se nalazi glavni lik. Svijet mu se polako otkriva kroz pisane zapise i dijaloge koji grade pozadinu i kontekst okruženja. U konačnici se priča vrti oko transformacije Reacha iz proračunatog sustava u biće s emocijama.

Reach na svom putu upoznaje Tempesta, mladića punog ambicija i ideja za suprotstavljanje korumpiranoj organizaciji. On je taj preko kojega Reach vidi kako izgleda život za ljude koji nisu dio sustava. Kroz njega se dodatno produbljuje kontrast između sustava i onih izvan njega, te zahvaljujući njemu Reach počinje shvaćati ljudsku perspektivu i posljedice svijeta u kojem se nalazi.

Vizualni stil kojim je sve to ispričano je definitivno najjači adut Replaceda. Izgled svijeta obogaćuje ugođaj svake scene, a miks realističnih 3D elemenata i 2D retro piksel spriteova daje mu posebnu dubinu. Rasvjeta ima važnu ulogu u samom gameplayu te ujedno oblikuje tmurnu i tjeskobnu atmosferu, prisutnu u svakom kadru.

Glavno naselje u igri djeluje sumorno i beživotno, dok sam grad Phoenix City, obasjan neonskim svjetlima i uličnom rasvjetom, ostavlja potpuno suprotan dojam. Upravo kroz taj kontrast vizualni prikaz sam po sebi prenosi priču i jasno sugerira kakva su to mjesta, bez potrebe za dodatnim objašnjavanjem.

Replaced vrlo precizno bira trenutke za odmicanje kamere, širenje kadra i prepuštanje prostora da prenese ugođaj. Jednako precizno bira i one trenutke za sužavanje fokusa na hodnike, sukobe ili napete sekvence kretanja. Time se dodatno pojačavaju ritam i intenzitet svake scene.

Borba se u Replacedu oslanja na izrazito akcijski pristup, gdje svaki udarac, izbjegavanje i pariranje imaju svoju težinu i ritam, baš poput koreografiranih beat ’em up scena iz filmova. Rješavanje protivnika zato zna biti prilično zadovoljavajuće.

S vremenom se ipak javlja dojam kako snažna prezentacija nosi i određeni teret očekivanja. U početku sve djeluje svježe i uzbudljivo, ali kako sati prolaze, sve je primjetniji razmak između onoga što igra vizualno obećava i onoga što gameplay uspijeva isporučiti. Prirodno se javlja očekivanje da mehanike prate isti nivo ideja i progresiju, no Replaced često ostaje bez stvarnog pomaka u dubini gameplaya.

Veći dio igre svodi se na linearno napredovanje uz sporadične segmente šuljanja koji razbiju ritam. Naglasak je očito stavljen na upijanje atmosfere i promatranje okoline, ali takav pristup s vremenom postane monoton. Nedostaje većeg intenziteta ili raznolikosti, a tek se pri kraju igre počnu nazirati nešto dinamičnije.

Povremeno se javlja i frustracija u skakanju, ponajviše zbog nepreciznog prepoznavanja komandi i nedovoljno jasnih površina za penjanje. Zbog toga se sekvence često moraju ponavljati kroz pokušaje i pogreške. Koliko god Replaced izgleda lijepo, čitljivost okoline mu nije jača strana.

Kroz priču se naknadno otključavaju sposobnosti poput korištenja pištolja, kuke i različitih pristupa sukobima. Međutim, sustav borbe ne donosi neka iznenađenja. Postoji određena raznolikost neprijatelja i kombiniranje poteza, samo se to svodi na pogađanje u kojim trenutcima treba parirati napade. Dodatni problem u ovoj 16 satnoj avanturi leži u tome što se same sekvence često ponavljaju po istom obrascu, pa djeluje kao da su umjetno rastegnute kako bi igra trajala što duže.

Situacija je pogoršana i činjenicom da su kontrolne točke loše postavljene. Checkpointi su prilično strogi i nepopustljivi, zbog čega se često gubi po 15-ak minuta igranja, bilo u borbi ili skakanju.

Replaced sam igrao u PC verziji koja se uglavnom izvodila stabilno, uz tek povremena i kratka trzanja  izvan borbe. Grafičkih postavki ima vrlo malo, što i ima smisla s obzirom na specifičan vizualni stil i način na koji je igra prezentirana. Zapravo ima više vizualnih bugova nego grafičkih postavki, ali se takve stvari otklone ponovnim pokretanjem.

Replaced na kraju ostavlja dojam igre koja ne skriva svoje slabosti, nego ih otvoreno pokazuje kroz sam tempo i izvedbu. Nedostaci se ne mogu jednostavno ignorirati jer utječu na ritam igranja, ali istovremeno ne umanjuju ono što igra pokušava postići. Ispod svega i dalje stoji čvrsta vizija igre koja svojim svijetom točno zna kakvu reakciju želi izazvati kod igrača, čak i kad njezine mehanike ne prate tu razinu ambicije.

Unatoč tome što se bavi čestim temama poput identiteta, kontrole i opstanka, Replaced se više oslanja na uvjerljivost svog okruženja nego na izravnu naraciju. Phoenix City ostaje uvjerljiv prostor upravo zbog načina na koji se doživljava kroz igru. Ipak, Replaced se češće posvećuje atmosferi nego događajima, pa time povremeno usporava svoj tempo. Cjelokupni dojam ostaje pozitivan, samo prije u cjelini nego u pojedinačnim elementima.