Đuka u snijegu

[gamelaker]

Ah taj Outlast, jedna od strašnijih igara zadnjih par godina izašla je za PC početkom rujna ove godine. Outlast je horor iz prvog lica proizvedena od strane Red Barrelsa. Igra je toliko bolesna da ćete se zapitati zašto ste je uopće krenuli igrati no krenimo redom.








Igrač preuzima ulogu Milesa Upshura, novinara koji je dobio zadatak da malo pronjuška što se događa po psihijatrijskoj bolnici Mount Massive Asylum koja pripada korporaciji Murkoff. Odmah na početku će vam biti jasno da se u toj „bolnici“ događaju čudne stvari i da definitivno niste sami. U igri ima nekoliko vrsta mutanata ali bih posebno istakao doktora Tragera kojeg čete se us*ati svaki put kad ga vidite (ili čujete). Pozadina priče se otkriva tipićno za ovakve igre - skupljanjem spisa razbacanim po prostorijama.









U igri vam je cilj pobjeći  iz te ludare. Gameplay se svodi na istraživanje i naravno bježanje kad vas neprijatelj spazi jer borbe nema, kad vas neprijetalj spazi trčite koliko god možete i sakrijete se u obližnji ormar ili nešto. Jedino „oružije“ u igri vam je vaša kamera kojom snimate sve što se događa oko vas i u koju je ugrađen night vision koji dodatno pridonosi atmosferi no kamera ide na baterije koje također skupljate ali ih ima na pretek pa vam to nebi trebao biti problem. Glavna čar Outlasta je to što ćete stalno osjećati napetost i strah. U svakom trentku će vas nešto zastrašiti a dobra stvar je što nema puno onih jeftinih fora zastrašivanja. Igra je puna prizora koje nisu za svačije oči, nagledati ćete se svakakvih užasa, sasjeckani pacijenti sa razbacanim tkivom po sobi što sigurno nije za svačiji želudac. Toliko mi je strašno i neugodno bilo igrati da nisan preko 45 min.u jednom danu igrao. Igra je prilično kratka (svega 4-5h) i zadnjih pola sata postaje malo repetitivno.










Audiovizualna prezentacije igra jednostavno briljira. Osvijetljenje i teksture su fantastične. Glazba i zvučni efekti su odlićni zbog kojih je i atmosfera takva kakva je.
Uz sve to igra je i odlično optimizirana.







I što reći za kraj? Dali vam preporučiti ovo ili ne? Ovako,ako ste slabog srca i nevolite horore ne igrajte ovo a ako ste fan horor igara i filmova ne tražite dalje ovo je igra za vas.

OCJENA: 87/100   

+grafika i zvuk
+atmosfera
+strah
-kratkoća
-AI
-repetitivnost zadnjih pola sata

[kaisersephirot]

Kolega, poradi na č/ć pisanju za početak, bilo bi mnogo bolja recenzija

[gamelaker]

ma znam ja č i ć nego kad pišem jednostavno ne gledam na to nego lupim na onaj koji prvi naiđe


EDIT: evo uredio sam malo.

[Cole]

Problem je što ti je ovo 1/10 teskta koliko bi trebalo biti...

[Adam Jensen]

Kada me neka igra mnogo oduševi ne bude mi mrsko odvojit malo vremena da napišem svoj poduži osvrt o njoj. Tako je bilo i sa Blacklistom, a iako sam ga napisao još nekad prošlog mjeseca u SC:B temi, obzirom da su ovih dana postale aktuelne ove vlastite recenzije kontam ne bi bilo loše da onaj svoj "osvrt" malo preuredim i dodam pokoju sličicu pa možda bude ličilo na recenziju .


SPLINTER CELL: BLACKLIST RECENZIJA



Splinter Cell franšiza je uvijek zauzimala posebno mjesto kod mene, zaslugom prije svega Chaos Theory-ja, igre koja mi je pokazala sve čari žanra i zbog koje sam postao ovakav kakav jesam (okorjeli stealthaš i ljubitelj taktičkih pucačina). I nikad ne bih mogao ne voljeti neku igru iz SC franšize niti govoriti loše o njoj bez obzira kakva ona bila, čak sam volio i "odbjeglog sina" Convictiona jer kakav je takav je i on je Splinter Cell-ovo "dijete" koje je samo upalo u loše društvo (upropašteno današnjim trendovima u akcijskim igrama) i preuzeo neke njihove loše navike, ali je također kao i svako "dijete" u nekim stvarima nadmašio "roditelje" (kvalitetnija i filmski ispričana priča, fluidnije animacije, dobar cover sistem itd.).

Najavom Blacklista (iako se prvobitno govorilo da će se zvati Retribution) nisam se plašio da će igra totalno odlutati u akciju jer sam znao da će Ubisoft, poučen brojnim kritikama na račun Convictiona, morati vratiti franšizu korijenima. Imao sam velika očekivanja i nadao sam se da će Blacklist biti ultimativna SC igra sastavljena od najboljih osobina Chaos Theory-ja i Convictiona. I na moje oduševljenje, Ubisoft je napravio tačno to i podario nam stealth-akcijsku poslasticu koja nikoga ne bi trebala ostaviti ravnodušnim.

PRIČA



Priča u Blacklistu je klasični američki klišej o teroristima koji napadaju ameriku i tajnom agentu-heroju koji će spasiti američki stil života i demokratiju, ali je ta priča zato odlično filmski ispričana, napeta, a ima tu i poneki neočekivani obrt i sl, i kada tome dodamo odlično okarakterizovane likove (Sam i njegova ekipa, Kobin, Sadiq itd.), fine dijaloge i još bolju glasovnu (i uopćeno) glumu imate osjećaj kao da igrate neku interaktivnu seriju (tipa Nikita). Znači priča je pravi blockbuster i tu nemam nikakvih zamjerki.

GAMEPLAY



Gameplay je ono u čemu Blacklist briljira i što ga čini malim remek djelom, znači odlično dizajnirani nivoi (koji idu i u dubinu i u širinu), razni gadgeti i oružja svih tipova, te Samove sposobnosti igraču pružaju neograničene mogućnosti igranja (hoćeš da kao duh pređeš čitavu igru, da nikoga ne ubiješ i da te gotovo niko i ne opazi nije problem; hoćeš da u Rambo stilu počiniš pokolj i ne ostaviš nijednog svjedoka samo izvoli; hoćeš neku kombinaciju navedenih navedenih stilova, sve je do tebe). Mnogi fanovi starih dijelova (prva 3 SC-a) su se bunili i protiv Blacklista iako ja ne razumijem zbog čega sve to, pa stealth u Blacklistu nije ništa lošiji od onog u Chaos Theory-ju a u mnogim je stvarima napredniji (u Blacklistu imaš mnogo veću slobodu i mnogo više opcija i u samom stealth pristupu, a dovoljno o tome govori mogućnost prelaženja kompletne igre non-lethal a to po mom mišljenju predstavlja sam vrhunac slobode kada su stealth igre u pitanju) a akcijski pristup ne samo da je neobavezan nego se čak i kažnjava (manjim XP-om i sa manje novčane nagrade). Ono u čemu je Chaos Theory bolji od Blacklista je atmosfera i to je nešto što će teško nadmašit ijedna igra ali čak i u Blacklist smo mogli osjetiti djelić te atmosfere u 4 Grimine (sporedne) misije koje smo morali preći undetected i bez save checkpointa. AI protivnika je dobar i jedan je od boljih koje se mogu naći u stealth igrama ali ga narušava detection metar pa zbog toga se stiče utisak da su neprijatelji glupi i ćoravi a ustvari je to bila odluka developera, još jedna stvar mi se ne sviđa kada je AI u pitanju je što, kad neprijatelji su undisturbed, ne obraćaju pažnju na npr. cijevi koje vise na plafonu a po kojim se Sam kreće ili npr. prozori na kojim Sam visi a oni prolaze ispod njega 3-4 m i ništa ne opažaju (iako je npr. dan i vidljivost je očigledna). Ali ovo su standardne developerske odluke koje su uveli da igra ne bi bila preteška današnjim igračima koji baš i nisu ljubitelji izazova, tako da je to sve razumljivo i ja im (Ubisoftu) samo zamjerim što nisu barem napravili dodatnu petu težinu (iznad "perfectionist" koja bi se zvala npr. "insane") na kojoj ne bi bilo ni: detection metra, ni health regen (iako te na najvećoj težini ubiju sa 2 metka pa regeneracija i ne predstavlja neki veliki nedostatak), ni M&E (koji se ovdje zove "Killing in motion"), da se igrač oštrije kažnjava ukolko mu otkriju neki leš pa npr. pozovu pojačanje (kao u Kobinovim misijama), i da se pojedini nivoi (ili bolje rečeno pojedine situacije) kvalitetnije prilagode ghost pristupu (npr. ona situacija u vozu i slične neke situacije), i da su checkpointi još rjeđi (tako da razmisliš 3X prije svake odluke). To bi bilo lijepo da ima ali to nije nešto što bih nazvao velikim nedostatkom nego više cjepidlačenje i traženje mana jednoj odličnoj igri. Blacklist je uveo neke nove tipove neprijatelja (poput pasa ili drone operatera) koji uz one standaredne (snajperiste, oklopnjake ili specijalce) igrača prisiljavaju da koristi različite strategije za svakog posebno što igri daje dodatnu dubinu. Perfectionist izbacuje većinu nepotrebnih stvari (poput M&E, gledanje kroz zidove itd.) i pruža više nego zadovoljavajući gameplay sa solidnom dozom izazova i nemam nikakvih ozbiljnijih zamjerki. Vrijedi još pohvaliti sistem kustomizacije oružja, gadgeta i Samovog odijela koji unosi dodatno zadovoljstvo i tjera te da igraš još više i bolje, iako je mana što dobijaš ogromne svote novca pa se nećeš naći u situaciji da moraš žrtvovati jedan item da bi kupili drugi.

REPLAY VALUE



Blacklist je veoma duga igra, ima veliki broj glavnih misija koje su sve odlične, vode vas na prekrasne lokacije po čitavom svijetu, zatim tu su brojne sporedne misije različitog tipa: meni najdraže Grimmine (kod kojih je cilj obaviti 3 zadatka undetected i vratiti se na extraction point) u slučaju detekcije slijedi: restart mission; zatim tu su Kobinove misije (u kojima je cilj elimisat određeni broj neprijatelja a u slučaju detekcije stiže pojačanje); meni najmanje zanimljive su bile Charlijeve misije (kod kojih je cilj srediti neprijatelje koji stižu u valovima a nakon svakih 5 valova imaš mogućnost extrakcije). Sve ove misije se mogu raditi i solo i (još bolje) co-opu a pored ovih tu su i Briggsove misije koje možeš igrati samo u co-opu. Blacklist je izbrisao granicu između solo igranja i online (co-op i MP) igranja jer se sve misije aktiviraju u igri preko SMI-a što je odlična stvar. Znači Blacklist je definitivno jedna od najisplativijih igara jer pored duge kampanje (sa brojnim sporednim misijama) koja posjeduje ogroman replay value tu su odlični online modovi: co-op, spy vs mercs itd. koji će vam pružiti sate i sate zabave po završetku glavne kampanje.

PREZENTACIJA



Grafički igra briljira iako je rađena u matorom 2.5 Unreal Engineu, ali su zato developeri odradili vraški dobar posao jer je Blacklist jedna od najljepših igara (modeli likova, dizajn nivoa, sjene, osvjetljenje...) a optimizacija je (kao i uvijek) izvanredna. Animacije su super realistične, fluidne i prirodne i predstavljaju sam vrh današnjih igara. Zvuk u igri je također na nivou (kako špijunska muzika tako i svi ostali zvukovi i efekti su veoma realistični), glasovna gluma, lip-sync itd. je bez greške, za to su se pobrinuli profesionalni glumci od kojih bi izdvojio Erica Johnsona koji je dostojno zamjenio neponovljivog Michaela Ironsidea (kojeg još nisam prežalio). Sitničavci (uključujući i mene) će možda naći neke mane vezane za izgleda Sama koji ne samo što izgleda mlađi nego ikad i što je agilniji nego ikad nego i ne liči baš na sebe (ako ga uporedimo sa prijašnjim nastavcima) ali to nije ništa vrijedno pomena isto kao što nije vrijedno pomena što neki likovi (prije svega Briggs a onda i Charlie) imaju pomalo krut i neživ izgled lica.

ZAKLJUČAK



Šta još reći a da da nisam rekao osim da je Blacklist najbolje izdanak ovog slavnog serijala i jedna od najboljih stealth igara. Sam Fisher će vjerovatno nakon ove igre otići u zasluženu mirovinu, a Ubisoft će nam, predpostavljam, podariti novog (nadam se isto karizmatičnog) agenta s kojim ćemo "pronalaziti prijetnje prije nego što izmaknu kontroli i eliminirati ih brzo, tiho, neumoljivo. Uzimat živote nekolicine da bi zaštitili živote mnogih, počiniti rat za očuvanje većeg mira. Iako nećemo uživati u ubijanju ali nećemo učiniti pogrešku, učinit ćemo ono što se treba učinit."

OCJENA: 90

[kaisersephirot]

Fina reca, samo pukni malo češće koju točku, a što manje zagrada. I da, ovi strani nazivi s povlakama, to ide samo na skraćenice, tipa T.N.T.-ov i sl. a ne na imena i nazive

[Lord of Destruction]

I HAVE NO MOUTH, AND I MUST SCREAM



Ova igra me zainteresirala svojim nazivom. Malo sam pogledao o čemu se radi i odlučio je zaigrati.

Radi se o klasičnoj point&click avanturi, iako nisam ljubitelj istih, ova igra je jedna od najdojmljivijih koje sam ikada igrao u bilo kojem žanru, a razlog tomu je
odlična priča, voice acting, muzika, atmosfera, utjecaj na igrača i teme koje obrađuje. Inače u igrama postoji nasilje, droga, ovo, ono, iako piše da nisu za mlađe, ja
kad sam bio klinac, a i ostali, takve igre igraju. Međutim, ova igra je drugačija i zbog nekih tema nije namjenjena mlađim igračima, te ju stvarno njima ne
preporučujem. Igra obrađuje mučne teme i depresivna je, ali u tome je čar jer ostavlja dojam na igrača i dugo nakon igranja.



Priča ove igre nastala je po istoimenoj noveli, iako je malo promjenjena glede nekih likova. Metaforički se ovdje radi o paklu, muci, prokletstvu i iskupljenju.
Posljednjih 5 ljudi na Zemlji zatočio je kompjuter/umjetna inteligencija (AM=Allied Mastercomputer=I am=Mislim, dakle jesam) i zadnjih 109 godina izloženi su vječnim
mukama.









Glas AM-u posuđuje pisac novele i u tome briljira. Igra započinje tako da svaki od likova ulazi u svoju avanturu koju je kreirao AM da bi ih u potpunosti
slomio. Igrač svojim izborom i odlukama može dovesti igru do "sretnog" kraja (doduše za civilizaciju, ne baš za likove) i iskupljenja, a to je još jedna od čari ove
igre, da nema baš happy endinga za sve.

Igra obrađuje teme kao što su holokaust, ekperimenti na ljudima (djeci), ludilo, paranoja, silovanje,... Svaki od 5 likova s kojima igramo ima vlastitu priču, nešto loše u karakteru i nešto zbog čega ih grize savjest. Gorristera izjeda krivnja jer je poslao ženu u ludnicu.



Benny je zapovjednik u vojsci koji je ubio vojnike iz svoje jedinice jer nisu ispunili njegove naredbe.
Ellen je karijeristica koja ima strah od žute boje koja ju podjeća na noć kad je bila silovana.
Nimdok, po meni najzanimljiviji lik, je pomoćnik Mengelea u koncentracijskom logoru.
Ted je paranoičan i stalno se boji da ne bude otkrivena njegova laž.





Svaki od njih ulazi u svoju avanturu. Gorrister se nalazi u cepelinu iznad pustinje sa izvađenim srcem. Benny je u primitivnom plemenu gdje prinose
ljudske žrtve. Ellen započinje u nekoj piramidi nalik na egipatsku ali izrađena od elektroničkog otpada. Nimdok je u konc-logoru, a Tedova avantura se odvija u
sablasnom srednjovjekovnom dvorcu.









Ono gdje igra najviše briljira je mogućnost izbora i donošenje odluka a pritom neznajući jasno da li je to dobro ili loše te utjecaj tih odluka na ishod. Da li
poslušati savjet nekog lika (tipa jednog psa i čija je on metafora)? Jel on dobronamjeran ili loš? Tko me testira?





Da li obaviti ekperiment na djetetu (očito ne) ili odšetati iz sale? Ili možda skalpelom ubiti drugog doktora (da se spriječi daljnji ekperimenti)? Da li ubojstvog lošeg lika je dobro ili ne? Da li je ravnodušnost dobra ili ne? Što je ispravno?






Igra može završiti na 4 različita načina ovisno o postupcima igrača. Bad ending (nije neki spoil):





PLUSEVI I MINUSI:
+ mogućnost izbora i donošenje odluka ne znajući što je "crno", a što "bijelo" i utjecaj na ishod
+ odlična priča
+ odlična atmosfera
+ odličan voice acting
+ odlična muzika
+ depresivnost

- neke zagonetke se moraju rješavati određenim redoslijedom, što ponekad zahtjeva traženje walkthrougha
- igra nije namjenja mlađoj publici
- igra je stara (izašla 1995) pa će to neke odbiti

[Cole]

Kod ovih recenzija tu na forumu, puknite cijeli post u centar, puno ljepše onda izgleda...

[gamelaker]

@Adam, svaka čast na recenziji

[black_out]

@LOD - prekrasne slike, tekst nisam čitao, a minusi su ti (osim prvog) jako retajni.

[Ementaler]

Kod ovih recenzija tu na forumu, puknite cijeli post u centar, puno ljepše onda izgleda...

Centrirat cijeli post? To nije baš za tekstove koje želiš čitati ej

[Ramza]

super, zanimljivo se čini, ako se sjetim odigrat ću jednom.

[Pajko]

@lod

Jel strašna igra? Onako, ne jezive bolesne scene neki neki jefitini jump scareovi ili tako neš?
Dobra rec,, zaintrigirao si me, mogao bi probati odigrati ovo =)

[Lord of Destruction]

nije strasna i nema jump scareova nego je onako, kak da kazem, kao kaj sam napisao - depresivna i mucna. ako je netko gledao film reqiuem for a dream, mogao bi ju usporediti s tim osjecajem. zato sam i stavio puno screenova jer ne mogu opisati, ali treba jos cuti muziku i voice acting uz to za potpunu atmosferu. skini pa probaj ili pogledaj intro

I Have No Mouth, and I Must Scream - intro

[malimicek]

Lord svaka čast
totalno me zaintrigirala ova tvoja reca i igra iako sam čuo već davno prije za nju ali nikad obratio pozornost
Dat ću si truda ovo isprobat jednom.