Časopisi za videoigre su pred izumiranjem, ali možda ipak ima nade za njih

---

Zlatna vremena tiskanog gaming novinarstva odavno su iza nas. Nakon propasti nekoć legendarnih časopisa kao što su Nintendo Power, EGM i službeni PlayStation magazin, početkom osmog mjeseca ostali smo tako bez još jedne dugogodišnje tiskovine na engleskom jeziku – Game Informera.

Prestanak izlaženja tog američkog časopisa za videoigre definitivno je djelovao kao kraj jedne ere. Naglo gašenje Game Informera samo je dalo potvrdu na činjenicu kako se broj specijaliziranih gamerskih časopisa iz godine u godinu smanjuje se svugdje u svijetu. Donekle se opiru još samo Njemačka i Japan.

Premda je to logičan slijed stvari s jasnim uzrocima, bilo bi tužno da novim generacijama igrača ne prenesemo značaj i posebnost časopisa za gaming. Upravo u tu svrhu pripremili smo ovaj tekst za kojega smatramo da bi mogao obradovati stare nostalgičare i možda pobuditi interes mlađih igrača za medijem uz kojeg je industrija videoigara odrastala.

Brzinska povijest časopisa za videoigre

Prvi časopisi za videoigre pojavili su se prije otprilike 43 godine. Pioniri su bili Computer & Video Games iz Velike Britanije, te Electronic Games i Computer Gaming World iz Sjedinjenih Američkih Država. Za današnje standarde radi se o neuglednim primitivnim časopisima koji u nekim segmentima djelomično podsjećaju na nekadašnje fanzine (amaterske publikacije).

Točnu tiražu prvih gamerskih časopisa je nemoguće sa sigurnošću utvrditi, uzimajući u obzir protok vremena te nepouzdane i neprecizne podatke, odnosno nedostupnost istih. Globalna popularnost videoigara diljem svijeta eksplodirala je 80-ih godina, a tome najbolje tome svjedoči broj časopisa koji su izlazili – 1982. u cijelom svijetu bilo ih je oko 10, 1983. godine već ih ima oko 20, dok je 1987. godine izlazilo više od 200 časopisa o videoigrama.

Hrvatska je slijedila trendove te je već 1985. godine pokrenut prvi časopis za videoigre na prostoru bivše države zvani Pilot Video. No, sreća malobrojnih domaćih igrača bila je  kratkog vijeka – izdana su samo tri broja tog časopisa. Nakon toga je uslijedilo razdoblje praznine do sredine devedesetih i pojave Hackera. Potom je na tržište stigao Master (izdan samo jedan broj krajem 1994.) i Chaos (izdana samo dva broja 1996.), te ostali časopisi kojih se i danas rado prisjećamo.

Davno prije šire dostupnosti interneta, navedeni časopisi bili su nam jedini izvor novosti iz svijeta videoigara. Svaki se mjesec odlazilo na kioske ili do kolportera po nove brojeve. Pojedini broj čitao se više puta, slike su se pažljivo promatrale, a informacije pomno upijale. Zamišljalo se kakva je igra u pokretu te se radio plan nabavke novih naslova.

Početkom 2000-ih počela je era sumraka tiskanih medija. Internetski portali su postajali sve popularniji, njihovi sadržaji sve kvalitetniji, a količina aktualnosti sve veća i veća. Istodobno u časopisima dolazi do smanjivanje broja stranica, pojavljuje se pad kvalitete tekstova i neredovitost u izlaženju te gašenje nekoć kultnih časopisa.

Današnja je situacija za tiskane medije još gora. Broj kvalitetnih tiskanih časopisa za videoigre na engleskom jeziku koji izlaze moguće je prebrojati na prste jedne ruke. Što se tiče Hrvatske, u ovome trenutku ne izlazi niti jedan specijalizirani tiskani ili digitalni časopis za videoigre. Zadnji pokušaj profesionalnog časopisa za igre na domaćem smo tržištu vidjeli krajem 2023. godine.

Čini se kako je početkom 2020-ih tranzicija iz tiskanog u digitalno napokon ušla u završnu fazu. Novo digitalno doba je u potpunosti zaživjelo, a na igračima je da se prilagode. Ipak, koliko god da je lijepo svako jutro ili svaku večer čitati najnovije vijesti iz svijeta videoigara na omiljenom portalu, čini se da nešto nedostaje.

Odlazak po časopis, polagano listanje i miris papira nemoguće je doživjeti putem računala ili mobitela. Kad je sve dostupno klikom miša, previše dobivenih informacija u kratkom roku dovodi do zagušenja. Nove igre koje se danas najave, već sutra bivaju zaboravljene. Unatoč tome što se u realnom vremenu može doći do najnovijih informacija, ljudi ih više ne pamte dugoročno kao nekada. Brzi svijet u kojem živimo promovira kvantitetu nauštrb kvalitete. Sporiji ritam izvještavanja o gamingu, koji uključuje autorske komentare na velike vijesti, više nije primamljiv novim generacijama igrača.

U potrazi za izgubljenim vremenom

Postavlja se pitanje zašto ljudi posežu i zašto bi trebali posezati za prošlim vremenom gaming časopisa? Ipak je industrija videoigara prilično mlada – tek je napunila pola stoljeća, nedovoljno da bude senilna. Međutim, za tako mladu industriju iznenađujuće je teško doći do relevantnih informacija. Povijesni razvoj videoigara nije osobito dobro dokumentiran u pogledu stručne literature i javno dostupnih materijala. I zato tu na scenu stupaju časopisi za videoigre. Osim što funkcioniraju kao prozor u prošlost, ti časopisi sadrže mnoštvo korisnih informacija, podataka i članaka koji nisu dostupni na internetu.

Za povjesničare su oni su odličan materijal pri stvaranju zanimljivih članaka o povijesti nastanka omiljenih videoigara, razvoju danas popularnih žanrova i propasti nekoć velikih kompanija. Za sve ostale laike, željne proučavanja prošlosti, stari časopisi mogu pružiti uvid u razne zanimljivosti. Primjerice kako su određene igre bile prihvaćene na tržištu, kako su recenzenti bili iznenađeni novim žanrovima i sustavima kontrola, koliki su bili prodajni rezultati popularnih igara, itd. Pažljivim je iščitavanjem moguće je rekonstruirati povijest rasta i pada popularnosti određenih žanrova.

Najbolja stvar u starim časopisima jesu slike i koncepti ranih verzija igara. Naime, ponekad se od inicijalne najave do finalne verzije dogodi toliko promjena da je razlika nevjerojatna (primjer StarCraft). Što duže traje razvoj neke igre, to je ona podložnija drastičnim redizajnima i grafičkim osvježenjima, a slike u časopisima često su bile jedini javno dostupni dokazi originalne vizije pojedinih igara.

Igre koje nikada nisu izašle također su posebno zanimljive igračima. U ljudskoj prirodi je maštati, spekulirati, zamišljati što bi bilo kad bi bilo. Stari časopisi su prepuni takvih nikad izdanih igara. Čak je i retroaktivno otkriće nepoznatog naslova koji nikad nije izašao je jedinstven doživljaj. Primjerice, jeste li znali kako je The Elder Scrolls: Arena trebao izaći za originalni PlayStation?

Časopisi su imali tematske cjeline, tj. teme broja. Domaći i inozemni časopisi znali su u svoje brojeve ugurati stvari koje neki puta možda i nemaju veze s videoigrama (primjerice članak na nekoliko stranica o japanskim animiranim filmovima za odrasle, povijest svjetskih nogometnih prvenstva, paintball itd.). Takvi specijalni i nepredvidljivi članci davali su određenu dozu poučnosti, nepredvidljivosti i uzbuđenja prilikom listanja novoga broja omiljenog časopisa.

Osim tema broja, novih vijesti, najava i recenzija aktualnih igara, nekad su se časopisi kupovali zbog velikih izvještaja sa sajmova videoigara (primjerice E3, ECTS i Tokyo Game Show). Opširni izvještaji, danas relikti prošlih vremena kada nije bilo prijenosa uživo, bili su prepuni teksta i slika. Novinari su na desecima stranica prenosili najaktualnije informacije o nadolazećim igrama. Ponekad su izvještaji zbog manjka prostora bili raspoređeni na dva ili tri broja.

Navedene su stvari samo dio razloga zašto je važno digitalizirati časopise za videoigre. Za skeniranje časopisa dovoljno je imati skener i program za obradu (ako je potrebno vršiti preinake na dobivenom skenu kao što korekcija boja, ili popravljanje oštećenih stranica). Postavlja se jedino pitanje do koje razine se ide – kvalitetan sken ili dovoljno vidljiv za čitanje na ekranu računala ili mobitela. Za izradu najkvalitetnijeg skena potrebno je imati savršeno očuvani časopis koji se mora rastaviti. Mali broj ljudi koji ima u kolekciji časopise spreman je žrtvovati svoj primjerak. Iz toga razloga broj ljudi u svijetu koji u slobodno vrijeme volonterski rade na stvaranju najboljeg mogućeg skena je izuzetno malen. Svi ostali su zadovoljni s izradom čitljivog skena.

Nepresušni izvori čudesa

Lijepo se prisjetiti doba kad smo bili mlađi i igranje videoigara nam je bila glavna okupacija. Kako bi se i vama možda probudila nostalgija, na kraju ovog članka naveli smo najvažnije volonterske projekte digitaliziranja prastarih časopisa za videoigre, te jedan kratki osvrt na domaći projekt koji je neočekivano zaživio.

U pravilu je mrežnim stranicama gdje se preuzimaju PDF-ovi moguće je pristupiti besplatno bez naknade, odnosno u nekim slučajevima nužna je registracija korisnika. Samo jedan jedini projekt zahtjeva pristup uz plaćanje simbolične naknade. Jednom kada se krene s pregledavanjem i čitanjem starih časopisa u digitalnom obliku, teško je stati. Svaki časopis zanimljiv je na svoj način, a i razlikuju se po grafičkom dizajnu, stilu pisanja i načinu prezentiranja informacija.

Najstarije svjetske časopise za videoigre moguće je preuzimati sa sljedećih mrežnih stranica: Digital Press Library i Computer Gaming World Museum. Od ostalih inozemnih projekata valja izdvojiti Out of Print Archive (perfekcionizam koji graniči s ludošću), Retromags (veći fokus na američke magazine) i OldGameMags (zatvorena zajednica, za pristup potrebno uplatiti simboličnu naknadu).

Njemački Kultmags je dobar primjer mrežne stranice čiji je status u potpunosti legalno riješen. Naime, za svaki časopis koji je postavljen ishođeno je odobrenje / dozvola od kompanija ako postoje, odnosno sadašnjih i bivših glavnih urednika i dobivena je podrška od većine autora koji su pisali za navedene časopise.

Japanofili imaju razloga za veselje – zahvaljujući Gaming Alexandria na svemrežju su dostupni skenovi rijetkih i opskurnih japanskih časopisa za osobna računala i konzole.

ex-YU Računalniške Revije je prava adresa za sve starije čitatelje koji su videoigre prvi puta zaigrali u osamdesetima, gdje će se prisjetiti crtica iz gaming prošlosti.

Što se tiče Hrvatske, zahvaljujući pojedincima okupljenih oko jednog domaćeg foruma počela je jačati svijest o važnosti digitalizacije domaćih časopisa za videoigre. Na ovoj stranici dostupni su brojevi časopisa Hacker (od kraja 1994. do početka 2000. godine), PSX (od prvog broja do zadnjeg, nedostaje samo devet brojeva), dva izašla broja časopisa Chaos, i još poneka retro iznenađenja. Najbolje od svega, kvaliteta skeniranog je zadovoljavajuća. Nažalost, ova domaća kolekcija nije kompletna. Primjerice nedostaje GamePlay, a i još neki časopisi koji su izlazili. Za očekivati je kako će u bliskoj budućnosti doći do popunjavanja rupa, odnosno kompletnog skeniranja svih ikad izdanih hrvatskih časopisa za videoigre.

Budućnost časopisa za gaming?

Što nam nosi budućnost? Hoće li tiskani časopisi i dalje izlaziti? Hoćemo li svi jednog dana prestati čitati s papira, i neprestano buljiti u ekrane? Teško je biti vidovit po tom pitanju, ali što se tiče časopisa za videoigre, imamo i dobre vijesti.

Naime, na Patreonu i Kickstarteru postoji određeni broj časopisa koji izlaze u tiskanom i digitalnom obliku. Nabrojat ćemo samo neke: Nintendo Force (spiritualni nasljednik Nintendo Powera), Old School Gamer Magazine, Fusion Magazine, ZZAP! Amiga, Pure Nintendo i RPM – Retro PlayStation Magazine. U planu je također izlazak novog kvalitetnog kvartalnog časopisa za videoigre zvanog Generations.

Lijepo je vidjeti raznolikost, tj. kombinaciju časopisa posvećenim sadašnjosti i prošlosti. Šteta je jedino što kod nas u ovome trenutku ne postoji nijedan domaći crowdfunding projekt. Bilo bi lijepo kad bi naš članak potakao nekoga iz domaće gaming zajednice na izdavanje novoga časopisa za videoigre u tiskanom obliku. Tko zna, možda Hacker i PSX jednoga dana napokon dobiju spiritualne nasljednike.