Kiborzi, faraoni i taktiziranje – prisjetimo se hita iz sjene Warhammer 40,000: Mechanicus

---

Warhammer je jedna od fascinantnijih franšiza suvremene fikcije. Toliko ogroman svijet, temeljito razrađen brojnim knjigama raznih pisaca koji se uspješno nadovezuju jedan na drugog, iz godine u godinu obogaćen je brojnim videoigrama kojima taj svijet možemo iskusiti na ekranu. Neće stati dok broj knjiga i igara dođe do 40 tisuća! Ok, možda ne baš toliko, ali recimo da Warhammer stvarno broji više stotina knjiga, a u gamingu se probio u razne žanrove – čak i u racing igre.

Shvatit ćete, nadam se, da na poneka Warhammer igra promakne, unatoč tome što u našoj redakciji ima i onih čudaka koji farbaju figurice. Da se malo iskupimo za te prijašnje propuste, bacili smo pogled na Mechanicus, naslov iz 2018. kojim je franšiza proširila svoju vladavinu strateškim žanrom, a koji će baš ovog tjedna dobiti svoj dugo očekivani nastavak.

Ranije Warhammer strategije većinom su bile iz podžanra RTS-ova, odnosno strategija u realnom vremenu, ali s čestim primjesama ostalih članova obitelji strategija, dok je Mechanicus bio punokrvna taktička strategija na poteze.

Mechanicus se igra isključivo s poluautonomnom frakcijom Imperija Čovječanstva, Adeptus Mechanicus, a to je nešto za što do 2018. nismo imali prilike. Nije potrebno mnogo vremena dok shvatite kako planet Silva Tenebris nije prazan, već je zapravo grobni planet drevnih Necrona, rase koja izaziva strahopoštovanje svih ostalih. Ovi drevnih ratnici još za Rata u Nebesima eonima prije, slikovito rečeno prodali su dušu i tijelo da bi postali vrhunski i besmrtni ratnici. Od tih drevnih vremena utonuli su u dugi san, iz kojega se u 40. tisućljeću bude i okreću pogled prema novim osvajanjima galaksije koja se neizmjerno promijenila.

Sa strane premise i naracije, zanimljivo je da u direktnom sukobu vidimo upravo Necrone i svećenike Kulta Mechanicus, individue koje su također većinu tijela zamijenile za kibernetičke dijelove, a emocije eventualno ostavili onako po potrebi, ako logika kaže da su potrebne. Slabosti ljudskog tijela i duha nadogradili su metalom i raznim procesorima, čipovima i implantima, čime su vjerojatno trajno narušili ekonomsku isplativost PC gaminga u cijeloj sumorno-mračnoj galaksiji. Mechanicusi teže za ultimativnim ciljem priskrbljivanja svog mogućeg znanja, služeći Boga Mašina, što se kosi sa standardnim vjerovanjem ostatka Imperija, ali oprošteno im je budući da samog Cara slave kao njegovog poslanika.

Upravo ih ta njihova radoznalost šalje na Silvu Tenebris, te zbog toga i ostaju na planetu, usprkos jako realnoj prijetnji Necrona, kako bi provodili kratke inkurzije u njihove grobnice. Između misija čitate brojne razgovore među likovima Kulta, budući da oni u komunikaciji ne koriste govor već brži i efikasni prijenos podataka u binarnom jeziku. Uglavnom, glasovna gluma svodi se na zujanje, a vi čitate što je pisac htio reći. Dijalozi su zanimljivi i lijepo karakteriziraju svakog lika, budući da su različitih zanimanja, bolje reći funkcija.

Misije traju između pola sata i sat, a vi kao vođa odlučujete čiji zahtjev od vaših podređenih kolega smatrate važnijim za ispuniti. Dakle, sami birate redoslijed misija. Premisa misija lijepo varira i zna biti maštovita, poput misije u kojoj upadate u grobnicu samo kako bi ju namirisali svetim miomirisima na prijedlog glavnog člana svećenstva.

Nakon što odaberete koju grobnicu ćete pljačkati, zahvaljujući informacijama vaših skauta prikaže vam se skica prostorija te grobnice, a na vama je da odlučite kojim putem ići do zagarantiranog obračuna s Necronima za kraj misije. Tako dakle možete ulaziti u svaku prostoriju ili pak ići najkraćim putem. Tipične prostorije inače vas bacaju vas u situacije koje priliče tematici misije, a igrač u njima odabire koju će akciju izvesti od ponuđenih, što može rezultirati pozitivnim ili negativnim ishodom. Hoćete li poskidati obješene mrtve suborce, znajući da je možda postavljena klopka za vaše trupe, hoćete li probijati prepriječeni put ili pak tražiti obilaznicu itd. Varijacija je zaista mnogo.

Ako ste novajlija u Warhammer 40k svijetu, ali niste u taktičkim strategijama na poteze poput X-COM-a, sada dođe dio koji će vam biti poznat. Vaše glavne jedinice su tech-svećenici, odnosno glavni ratnici u vašem arsenalu, visokog statusa. Budući da ova vrsta strategija često koketira i s RPG elementima, uspješnim izvršavanjem misija stečene resurse možete trošiti na bolju opremu i razvoj sposobnosti glavnih junaka. Njih se može i mora specijalizirati na šest načina: hoće li biti više sklon dalekometnim oružjem, bliskoj borbi, liječenju popravcima itd., a specijalizacije je moguće i kombinirati.

Borba se odvija na poteze, onako kulturno i strpljivo, svatko dođe na red, neki i po dva puta. Jako bitnu ulogu igraju tzv. cognition bodovi, odnosno svojevrsni resurs koji se troše na posebnije akcije rezervirane za moćnije puške, bolje liječenje, kao i veću metražu prijeđenu za vrijeme jednog poteza. Bez tih bodova koje igrač kupi s točki na bojištu gdje se oni generiraju, ne postiže se mnogo. Dodatna ispomoć su i tzv. canticlesi, odnosno kao specijalne molitve kojima privremeno aktivirate neku prednost.

Čestim korištenjem određenog oružja aktivira se i Machine Spirit (zapravo AI, ali nemojte im reći) koji potpomogne korisnika da bude još ubojitiji pri sljedećem korištenju toga oružja. Posebnost Necrona leži u tome što se mogu vratiti u život jednom kada ih porazite, tj. konačnoj smrti prethodni “downed” mehanika pri kojoj je neprijatelj imobiliziran, a ako ga se ne dokrajči u sljedećih nekoliko poteza eto ga opet pred vama.

Borba evoluira kako napredujete. Neprijatelja je sve više, kao i varijacija neprijateljskih trupa, vaše glavne jedinice postaju sve teže za ubiti, a količina fizičkih augmentacija koje možete došarafiti na njih postane redikulozna, kao kakav futuristički Dr. Octopus. Spominjem glavne jedinice, jer postoje i one sporedne, potrošni vojnici zvani Skitarii. Većina ih nije jako kognitivna, ili se bar tješim da nije, pa služe i kao topovsko meso. Sve u svemu, varijacija trupa i jedne i druge strane na zadovoljavajućoj je razini.

Za W40K fanove je, međutim, ovo još jedan primjer klasičnog Warhammer problema u balansu. Premisa nalaže da su Necroni nezgodan protivnik, u čijim redovima standardni Necron borac svojom Gauss puškom može nanijeti instantno smrtonosnu štetu. U praksi problem stvori jedino brojčano nadmoćniji protivnik, jer većina protivnika ima samo jedan pucanj / zamah po potezu, dok se vaše trupe naoružane sjekirom, dvjema puškama i s dva dodatna žalca, nafiksane “kognicijom” pretvore u prave krakate nemani.

Od toga koliko ekspresno je igrač odradio misiju, ovisi i razina buđenja protivnika. Duži boravak u prostorijama grobnica rezultira sve većim buđenjem Necrona, što za posljedicu postepeno oteža same borbe i diktira trajnost čitave kampanje. Stoga se i ne isplati nepotrebno istraživati, jer se razine buđenja unutar misije (prva, druga, treća razina…) prenesu kumulativno u obliku postotka (1, 2, 3%) za čitavu kampanju. Postoji nekoliko verzija samoga kraja, ovisno čiji savjet članova vrhovnog štaba poslušate.

Prezentacijski je i dalje teško primijetiti da je riječ o osam godina staroj igri, naravno uz činjenicu da je razvojni studio bio svjestan svojih limita. Ne postoje režirane scene, glasovna gluma je minimalna, ali grafički prikaz je i danas sasvim solidan, a pozadinska glazba prikladno predstavljena jezivim i misterioznim melodijama orgulja je odlična.

Ako joj niste ranije dali šansu, pogotovo ako ste WH40K fan, snažno preporučujem da to i učinite jer je dakle riječ o jednoj dosta atmosferičnoj igri, dosljednoj mračnom futurističkom univerzumu goleme galaksije. Lako ćete se uživjeti u čitavu stvar čitajući zanimljive dijaloge karikiranih kiborga, a jedina mana samog sustava borbe je ta što se doima prelaganom ako poznajete ovaj fiktivni svijet daleke budućnosti.

Zato si zadimite sobu tamjanom, pojačajte odličnu pozadinsku glazbu i bacite se u istraživanje jezivih grobnica Mechanicusa. One koji su to već učinili, nove avanture čekaju nas već za koji dan kada izađe Warhammer 40k: Mechanicus II.