HCL community recenzija 08/2017: Hotline Miami

---

Naši forumaši nedavno su pokrenuli natjecanje u recenziranju igara, a pred vama je druga po redu pobjednička recenzija. Autor teksta je Dejan Dokmanić čiju recenziju Hotlime Miami prenosimo u nastavku.

*HCL community recenzije predstavljaju individualna mišljenja, kritike i stavove korisnika HCL foruma, odnosno ne odražavaju nužno mišljenja, kritike i stavove redakcije HCL.hr portala.

Kada bih morao opisati Hotline Miami ili ga smjestiti u određeni žanr, morali bismo izmisliti novi –  simulacija hladnokrvnih ubojstava. Nakon provedenih 10+ sati u igri, nisam mogao ne zapitati se kakve droge koriste u Švedskoj, državi koja je primjer urednog društva i ponašanja. Naime developer je Dennaton Games iz Gothenburga, koji je do sad izdao dvije igre, predmetnu igru iz naslova i njen nastavak Wrong Number.

Kada bih morao igru usporediti s nekom drugom iz perioda u kojem je izašla, ne bih mogao naći usporedbu, a po pitanju dizajna i odabira palete boja jedino je blizu Far Cry: Blood Dragon, dok po načinu na koji se prolazi kroz igru „trial & error“ i nemilosrdnom umiranju protagonista Souls igrama, naime bez „YOU DIED“ poruke, nego suptilno u ćošku “You’re dead”,koje malo manje boli.

Hotline Miami je frenetični „top-down“ shooter gdje su kontrole brze i responzivne, boje kričave, glazba elektronska, a ubojstva agresivna, nasilna i s količinom krvi koje bi se posramio i Quentin Tarantino. Alatke koje su na raspolaganju su više-manje tradicionalne (osim cigle koju možete pokupiti s poda i baciti nekome u glavu), pištolji, jurišne puške, sačmarice, bejzbol palice, pajseri, katane i slično. Po pitanju arsenala igra je konzervativna, i tu konzervativnost prestaje. Igra nagrađuje spajanje ubojstava, što znači da većim „combom“, imate i veći rezultat, te kasnije se možete vratiti igri da poboljšate rezultat, ili budete bolji od žene, cimera, ili koji već drugi lik s tendencijama prema ubojstvu živi s vama.

Protagonist prije svake misije može izabrati masku koju će nositi; krećete s maskom pijevca, i prolaskom kroz igru otključavate nove. Svaka maska ima svoje prednosti i mane, npr. postoji maska u kojoj vas ne napadaju psi, druga kojom prilikom otvaranja vrata ako je netko iza odmah ga ubijete, ili insta-kill za šamarčinu. Maske i tip naracije daju dovoljnu dubinu igri da joj se vratite pokoji put nakon prvog prolaska. Ako poginete prilikom misije, idete opet ispočetka s istom misijom. Igra nema checkpointa, niti savea, ako na misiji nema katova, što znači da kada očistite jedan kat i popenjete/spustite se na sljedeći, to je svojevrsni chekpoint, ali samo za taj playthrough, jer ako ponovno pokrenete igru, morat ćete misiju igrati ispočetka.

Idemo na priču koja je u najmanju ruku kriptična, i da bi barem u neku mjeru je objasnio bez spoilera, ovaj dio teksta je kratak. Vaš protagonist budi se u stanu jednog ljetnog dana u Miamiju, i kao što bi svaki odgovorni građanin učinio pristupi hotline agenciji za smaknuća zvanoj „50 Blessings“ koja preko telefona daje zadatke. Kroz igru će biti padanja u komu, vraćanja iz nje i povremenog klizanja iz budućnosti u prošlost (2 dana prije/poslije određenog događaja). Radi specifičnog načina na koji igra priča priču, postoji nekoliko objašnjenja što se događalo, i što je sve to značilo, tako da svaki prolazak kroz igru ti daje nove informacije kojima sam razvijaš teorije koji vrag se tu događa.

Ne mogu se nahvaliti koliko je igra ispolirana u smislu kretnje lika, čvrstoće i točnosti kontrola, a zadovoljstvo koje dobijete nakon uspješnog prolaska kroz level je mjerljivo jedino prijašnje spomenutim Souls igrama. Ružno bi bilo reći da svakim ubojstvom, ili nokautiranjem pa kopanjem očiju se čovjek osjeća zadovoljno, ali developeri su priskočili u pomoć zadržavanja morala igrača samom ptičjom perspektivom, gdje su likovi dehumanizirani tako da im samo vidite ruke, ramena i vrh glave, tako da bez grižnje savjesti možete proći kroz igru. Jer kada bi imali ovakvu igru kao FPS, nadmašila bi RE7, bilo koju Rockstarovu igru ili koju već krvavu igru imate na umu, a da nije Manhunt.

Jedina zamjerka u igri je čisto subjektivna, a to je vizualni stil koji je prekrasan na svoj način, ali nakon dužeg gledanja u igru zadaje glavobolje i vrtoglavicu, ponajviše radi kombinacije kričavog neona, i VHS smetnji. Trenutno igra na Steamu drži cijenu od 9.99 eura i bogme vrijedi svakog centa, a što je još zanimljivije, uskoro su i jesenski popusti pa možda upiknete igru i za cijenu dvije pive.

PALAC GORE ZA:

• dizajn igre
• kontrole
• nepostojanje bugova

PALAC DOLJE ZA:

• VHS smetnje

OCJENA IGRE: 93

Autor recenzije: Dejan Dokmanić

Osim recenzije koju ste upravo pročitali, u natjecanju za najbolju korisničku recenziju igre u sedmom mjesecu bilo je još nekoliko zanimljivih tekstova. Njih možete pročitati u ovoj forumskoj temi. Želite li i sami sudjelovati u natjecanju recenzija na forumu, osvojiti neku igru i ugledati svoj tekst na HCL.hr portalu, zaputite se na odgovarajuću temu za osmi mjesec.