Strahovali smo i preživljavali u Subnautici 2, ali bilo je i mirnih trenutaka

---

Malo je reći da me prva Subnautica očarala kad sam ju prvi put zaigrao. Toliki osjećaj tjeskobe, nervoze i straha do tada mi nije ponudila nijedna druga igra. Sjećam se kako je prijatelj također nabavio igru i obojica smo uživali u njoj, no bilo nam je žao što nismo mogli igrati zajedno. Barem ne službeno… Oni koji se smatraju veteranima Subnautice znaju kako je postojao jedan mod koji je omogućio da igrate u kooperativnom okruženju. Trebalo je, međutim, prčkati po datotekama, ali jednom kad je rješenje bilo uneseno, kooperativno igranje je moglo početi. Kako je to bila neslužbena modifikacija, naletjeli smo na poneke probleme, ali barem smo zajedno mogli umirati od straha zbog levijatana.

Da se vratimo u sadašnjost, stigla nam je Subnautica 2 i njezin najveći novitet je upravo dodatak druženja u podmorju. Kooperativno igranje može pružiti zabavu do maksimalno četvero igrača. I dojam je taj da igra ne pati od igranja s još trojicom igrača, sve se lijepo nadopunjava. Primjerice, kad želite putovati s Tadpoleom, ostali igrači mogu se primiti za okolne ručke, dok vi upravljate svojom malom podmornicom. Tijekom igranja naići ćete na jednu nadogradnju Tadpolea koja će vam dati dodatna sjedala sa svake strane krilca te ručku na krovu pa će vašim frendovima biti još ugodnije putovati.

Sve se praktički dijeli s ekipom, osim skupljanja resursa. Ne u smislu da ne dijelite stvari u ormarićima, već da kad netko nađe srebro i uzme ga sebi, drugi nitko ne dobiva komadiće srebra. I to je u redu, jer lako možete rasporediti tko će što ići skupljati. S druge, skeniranje flore i faune očituje se na svim PDA-ovima igrača pa jednom kad neki igrač skenira nešto, ostalima se to računa u njihovoj bazi podataka i ne moraju oni posebno ići skenirati.

Je li igra teža ili lakša u kooperativi? Pa, nije ništa manje strašnija nego u samostalnom prelasku, ali za konkretne detalje moramo ipak pričekati uvođenje novih područja i opasnosti. Lakša je definitivno u pogledu izgradnje baze jer imate više para ruku na raspolaganju, što je za očekivati.

Za razliku o Below Zeroa koji je eksperimentirao s kopnom, dvojka nas u potpunosti vraća u morske dubine. U ovom dijelu igrate kao kolonizator koji je sletio na vodeni mjesec Proteus, u potrazi za drugim kolonizatorima. Vaš brod Cicada skrenuo je s kursa i probudio vas iz dubokog sna kako biste otkrili gdje su nestali svi prijašnji kolonizatori i što se točno događa s mjesecom na koji ste sletjeli. U svemu tome pomaže vam NoA, AI kompanjon koji ima jednu posebnost – može vas ponovno isprintati nakon što umrete. Ovo je dobra mehanika i objašnjava zašto se stalno stvarate nakon što poginete. Nakon pogibije, iza vas ostaju vaše crne kutije (zapravo su bijelo-narančaste) u kojima možete pokupiti stvari koje su vam ostale.

Za razliku od originala, ako u dvojci želite preživjeti, morate modificirati svoj DNK. To možete napraviti pomoću takozvanih Angel Combova koji vam daju mogućnost da tijekom urona ne osjetite pritisak, da se možete kretati po vrućem morskom dnu ili, primjerice, da razumijete tehnologiju koju je misteriozna rasa ostavila na tom mjesecu. Neke Combove možete aktivirati bez problema, dok kod drugih trebate izliječiti njihove krakove kako bi se glavna uzdanica otvorila i omogućila vam da ju dodirnete.

Da to ne bude kraj modificiranju, imate opciju učiniti isto u svojoj bazi. Otkrivanjem raznih tajni te skeniranjem određenih morskih životinja, možete otključati aktivne i pasivne nadogradnje vaših gena. U posebnom bio labosu u vašoj bazi možete tako odabrati Dash kao aktivni biomod i pomoći si u slučaju napada krvožednih čudovišta. Kod pasivnih možete birati između nevidljivosti, boljem protoku kisika kroz vaše tijelo, bržem plivanju po dnu podmorja. Jedini problem je što ne možete odabrati više njih, već samo jedan, ali to je tako u early accessu.

Spomenuti krakovi, kao i određeni dijelovi teritorija dubokog plavetnila su pod virusnom infekcijom. Kako i zašto se virusna infekcija proširila, to ostaje za otkriti jednom kad nam igra donese nešto više narativnog aspekta. No, u jednom je audio logu kratko spomenuto i nagoviješteno što bi mogao biti uzrok virusne infekcije te ne bih volio otkriti što je spomenuto jer smatram taj dio dosta velikim spoilerom. Stoga, sretno u pronalasku odgovora!

Kad smo kod narativnog aspekta igre, rekao bih da je zasad bolji dojam nego je to bilo u prethodnim naslovima. Likovi su uvjerljivi i njihovi audio logovi uistinu vas zaintrigiraju da istražujete više i dalje o događajima koji su prethodili vašem dolasku. Postoje i trenuci koji vas jednostavno šokiraju te ne možete vjerovati što su neki likovi bili spremni učiniti. Iako osiromašena zbog early accessa, dostupna priča drži vas prikovanim da ju otkrijete u cijelosti. Ok, možda dugotrajnost audio logova nije najbolja kad želite nešto odraditi jer u konačnici, drugih dokaza i tragova zasad nemate previše. Često se zna dogoditi da vam u tim audio logovima ostave neke detalje gdje biste trebali otići, što vam vrlo lako može promaknuti. U suštini, priča djeluje da ima dublje slojeve i veću težinu u odlukama likova nego u prethodne dvije igre, ali nećemo prerano govoriti s obzirom na verziju u kojoj se igra trenutno nalazi.

Što se tiče mehanika gameplaya, ne postoji ovdje ništa neviđeno. Ako ste igrati prethodna dva dijela, nećete u Subnautici 2 imati problema s mehanikama preživljavanja. Ako niste još zaronili u svijet Subnautice, znajte da vas očekuje skupljanje resursa, skeniranje flore, faune i alata, gradnja baze i njenih popratnih dijelova te izgradnja vaše malog plovnog vozila. Upravo to vozilo je drugačije nego iz originala – tamo smo imali Seamotha, dok ovdje imamo Tadpolea. I to čak možemo imati tri varijacije, a ovisno o vašem načinu igranja odabrat ćete običnog, brzanca ili onog koji žrtvuje brzinu i dostavlja hrpetinu slobodnog prostora.

Najbolje stvari u Subnautici 2 odvijaju se kad ništa ne očekujete ili dolazite u novo područje. Unatoč early accessu, takvih je situacija podosta pa vas igra neće nikako brzo umoriti. Osim različitih bioma, tu su i skrivene špilje koje skrivaju blago, kako druge baze tako i hrpetinu potrebnih resursa zbog kojih ste se već isplakali jer ih ne možete naći u krugu u kojem se krećete. Kao što sam rekao na početku, možete dobiti dobrih 15-20 sati igranja i nakon toga ćete vjerojatno stati jer ostatak igre zaključan je iza crvenog zida. Otključat će se, vrlo vjerojatno, kako će ažuriranja dolaziti u igru.

Za slučaj da prođete crveni zid, dočekat će vas posebna vrsta levijatana koja patrolira tim područjem i brine o vama da se ne izgubite. Stvarno – jako je pitom, slobodno mu priđite, nije šala! Što se tiče ostalih grdosija, imamo jednog Kalamarka koji patrolira između dvije velike zone i nikad nije lagano kad morate proći kraj njega. Čak i ako imate Tadpole brzinca, uvijek osjetite strah i trepet kad vas ono uoči. Osim njega, tu su i nešto manje klase morskih životinja koje vas mogu napasti. Zasad ih ne možete ubiti, ali im možete odvratiti pažnju bengalkama ili ih usporiti pomoću uređaja zvanog Resonator, koji originalno služi za skupljanje resursa i rušenje barijera na brodovima ili ulazima špilja.

Ne mogu vam opisati kolika igra djeluje uvjerljivo zahvaljujući kombinaciji svojih audiovizualnih elemenata. Lijepi i čisti grafički prikazi upotpunjeni su vrlo dobrom zvučnom pozadinom. Jednom kad padne mrak, a vi upalite svjetlo na vašem Tadpoleu, nevjerojatno je dobro kako izgleda. Baš dobijete osjećaj kao da ste ondje i upravljate tim vozilom. Ironično, najveći strah i oprez doživio sam putujući po teritoriju podmorja pod noćnim nebom, nego od same flore i faune tog područja.

Što se tiče tehnikalija, igra je vrlo dobro optimizirana. U tom pogledu nisam naišao na ništa problematično jer se na najvećim postavkama vrti izuzetno dobro. Ipak, probleme jesam našao u drugim stvarima, ponajviše u mrežnom igranju. Tijekom dolaska drugih igrača u vaš svijet, znalo se dogoditi da mi ekran zamrzne na sekundu-sekundu i pol. Također bi se dogodilo da ako vi upravljate vašim vozilom, sve će biti u redu, no ako date vozilo nekom od pridošlih kolega, ono će ga lansirati Bogu iza nogu. Tu su bili i blagi vizualni glitchevi, nevezano igrate li s drugima ili sami, ali ništa strašno da vam pokvari igru. Dobar su podsjetnik da je Subnautica 2 izašla tek u early access.

Subnautica 2 već u svom startu izgleda i funkcionira vrlo dobro. Ako ne bude nekih problema tijekom razvoja i loših odluka developera, dvojka bi mogla biti na putu da postane najbolja igra u serijalu. Ne treba se zalijetati u zaključke, ali potencijal je itekako vidljiv. Ako već sada pratite priču i malo lutate okolo, možete u igri potrošiti dobrih 15-20 sati igranja. Imate stvarno dosta sadržaja koji vas može držati prikovane za ekran.

Vrijedi li onda zaigrati Subnauticu? I da i ne – ovisi o vama.

Negativni odgovor ne dolazi zbog nekakvih problema. Naprotiv, dolazi zbog činjenice da će vas igra toliko uvući u sebe i jednom kad dođete od ograničenja i završetka early accessa, osjećat ćete tugu što morate čekati ažuriranja kako biste mogli nastaviti otkrivati misterije. A predviđa se da će Subnautica 2 provesti barem još 2-3 godine u ovoj radnoj verziji. Bez obzira na to, slobodno se bućnite ako volite ovaj svijet ili se tek sad upoznajete s njime – sigurno nećete požaliti. Uostalom, imate igru na Game Passu ako vam je tako praktičnije.