Odličan je znak kad VR igra već od tutoriala ostavlja dojam kako nas čeka zabavno putovanje. Pogotovo kad se radi o naslovu koji pruža potpunu slobodu u kretanju i borbi, baš kao Arken Age. Svi glavni elementi odmah se upoznaju kroz konkretne primjere, a dalje je na nama kako ćemo pristupati srazu s protivnicima. Doduše, Arken Age vam relativno brzo može pokazati i da nije naslov za vas. Ako ste početnici u VR okruženju, trebate znati kako ovdje ima skakanja s poprilično visokih pozicija, što nekima može biti malo teže za želudac. Isto vrijedi i za plivanje te penjanje. Riječ je o aktivnostima na koje se malo treba naviknuti, ali tako dobro funkcioniraju u igri da nikad ne postaju zamorne.

No, što je zapravo Arken Age? Ukratko, veoma zabavna akcijska avantura sa značajnim fokusom na akciju. Bilo kroz blisku ili udaljenu borbu, akcije ima sasvim dovoljno i ono bitnije – nikada previše da postaje ponavljajuća. Tako je jedan od najboljih elemenata kod borbe mogućnost isprobavanja različitih napada. Koliko mi je bilo fascinantno kad sam mačem opleo po nogama protivnika i on je pao na pod, toliko me još više me iznenadilo kako akcija izgleda kad se zatrčim do nesvjesnog protivnika, skočim te mu zabijem mač u leđa. U ovoj je igri puno zabavnije pokušati nadmudriti protivnika nego nasrnuti na njega čistom silom.

Druga stvar zbog koje je borba zabavna odnosi se na haptičke vibracije, barem u PS VR2 verziji. Kad sam prvi put osjetio vibraciju nakon što sam mačem blokirao udarac, znao sam kako je ovo naslov koji nije samo kvalitetno dizajniran sa strane gameplaya, nego i kvalitetno iskorištava mogućnosti hardvera. Tako primjerice skok u vodu nije samo vizualni doživljaj nego to haptika također dodatno naglasi. Pohvale razvojnom studiju što su mislili i na takve detalje jer se je puno lakše uživjeti u virtualni svijet oko sebe, a i interaktivnost time dobiva dodatni sloj zabave.

Da se vratimo na borbu kao centralni dio igre… Na raspolaganju imamo tri oružja – jedno za blisku borbu te dva za udaljenu. Riječ je o lakom i teškom naoružanju, odnosno pištolju i puški. Stvari postaju puno zanimljivije kad se počnu pronalaziti modovi pa ih kombinirati ili složiti cijeli set. Pušku se tako može preoblikovati u balistu ili sačmaricu, a slično je i za pištolj koji ima mod za ispaljivanje kružnih pila umjesto metaka. S druge strane, mač kasnije može postati buzdovan, što je meni bilo najbolje oružje za blisku borbu. Nekako sam se osjećao najmoćnije kad sam odvalio protivnika.

Ima tu još dodatnih alata koji pomažu pri borbi poput štita i granata, a čak se i mine mogu bacati. No, nije sve savršeno jer postoji nekoliko nedostataka koji remete osjećaj borbe. Primjerice, ako se koristi mač i štit, za izliječiti se treba ubrizgati injekciju, ali to znači kako se mora nešto izbaciti iz ruke. Ne bi trebao biti problem, no detekcija uzimanja predmeta u ruke nije najsjajnija, a tijekom borbe je to dodatno izraženo. Nisam uopće shvatio po kojem principu to funkcionira jer bilo da gledam direktno u predmet, pored njega, bio bliže ili dalje udaljen niti jednom nisam iz prve uspio da bude označen pa mi se teleportira u ruku.

Druga stvar je što se oružja ne vraćaju odmah na naše tijelo ako ih se baci na pod. Treba uvijek proći nekoliko sekundi prije nego se ponovno može uzeti puška s ramena ili mač te pištolj s boka. Malo čudna odluka, pogotovo jer je u drugim naslovima to praktički standard. Isto tako, znalo mi se dogoditi kad lamatam hladnim oružjem pa se zabije u drvo ili kamen. Ponekada mi jednostavno bilo nemoguće iščupati van. Kao da je u pitanju Excalibur, a ne moj energetski mač.

Još jedna stvar koju moram spomenuti kod borbe su boss bitke. Iako ih ima samo tri, riječ je o zanimljivim borbama. Riječ je o impresivnijim protivnicima ne samo s vizualne strane nego i zbog naoružanja koje nose. Mini strojnica, plamteći buzdovan ili hrpe lasera – svaka od njih ima svoj specifični element. Manje impresivno je bilo što nema nikakvog konkretnog indikatora njihovog zdravlja ili tako nešto slično. Vidljivo je kad im se uništi oklop, ali to mi nije odavalo kakvu informaciju što dalje. Na kraju sam odlučio isprobati najdirektniji pristup, a to je lupanje po glavi. I prošlo je. Neobična odluka koja nekome može biti samo frustracija, a nekome opet dodatni izazov.

Izvan borbe, Arken Age ima klasične elemente avanture. Neki od njih su već spomenuti poput plivanja i penjanja. Tu opet ide pohvala razvojnom studiju jer igra ima dobru količinu opcija za prilagoditi način igranja, pa npr. možete koristiti kontrole pokretom (širiti ruke kao na koncertu Miše Kovača) ili klasičnim analognim palicama. U oba slučaja, kontrola lika je jednako precizna. Zbog toga plivanje i penjanje ovdje nisu naporni, a imaju i odličan balans s hodanjem. Čak ni level koji je samo pod vodom nije naporan jer nije riječ o dugačkom segmentu.

Iako je igra otvorenog tipa, svaki level je zapravo manja arena koja može biti na nekoliko razina. Međutim, niti jedan od njih nije predugačak u smislu umjetnog produživanja. Sve je organski posloženo pa bilo da se ide direktno prema idućem zadatku ili se odluči malo istraživati i zaviriti okolo naokolo kako bi se pronašli resursi ili modovi za oružja. Tu se moram vratiti na spomenutu interaktivnost koja se nalazi unutar svijeta. Primjerice, može se skupljati voće za zdravlje ili postoji stanica na kojoj se vatrenim pištoljem buši mekani dio kako bi se skupio materijal za stvaranje injekcija. To je sitnica koja samo pokazuje koliko se je razmišljalo o prezentaciji, ali isto tako i za uživljavanje u sami svijet.

Doduše, sama priča i nije toliko napeta, prvenstveno jer većina toga dolazi iz audio zapisa. Ima tu i tamo razgovora, ali svi oni zanimljiviji detalji skrivaju se u zapisima koje je potrebno pronaći. Ako se ne istražuje baš previše, jedan dobar dio upoznavanja s planetom i naseljenicima ostat će nepoznanica, a tad više nema ni razloga da se trudite shvatiti zašto uništavate robotske protivnike. Ne mogu reći kako je to dio koji će naškoditi iskustvu igranja. No, svejedno smatram kako se nije trebalo toliko detalja staviti u opcionalni dio. Ako ništa drugo, barem nema zamaranja s hrpom nebitnih dijaloga pa se može brzo nastaviti mlatarati i pucati.

Ljubitelji akcije u virtualnoj stvarnosti teško da su mogli zaželjeti bolji početak godine od Arken Agea. Radi se tu o naslovu koji razumije po čemu je VR specifična platforma. Potpuna sloboda u kontroli lika donosi odlično iskustvo igranja, bez umjetnih ograničenja. Borba je zabavna jer se ne bazira na sustavu poput kamen, škare, papir ili nečemu sličnome nego imamo potpunu slobodu na to kako napasti protivnika. Tim više što su oni sami također zabavni za sukobe jer će se skrivati iza objekata, napadati iz daljine, ali isto tako i ulaziti u blisku borbu. Nije im strano niti koristiti štitove pa brzo prebaciti na vatreno oružje, ali isto tako nas mogu zaustaviti u mjestu kad nas zahvate korijenjem.

Sve to upotpunjuju pametno dizajnirani leveli te ostali elementi koji ne zamaraju igrača nego ga nagrađuju kvalitetnim osjećajem tijekom igranja. Neobičan svijet u kojemu se nalazimo je zabavan za istražiti i doživjeti, a igra vizualno izgleda privlačno što samo doprinosi cijelom iskustvu. Arken Age je zbog toga odličan paket kojeg se ne bi smjelo propustiti ako imate uređaj za VR.