Metroidvania tipu igara ide sasvim dobro bez Metroida i Castlevanije. Hollow Knight, Guacamelee i Ori samo su neki od primjera takvih igara koje su u zadnjih nekoliko godina osvojili srca publike i kritičara. Za one kojima nije jasno što su metroidvanije, to su vam igre gdje imate mapu na kojoj nova područja otvarate kad vaš lik dobije neku vještinu ili oružje. Najnoviji primjerak toga imamo na Nintendo Switchu u igri Disney Illusion Island.

Disney Illusion Island smješten je u šareni svijet Mickeya i Minnie Mouse, Paška Patka (Donald Duck) i Šilje (Goofy). Avantura započinje pozivom na piknik koji je na kraju zapravo samo spačka da skupi naša četiri junaka na otok Monoth. Iza poziva stoji pleme Hokuni i njihov vođa Toku, koji zamole našu družinu da im pronađu tri magične knjige. Umjesto da ih naši junaci odbiju i vrate se svome domu, oni dragog srca prihvate ovaj zadatak. Dobro, ne baš svi, Paško Patak je standardno progunđao u vezi ovoga plana, no pritisak družine učinio je svoje.

Od tog trenutka sam započeo s istraživanjem otoka te pronalaska tri navedene knjige. Pri svakom pokretanju igre mogao sam odabrati jednog od četiriju likova te broj srca s kojim startam. Igra nudi i lokalno kooperativno igranje do četiri igrača, no nažalost nisam imao mogućnost ovo isprobati. Budući da je igra očigledno prilagođena mlađoj publici, nemojte očekivati neku naprednu težinu igre. Čak i ako stavite da imate samo jedno srce, igra vas neće previše kazniti s vraćanjem do prethodnog mjesta spremanja koja su prilično učestala po mapi.

Ovo posebno dolazi do izražaja jer je ovo igra bez borbe. Neprijatelji postoje, no nije ih moguće uništiti već samo zaobići. Postoji par boss borbi, no i tu je u pitanju samo skakanje na određene platforme i aktiviranje elemenata na ekranu. I upravo se tu gubi dio težine, jer ako imam učestala mjesta spremanja i neprijatelje koje ne moram poraziti – gubitak života ne čini se kao neka ogromna kazna. Pogotovo jer ne gubite nikakve novčiće ili opremu na svome liku. Ponekada sam čak znao zloupotrijebiti ovaj sustav namjernim gubitkom života da se vratim na zadnji checkpoint.

Srećom, kontrole su baš vrhunski pogođene i prava je uživancija kretati se po ovom šarenom svijetu. Kontrole su taman dovoljno responzivne, no opet djelomično lebdeće. I čitav tok prolaska sekcija je baš poput neke ritmičke igre. Jedina stvar koja mi je s vremena na vrijeme poremetila tijek skokova jesu neprijatelji i njihovi projektili, pogotovo u kasnijem stadiju igre. Čak i ne stvaraju neki izazov nego su me jednostavno usporavali u kretanju. Jer dođete do nekog ruba, znate da morate preskočiti na drugi kraj, no usput morate pričekati tri sekunde da neprijatelj prijeđe na drugi kraj.

Kontrole su baš vrhunski pogođene i prava je uživancija kretati se po ovom šarenom svijetu.

U početku sam na raspolaganju imao samo obični skok, no napretkom kroz igru otvorio sam dupli skok, odvajanje od zid, njihanje, razbijanje podloga i druge tehnike koje su mi otvarale nove sekcije na mapi. I ovdje mi je mapa dosta pomogla, budući da je automatski označavala dijelove koje nisam mogao posjetiti u tom trenutku. Jednom kad bih otključao novu mogućnost, otvorio bih mapu i vrlo lako otkrio koje nove dijelove mape bih mogao posjetiti.

Većina tih skrivenih dijelova zapravo sadrži neku od stvari za skupljanje. Tokun kartice za skupljanje sadrže kratke opise likova. Tu su i Mickey Memorabilia, dijelovi slike koje su zapravo poznate scene iz Disney animiranih filmova. Ako igdje vidite poznati Mickey Mouse obris, dođite do te lokacije i moći ćete uhvatiti selfie s čitavom škvadrom.

Upravo su navedene sekcije i najteže dionice igre te zapravo donose najviše zadovoljstva prilikom uspješnog skupljanja. Osobno sam se potrudio skupiti sve moguće stvari po mapi, pri čemu mi je ukupni prelazak igre iznosio malo manje od deset sati.

Moram pohvaliti prilično zabavne animacije, pogotovo specijalnih mogućnosti. Svaki od likova ima drugačiju animaciju, pa će ovo biti zapravo i jedini razlog za isprobavanje drugačijih likova. Što je opet šteta, jer se barem ovdje moglo poigrati s brzinom i visinom skoka za različite likove. Postoji i nekoliko animiranih scena koje su vrhunski odrađene i izgledaju poput modernih Mickey Mouse crtića. Nažalost, te scene nisu učestale te su prisutne samo pri početku i kraju igre. Za pohvalu je i orkestralna glazba koja možda nije vrhunac Disneyevog opusa, no opet ima taj neki magični štih.

Iako je priča dječja, zna ima svoje trenutke u kojima će izvući osmjeh i kod odrasle publike. Pogotovo će biti par fora koje sigurno neće biti jasne mlađoj publici, no oni će u međuvremenu vidjeti živčano ponašanje Paške Patka pa će i oni biti zabavljeni.

Što sam više igrao ovu igru, to sam uviđao odličan potencijal za igranje Disney Illusion Island sa svojim nećacima. Igra nije previše teška i možeš lako dati kontroler bilo kome, no za teže sekcije možeš sam odraditi skupljanje skrivenih stvari. Humor je tu i za jedne i za druge. Jednostavno, jedna od onih igara koja neće izazvati preveliku frustraciju i odustajanje kod mlađe publike, a vama će usput pružiti zabavno druženje s njima te poneki izazovan skok koji možete odraditi sami.