Ghostbusters: The Game iz 2009.-te, mnogi su opisivali kao mokri san svakog fana franšize. Značajniji komercijalni uspjeh nije postigla, ali kritika i publika visoko su je ocjenili, pa smo samo čekali da se najavi neki novi igrivi naslov iz serijala o istjerivačima duhova. Jedna službena najava, nekoliko trailera i screenshota kasnije, stigao nam je u ruke Sanctum of Slime, u mnogočemu drugačiji naslov od prethodnika. Izdavač je ponovno Atari, a razvojni tim je ovaj put relativno nepoznati Behaviour Santiago.

Prošla igra iz franšize bila je TPS žanra, i odlično je funkcionirala kao takva, no gospoda iz Behavioura odlučili su iskoristiti Ghostbusters licencu za top-down shooter sa snažnom co-op komponentom. Koncept koji čak i ima smisla na prvi pogled, jer na kraju krajeva Ghostbusteri su tim, pa bi bilo sasvim u redu da sa prijateljima uzmemo različite uloge i tamanimo duhove zajedno iz jednog top-down pogleda. Jesu li momci i cure iz Behavioura i Ataria uspjeli sa ovom igrom napraviti zabavno iskustvo? Imamo video recenziju koja će vam (uz pomoć posebnog gosta) sve ukratko objasniti, a za nešto više detalja samo nastavite čitati.

Ghostbusters: Sanctum of Slime neće vas postaviti u čizme poznate Ghostbusters ekipe (to bi valjda bilo predobro), već su se autori odlučili na priču koja daje dosta logično opravdanje zašto ćete zapravo igrati sa nekakvom novom Ghostbusters ekipom sačinjenom od potpunih novalija u poslu. Naime, jedan moćni i prastari demon ponovno je oživio baš u New Yorku (od svih mjesta na svijetu), što je usput prizvalo brojne duhove na istu lokaciju. Samim time, stara ekipa tamanitelja duhova prebukirana je poslom, pa su primorani zaposliti još jedan dodatni tim. To je ukratko sve što možemo reći bez da vam uništimo priču, koja je čak i solidna, no ono na što vas moramo upozoriti je činjenica da je priča prezentirana na vrlo spor i neatraktivan, stripoidan način koji će većina vas (osim velikih fanova Ghostbustera i stripova) preskakati i ubrzavati sve do same akcije.

Ghostbusters: Sanctum of Slime screenshot galerija

Ovo je dakle klasičan top-down u kojem se krećete kombinacijom miša i tipkovnice ako igrate na PC-u, ili twin-stick metodom gdje se sa lijevim analog stickom krećete te desnim ciljate ukoliko igrate na konzoli (odnosno PC verziju sa gamepadom). Prokušan je ovo sistem kontrola na koji smo već navikli, i u Sanctum of Slimeu djeluje dosta dobro. Par iritacija vezanih uz kontrole javiti će se kako napredujete uz igru, no ništa previše značajno. Ono što je već značajniji problem je gotovo cijeli igrin koncept gameplaya. Kroz igrinih 12 levela krećete se po duhovima infestiranim hotelskim sobama, grobljima, pa i ulicama New Yorka. Sa time na umu, rekao bi čovjek da su leveli raznoliki i zanimljivi, no čovjek bi se grdno prevario.

Kroz većinu levela igra forsira dosta lako prepoznatljiv uzorak na kojem se temelji gameplay. Tako ćete sljedeće napraviti mnogo puta: sa svojom ekipom ući ćete u neku prostoriju, zatim će se vrata iza vas zatvoriti i stvoriti duhovi, a nakon što potamanite sve duhove, otvoriti će se druga vrata koja vode do nove prostorije, u kojoj ćete raditi istu stvar. Ne bi to bilo nužno loše da je svaka od tih prostorija impresivno izrežirano iskustvo sama za sebe, da postoji mnoštvo različitog oružja i isto tako mnoštvo raznolikih duhova koje treba tamaniti na mnoštvo različith načina. Ali igra nema ništa od toga, ili ako mjestimice ima ponešto od toga, nema “mnoštvo”. A to je problem.

Ghostbusters: Sanctum of Slime screenshot galerija

Neprijatelji će se često ponavljati, a nisu ni kvalitetno modelirani te grafički djeluju vrlo zastarjelo. Lokacije će također par puta biti ponavljane kako bi se igrina trajnost navukla na koju minutu više. Monotoniju i repetativnost potruditi će se ublažiti povremene boss borbe na kraju levela, kao i dionice sa vožnjom, no ni one nisu previše atraktivne, a često su i lakše od određenih dijelova levela koje je trebalo preći da bi se do bossa uopće došlo.

Glavni dio gameplaya je zapravo pucanje, a ono je ograničeno na svega tri različita oružja koja možete raspoznati po bojama njihovih projektila. Dok pokušavate potamaniti duhove u određenoj prostoriji bitno je raspoznati koje su oni boje. Mogu biti crveni, žuti ili plavi, pa ćete morati za određeni tip neprijatelja izabrati optimalno oružje, odnosno boju. Žuti projektil zahvaća nešto širi luk neprijatelja i djeluje najuboitije na žute neprijatelje. Plavi energetski projektil odbija se od okolnih zidova i djeluje najjače na plave neprijatelje, dok standardni crveni mod pucanja ispaljuje crvenu energiju koja najučinkovitije tamani crvenkaste duhove. Još se k tome, za dodatnu snagu, te tri vrste energije mogu kombinirati kod određenih neprijatelja, ali to je u suštini to.

Ghostbusters: Sanctum of Slime screenshot galerija

Kada izgubite životnu energiju, vaši suborci vas mogu spasiti tapkanjem po jedno te istoj tipki, ali ne računajte previše na pomoć vaših suboraca u singleplayeru jer je AI-kontrolirana ekipa uglavnom preglupa da misli na sebe dok spašava vas. Ovo ujedno znači i da je singleplayer dio mjestimice užasno lagan, a u drugim momentima frustrirajuće težak, čak bi se usudili reći i neigriv. U kooperativnom multiplayeru (samo offline co-op u PC verziji, dok konzole imaju i online i offline mogućnost) sve navedeno ostaje isto, ali je ponešto zabavnije za igrati upravo zbog priglupog AI-a koji obilježava singleplayer. U igri sa prijateljem, odnosno prijateljima, puno lakše ćete shvatiti taj kooperativni smisao igre, zajedno ćete raditi na prelasku levela, pucati žute neprijatelje dok se prijetelj riješava crvenih itd. Da se razumijemo, ni onda to neće biti nekakvo iskustvo za pamćenje, ali može pružiti par zabavnih momenata.

Iako uvijek govorimo da prvo pročitate tekst pa onda sudite o ocjeni, u ovome slučaju ocjena uz recenziju (na koju ste već sigurno bacili oko) govori vam sve – sa igrom smo debelo razočarani. Nije problem što je ušla u žanr top-down shootera, kao ni to što se toliko bazira na kooperaciji, već je problem što je sve to učinjeno na način koji ne funkcionira dobro.

Koncept gameplaya je često repetativan, neprijatelji nisu previše zanimljivi, a tri moda oružja je svakako premalo da nas zadrži za ekranima. Igru možemo preporučiti jedino ako ste veliki fan Ghostbustersa, jer priču u tom slučaju čak i vrijedi pročitati, a također bi vas mogla zabaviti ako imate prijatelja koji je podjednaki Ghostbusters freak, pa da zajedno odigrate kampanju, jer je tako čak i ima smisla igrati (pogotovo ako ste malo pijani – lakše prebrodite igrine mušice). Osim toga, igra košta svega 10$, pa nije kao da će vas puno koštati. Svejedno, imamo i bolju preporuku od toga – zaigrajte ponovno odlični Ghostbusters: The Game. Zabava zagarantirana.

Jeste možda već nabavili nove Ghostbusterse misleći da će biti krasna zabava za vas i prijatelje? Požalite nam se u komentarima, a ne zaboravite ostaviti i svoje ocjene.