Ako vrijedi ono da će ostatak godine biti poput početka, onda bi 2017. mogla biti puna iznenađenja. Ustvari, ne kaže se uopće tako, nego ono što radiš na Novu godinu radit ćeš i ostatak godine, ali kako god bilo, Gravity Rush 2 je igra puna iznenađenja i, čini se, prva stvarno dobra igra ove godine. Prvi Gravity Rush bio je jedna od onih rijetkih i zanimljivih PS Vita ekskluziva, a izašao je kasnije i na PlayStation 4 kada se Sony pomirio s Vitinom sudbinom. Unatoč tome, osjetilo se po raznim stvarima da se radi o igri planiranoj za prijenosne konzole.
Nastavak je rađen izravno za PlayStation 4 pa smo napokon dobili Gravity Rush igru bez ograničenja. Kažem “napokon” kao da se radi o nekom drevnom serijalu kojega svi čekaju godinama, ali nije tako. Dovoljna je dobra ideja i osrednja izvedba da biste htjeli vidjeti tu dobru ideju u izvrsnoj izvedbi. I tu se smješta Gravity Rush 2 koji je toliko zadržao originalni štih jedinice da sam sebe podcjenjuje i teško se oteti dojmu da bi ovo trebala biti samo prosječna igra. No, zapravo je suprotno – puna je šarma i iznenađenja, te ustvari vrlo kvalitetna.
Gledajte, čitava se igra vrti isključivo oko ideje da vaš lik Kat i još jedan glavni lik mogu mijenjati gravitaciju za sebe i okolne objekte i to je to – to je cijela igra. Naravno, žive u svijetu koji prkosi gravitaciji i u kojem ne postoji stvarno tlo nego gradovi u komadima lete praznim prostorom, pa isto tako i vi. Dok se svi ostali ljudi moraju ukrcati na neku letjelicu da bi otišli kod susjeda, Kat samo promjeni svoju gravitaciju prema susjedovom prozoru i počne padati prema njemu dok mu ne uleti kroz prozor na šalicu kave.
To nije lako dočarati riječima ili videima, jer uvijek izgleda kao da Kat jednostavno leti. Naravno da vi shvaćate što se tu događa, ali to je nešto što zaista morate sami isprobati da biste shvatili zašto se oko toga može napraviti čitava igra. Primjerice Spider-Man ne leti, već se njiše i baca zrakom. A znam da ste svi htjeli barem jednom biti Spider-Man i ako ste dovoljno stari igrali ste Spider-Man 2 na PlayStationu 2 k’o ludi. Gravity Rush funkcionira tako nekako, samo pazite sada – još i bolje. Upravo zbog toga što nije da Kat samo leti nego cijelo vrijeme pada, u tom njenom kretanju postoji dovoljno izazova da je svaki skok do dućana iza ugla posebna avantura.
Pogrešno je viđenje da glavna junakinja u ovoj igri leti. Mehanika ove igre svodi se na slobodno padanje.
Ovo je igra bez srama i to ju potpuno spašava. Nadovezuje se na jedinicu samo zato jer su developeri valjda osjećali da iz nekog razloga mora. No, počinje tako da je Kat odjednom uletjela u neku gravitacijsku oluju i završila na nepoznatom mjestu bez svoje mačke koja joj daje gravitacijske moći. Onda kada prođete osnovne tutoriale kretanja i borbe na nogama, odjednom se pojavi njena mačka i vrate joj se moći, pa isto tako ubrzo odjednom sretne svoju bivšu kolegicu Raven i odjednom dobije dodatnu kontrolu nad gravitacijom i mnogo toga se događa odjednom.
Igra je strukturirana tako da sve u njoj postoji isključivo kao izlika da Kat koristi svoje moći, pa kao što sam rekao čitav svijet nema baš nikakvog smisla za njegove stanovnike, osim za Kat za koju je napravljen po mjeri. Priča dobrim dijelom funkcionira na isti način po kojem se stvari uvijek, ali uvijek ispostave tako da bi baš bilo zgodno kada bi postojao netko sa vrlo specifičnim moćima kontroliranja gravitacije i pazi slučajnosti Kat se nađe baš u tom trenutku na pravome mjestu. Točno me zanima kako je cijela ta ekipa živjela prije nego su upoznali Kat.
Svijet u igri nema nikakvog smisla za njegove stanovnike, ali je za glavnu junakinju napravljen baš po mjeri kako bi koristila svoje moći.
No, priča je ustvari prilično dobra. Opet se ponavlja ideja da nemam osjećaj kao da bi priča trebala biti dobra s obzirom da je puna klišeja, pomalo predvidljiva, a likovi su prilično plitki i prozirni. Također, nema baš ni glasovne glume, već je sve ispričano kroz sličice iz stripa kroz koje može postati malo naporno vrtjeti. Ali Kat je prilično simpatična na svoj naivni i nevini način, pa s obzirom da sve ide kroz nju automatski postaje prihvatljivo. Na primjer, iznenadila me pomalo Robin Hoodovska, anti-kapitalistička sporedna pričica u drugom aktu koju uopće nisam očekivao u ovako veseloj igri. Ali onda Kat svojim lagodnim karakterom izbije bilo kakve teške teme iz toga i sve postaje samo opravdanje za još malo mijenjanja gravitacije.
Dobar dojam Gravity Rusha 2 po meni osim posvećenosti zanimljivoj ideji održava izvrstan osjećaj za tajming. Točno kada se kroz par misija naviknete na prvi dio grada u koji dođete i skužite da nije toliko velik, iduća vas misija pošalje iza oblaka u drugi dio grada za koji niste ni ni zamišljali da postoji. Pa onda dok razmišljate kako su vas dobro iznenadili tim trikom, igra vas dobije na istu foru i pošalje da se bacite direktno u bezdan dok ne dođete do još jednog takvog skrivenog naselja. Ovo su sve blagi spoileri, ali pazim da spominjem samo stvari s početka igre.
Igra ima izvrstan osjećaj za tajming pa vas redovito iznenađuje novim sadržajem baš kad mislite da ste vidjeli sve što ima za ponuditi.
Ista stvar ide i za moći na koje se taman naviknete i možda čak pomalo zasitite jer borba postane repetitivna, ali onda se ubace nove moći koje vas mogu učiniti lakšima ili težima i unesu jedan novi element u dobro utabanu shemu. Vidite li sada zašto je zgodno da se nije previše pažnje posvetilo izradi nekog uvjerljivog svijeta kroz koji bi igrač točno razumio svaki pojedinost? Stvari su tako postavljene da vam igra u pravom trenutku može baciti novu moć u ruke kada bi vam otprilike trebala dojaditi stara bez straha da to mora nečime posebno opravdati ili objasniti – važnije je da se vi zabavljate.
A zabave ne nedostaje jer je na svu sreću uvijek iznova zabavno padati tristo metara i zaustaviti se milimetar od poda i onda opet odletjeti negdje skroz drugdje i trčati usporedno s podom po zgradama. Da, kontrole su dovoljno intuitivne i precizne da je to izvedivo ubrzo nakon upoznavanja Katinih moći, a morate priznati da zvuči kul i da to želite raditi. Kroz igru Kat napreduje već spomenutim vrlo ugodnim tempom i do kraja igra ostavlja dojam postignuća, moći i najvažnije ostaje svježa i zabavna.
Borba je suviše jednostavna, a čak i kada pokaže znakove izazova više se borite s divljanjem kamere nego s protivnicima.
Svejedno nisam pretjerano oduševljen borbom, jer su kombinacije udaraca vrlo osnovne i svode se na pritiskanje jedne tipke, a puno stvari je rješivo bacanjem objekata pri čemu vam pomaže automatsko ciljanje što ne predstavlja previše izazova. Tu i tamo je potrebno naciljati gravitaciju na protivnika i zabiti se u njih što je u početku repetitivno, ali postaje zanimljivije otkrivanjem novih moći kasnije u igri, ali pri tome kamera prečesto zna poludjeti i ići na živce. Naravno, ponekad treba koristiti prilično nekonzistentan i mlak potez za izbjegavanje napada, ali po mome iskustvu nemaštoviti protivnici nisu dovoljan izazov, pa možete preživjeti i bez toga.
Borba je nažalost prilično česta pojava pa je malo problematično što joj fali inspiracije i dorađenosti. No, i dalje je bolja od rjeđih misija kada se morate šuljati okolo, koje samo treba pretrpjeti jer im nema spasa. To je jedini trenutak u igri kada većinom ne koristite gravitacijske moći i daleko najdosadniji dio igre, što govori dovoljno. Sve ostale misije uključuju razno pomaganje drugim ljudima i sve su klasični fetch questovi, ali se Katine moći koriste na dovoljno različitih načina u ponekad prilično sulude svrhe, pa su prilično zabavne i zarazne. Iznenadili biste se koliko sadržaja ustvari ima u igri i lako možete utući preko 30-40 sati glupirajući se okolo i rješavajući misije kako vam paše.
Neizbježno je dobar dio vremena posvetiti uživanju u svijetu. Glavni grad nije toliko velik iako ostavlja dojam kao da je zbog načina na koji je predstavljen. No, toliko je detalja ugurano u njega da ga je gušt istraživati iz svih kutova, a to je uvijek nagrađeno bodovima za nadogradnju. Umjetnički stil je preuzet iz originala, ali daleko dorađeniji uz pomoć sirove snage PS4 i vjerujte mi kada vam kažem da je predivan i potpuno jedinstven na tržištu. Doduše, neki dijelovi su obojani muklim bojama i pogotovo ako shvatite da obični ljudi u tom svijetu stvorenom za Kat nemaju smisla i nemoguće je da stvarno žive, sve može izgledati malo isprano i depresivno, a pritom ne mislim na jedan siromašan dio grada koji je namjerno tako oslikan.
Gravity Rush je napokon dobio kompletnu, visokobudžetnu igru za snažnu platformu i to se sveukupno osjeti. A PlayStation je na račun toga dobio jedno možda pomalo neočekivano dobru i vrijednu ekskluzivu. Siguran sam da će Gravity Rush 2 mnogi nastaviti podcjenjivati, jer je prilično jasno da čitava igra počiva na jednoj ideji, a i neiskusnom oku izgleda kao neki download naslov malog budžeta. Znam to jer sam i ja s takvim očekivanjima uletio u Katine avanture, a doživio sam pozitivnu igru punu iznenađenja koja je na sasvim čudesan način otvorila 2017. gejmersku godinu.
Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PS4. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.
baDarmageddoN
23.01.2017 - 03:31Ovo me podsjeća na onaj azijski crtani kojeg sam gledao kao klinac…mjesečevu ratnicu. Morat ću GR2 probati čisto iz tog razloga, makar mi se čini i van toga kao odlična igra.
vojnovic4
@baDarmageddoN, 24.01.2017 - 13:03Imas demo na storu
baDarmageddoN
@vojnovic4, 24.01.2017 - 13:06Da, znam. Skinut he samo što nisam baš imao vremena probati. Hvala na infu, u svakom slučaju 😀
All-The-King-Bundy
23.01.2017 - 09:26Zna li netko dali dolazi na vitu?
ShadowZer4o
@All-The-King-Bundy, 23.01.2017 - 11:23nope, ps4 samo
All-The-King-Bundy
@ShadowZer4o, 23.01.2017 - 11:46pff šteta, jedinica je bila ok.
Tony Ghost 1811
23.01.2017 - 10:06Cini se po nedostatku komentara da ovo ne igra bas puno ljudi.
nikola2222253
@Tony Ghost 1811, 23.01.2017 - 13:03Igrao sam ja demo ,igra je onak ok.
rotkvica45
@Tony Ghost 1811, 23.01.2017 - 14:39Je, a Space Hulk: Deathwing?
Tony Ghost 1811
@rotkvica45, 23.01.2017 - 16:04To pitas dali nju igra puno ljudi? Valjda ne.
hpollowda
23.01.2017 - 14:53Odlična igra, inače padam na ove cell shaded naslove, ali ova igra je i u svim ostalim segmentima zabavna, ispolirana i iznenađujuće dugotrajna. Malo sam imao problema s kamerom, naročito u zatvorenim segmentima, ali to je i za očekivat u igri s tom razinom mobilnosti glavnog lika.