Isonzo je nemilosrdan. Meci fijuću na sve strane, eksplozije odjekuju, suborci umiru u agoniji i jedan metak znači vam respawn. Isonzo se drži temelja koje smo vidjeli u Verdunu i Tannenbergu – riječ je o taktičkoj pucačini u kojoj se vrlo brzo može izgubiti život. No isto tako, Isonzo je ubacio i nekoliko modernijih elemenata u gameplay kako bi povijesne bitke bile zabavnije u 2022. godini. Timski rad je i dalje glavni pokretač bitaka koje možemo proživjeti u igri, no sad imamo mogućnost za prilagodbu stila igranja uz otključavanje različite opreme i dodataka.

Prije nego se zakorači na bojište, Isonzo nas kratko upoznaje kako točno funkcionira Offensive mod, zapravo jedini način igranja unutar svih dostupnih bitaka. Ovaj mod nije revolucionaran jer je i dalje u pitanju bitka za teritorij. Jedna strana napada, druga brani samo se sada na mapama nalaze različiti elementi koji se mogu postaviti kad se brani, odnosno uništiti u napadu. To su stvari poput bodljikave žice, vreća s pijeskom, fiksnih strojnica, minobacača i sl. Neke mape imaju i most koji branitelji mogu uništiti kako bi otežali život drugoj strani, što dodatno podiže dinamičnost bojišta. To na kraju rezultira i većom razinom zabave bez da se odskače iz povijesnih okvira.

Kad je riječ o povijesnim elementima, tijekom učitavanja prije bitke može se pročitati oko čega se točno bori. Simpatičan je to detalj koji se uklapa u cijelo okruženje jer se ovdje nalazi oprema koja je bila dostupna vojnicima tijekom brdskih bitaka. Isonzo nema eksperimentalnog naoružanja, ali ima dodatne stvari koje se moraju otključati, što će nove igrače staviti u malo neravnopravan položaj naspram veterana. Na primjer, granate za Rifleman klasu su zaključane, odnosno mora se skupiti iskustva prije nego postanu dostupne. Čak i kad se skupe potrebni bodovi za otključati, mora se prvo odraditi dva zadatka prije nego se mogu odabrati za korištenje u bitkama.

Isonzo nema eksperimentalnog naoružanja, ali ima dodatne stvari koje se moraju otključati.

U jednu je ruku to razumljivo jer sustav progresije mora sadržavati nešto za otključati, no granate su oprema koja bi trebala biti dostupna odmah. S druge strane, sasvim je očekivano da Assault klasa nosi automatsko oružje koje postaje dostupno tek na 15 levelu. Svaka od šest klasa ima svoju opremu i perkove za otključavanje te sve se može mijenjati kad se izgubi život. Samim time, relativno brzo se može prilagoditi situaciji na bojištu.

Osim klasa, naš profil također može napredovati čime se otključavaju kozmetičke stvarčice za našeg vojnika. Taj dio nije nešto što će se pamtiti jer dodatni brkovi, naočale, kape i slično padaju u zaborav čim prvi metak proleti pored glave. Nitko se ovdje ne divi protivničkom smislu za odijevanje – svi samo traže prvi zaklon.

Isonzo vrlo brzo nauči igrača kako zaklon nije uvijek sigurna točka. Artiljerija i bojevni otrovi nešto su za što se dobije dojam kako svako malo pada po mapi. Kako je riječ o lokacijama koji kombiniraju rovove i otvorena područja, suradnja Officer klase s ostatkom ekipa ključna je za uspješan napad ili obranu. Samo ta klasa može zvati spomenutu pomoć i brzo se shvati kako nije zabavno trčati po otvorenom prostoru ako nema dimne zavjese. Ono što su u razvojnom studiju dobro razradili je korisnost svake klase. Niti jedna klasa ne ostavlja dojam da je beskorisna pa zbog toga svako može pronaći nešto što će mu odgovarati za igranje.

Niti jedna klasa ne ostavlja dojam da je beskorisna pa zbog toga svako može pronaći nešto što će mu odgovarati za igranje.

Iako je riječ o taktičkoj pucačini, ne radi se ovdje o hardcore naslovu. Tako svatko ima neograničen broj zavoja za liječenje sebe i drugih. Metaka ima dovoljno jer se ne poživi dovoljno dugo da se sve ispuca, osim ako se aktivno izbjegava borba. Prijateljske se jedinice ne mogu ubiti nego samo ozlijediti pa tako naša artiljerija može jedino odmoći kad zatrese teren dok mi ciljamo prema protivniku i promašimo. Inače bez problema preživimo eksploziju ako se nađemo na putanji po kojoj avioni bacaju bombe. Zbog toga se može reći kako je u pitanju dobar balans između zabave i povijesnog prikaza na kojemu se cijela igra temelji.

S druge strane, talijanskom bojištu nedostaje više bitaka, odnosno mapa. Njih za sada ima manje od deset i to nije pohvalan broj. Srećom po nas, svaka od njih je zabavna za igranje. Bilo da je riječ o brdskom ili šumskom okruženju, mape su dobro dizajnirane te vizualno izgledaju vrlo kvalitetno. Grafička strana nije nešto što se može uspoređivati s Battlefieldom 1, no svejedno je riječ o kvalitetnom segmentu koji podiže atmosferu bitaka. Osim lokacija na kojima se nalaze, mape se isto tako razlikuju i po broju sektora za osvojiti ili obraniti. Samim time, dužina mape može značajno varirati ako su u pitanju dva sektora ili njih pet.

Bilo da je riječ o brdskom ili šumskom okruženju, mape su dobro dizajnirane te vizualno izgledaju vrlo kvalitetno.

Isonzo nema vremenska ograničenja niti obrambena strana ima broj života koji može izgubiti. To znači kako se samo napadači moraju brinuti hoće li uspjeti osvojiti potrebne točke i pri tome ne izgubiti sve živote prije nego se krene prema novom sektoru mape. Ovo je interesantna dizajnerska odluka koja na papiru favorizira obranu, no već spomenuto timsko igranje zapravo je ono što znači pobjedu ili poraz. Ovisno o mapi i sektoru, postoje samo dva tipa zadatka za napadački tim. Jedan je osvojiti lokaciju koju obrambena strana može vratiti pod svoju kontrolu, a drugi je postaviti eksploziv na određeno mjesto. Kad dođe do eksplozije to je to, točka je osvojena.

Ono čime se dinamičnost bojišta dodatno ističe jesu točke za oživljavanje nakon smrtonosnog metka, šrapnela ili eksplozije. Obje strane mogu sagraditi ili uništiti spomenute točke, što znači kako ne postoji fiksna linija na kojoj se akcija odvija. Stoga nije neobično primiti metak s leđa ako se obrambena strana uvuče iza napadačkih linija te uspije ponovno vratiti respawn točku. To zna biti česta situacija zbog kaosa na bojištu i trenutak nepažnje može odsjeći cijelu jednu stranu. Šteta što igra više ne nagrađuje ekipu koja se posveti onesposobljavanju protivničke strane jer takve stvari također mogu značajno utjecati na bitku.

Obje strane mogu sagraditi ili uništiti točke za respawn, što znači kako ne postoji fiksna linija na kojoj se akcija odvija.

Osim tih točaka, moguće je oživjeti se i među suborcima. Razlika između oživljavanja na suborca i spomenute točke je što napadači prvo moraju izgraditi navedene točke kad se kreće u zauzimanje sektora. A to nije uvijek lagan pothvat. Potrebno je izbjeći pravu hrpu eksplozija i metaka te se nadati kako će vas članovi tima moći zaštititi za vrijeme vašeg lopatanja koje će donijeti korist cijeloj skupini.

Igra djeluje prilično nasumično kada je riječ o lokacijama na koje dolazite nakon oživljavanja. Primjerice jednom se oživimo dva metra od suborca ako kliknemo na njega, a drugi puta 50 metara iza njega. Još gore zna biti kod točaka koje se brane. Nekad bude direktno na lokaciji, a nekada toliko iza da se komotno može “pozvati taxi”. Srećom pa to nije nešto što  uništava igru. Zapravo više pridonosi dinamičnosti bojišta jer se nikad ne zna hoće li nam se protivnik pojaviti iza leđa.

Sve u svemu, za sve one koji vole okruženje Prvog svjetskog rata u virtualnom obliku Isonzo je odlična igra koja kvalitetno kombinira zabavan gameplay i povijesne elemente. Iskustvo koje je razvojni studio skupio tijekom izrade prijašnje dvije igre pomoglo je da Isonzo bude prepoznatljiv staroj publici, a opet dovoljno moderan za sve nove igrače u WW1 serijalu. Kombinacija zabavnog napucavanja, odlične atmosfere (koja se dodatno ističe ispod gas maske) i kvalitetne tehničke strane čine ovu igru prepoznatljivom na sceni multiplayer pucačina iz prvog lica. Samostalno ili s ekipom, Isonzo je odličan predstavnik razdoblja koje nije najpopularnije za online napucavanje.