Tko bi rekao da je prošlo već šest godina otkako smo posljednji put zaigrali Just Cause. Dok neki razvojni timovi imaju praksu štancati nastavke po godišnjoj bazi, neki si ipak uzmu vremena da posao obave kako spada. To bih barem volio misliti, no Just Cause 3 u jednu je ruku čista kopija dvojke te je i k tome još poprilično i neoptimizirani proizvod. Avalanche studio očito je imao pristup “ako nije potrgano, nemoj dirat”. Okej, cijeli teren je tu nov, ali receptura je identična kopija prethodnika. Međutim, bez obzira na tu činjenicu ipak sam ostao iznenađen koliko je Just Cause 3 zapravo još uvijek zabavan u toj svojoj nekakvoj jednostavnosti.

ROUNDHOUSE KICK

Chuck Norris po treći nam se put vraća u ulozi Rica Rodrigueza, čovjeka kojemu ne treba Red Bull da dobije krila te ima univerzalno rješenje za svaki problem – raketa u facu. U pravom stilu svog prethodnika, Just Cause 3 sandbox je pucačina u kojoj uglavnom ravnate zemlju i pritom ne mislim na poljoprivredu. Medici, zemlja u kojoj ovoga puta igramo predivno je šarena verzija romantizirane Italije koja je podložena kobnoj diktaturi klišejziranog generala Di Ravella. Uz pomoć pobunjenika bacat ćete Rica iz oblaka kako bi oslobodili brojna naselja i provincije. Medici je naime bogat unikatnim mineralom zvanim Bavarium kojeg Di Ravello crpi u svrhe svojega režima ne bi li postao najjača sila u regiji. Kako se Ricu to nimalo ne sviđa, tako ni nama.

Iako je ovoga puta jasnije da se malo više trude oko same radnje, te tako ima nešto više misija, animacija, likova i razgovora nego li je bilo u prethodnom nastavku, još uvijek ispada ponešto šuplje i nije nešto o čemu bi se vodili ikakvi razgovori. Just Cause sebe ne smatra ozbiljnim, pa ga tako ni vi ne biste trebali. Priča je tu reda radi kao kontekst da vam još jednom “opravda razlog” za te vaše, kaotične radnje u koje se upuštate.

VATROMET

Mozak na pašu i eksplozije na svakom koraku – Just Cause 3 idealna je igra uz koju se možete opuštati uz neprestani vatromet i na trenutak zaboraviti na ostale brige. Teško mi je zapravo reći zbog čega je točno Just Cause još uvijek toliko zabavan. Ne mogu prstom pokazati na jednu specifičnu stvar i reći da je upravo zbog toga, već je više kombinacija slobode i opsega cijelog paketa to što ga čini jedinstveno dobrom zabavom.

S fleksibilnom kukom možete se penjati i bacati po zgradama, vezati vojnike i predmete prepustivši ih sudbini povremeno komične fizike. Naselja i baze oslobađate tako da uništavate ključne objekte poput kipova, generatora ili razglasnih stupova, no prije nego ih možete uništiti treba ih naravno prvo pronaći. Spoj akcije i istraživanja tu zapravo postaje jedan intiman brak.

ŠTO LEŽI IZA HORIZONTA

Silna je repeticija uglavnom ta koja ovdje odbija igrače, no spas sam uspio naći u šarenom izboru opcionalnih aktivnosti koje su mi dale prostora da predahnem od eksplozija. Od raznih predmeta za skupljanje do traženja i dostavljanje različitih modela vozila, najviše su me zapravo iznenadili nasumični susreti s ljudima koji traže pomoć. Nalik onima iz Red Dead Redemptiona, u svijetu sam svako malo naletavao na nekoga tko mi je na neočekivanim mjestima dao zadatak da mu teglim auto do najbliže benge ili pak otvorim zaglavljena dvorišna vratašca. Iako se naravno i oni nakon nekog vremena počnu ponavljati, jasno je da je neki dio posla otišao i u razbijanje monotonije.

Iako povremenu repeticiju ne bih nužno svrstao ovdje pod nešto posebno loše, ono što bih zato istaknuo na njenom mjestu je zapravo nedostatak iznenađenja. Just Cause 3 vas nakon 10, 20 pa čak i nakon 30 sati neće iznenaditi s nečim novim, osim naravno neočekivanim uskršnjim jajcima.

Just Cause 3 vas nakon 10, 20 pa čak i nakon 30 sati neće iznenaditi s nečim novim.

Uvijek vam je jasno što vas čeka iza horizonta i kako ćete tamo provoditi vrijeme pa ako vas nakon sat vremena već nije šarmirao teško ćete dogurati do kraja. Međutim, nije samo teren predivno šaren, već i sâm pristup igri – tako sam jednu bazu počistio samo s kukom, a drugo područje sam pak naglavačke visio s helikoptera i raketama uništavao sve što sam ugledao. Tu zbilja ima dosta prostora da malo olakša repeticiju i da si sami začinite uživanciju kako poželite – to je igra u kojoj se doslovno igrate.

FACEPLANT

Uz sada već standardnu opremu od kuke i padobrana, novi dodatak tu je Wingsuit – odijelo koje vam u svakom trenu daje priliku da poletite bez potrebe nabavljanja helikoptera ili aviona. Njegova izvedba surfanja po oblacima izuzetno je zabavno kroćenje veličanstvenog jastreba, pogotovo kada pri niskom reljefu izbjegavate taj senzualni poljubac s asfaltom.

I dok je većina toga zapravo toliko bezbrižno zabavna, šteta je tu da prilikom pokretanja izbornih izazova stalno treba čekati nekakvo učitavanje, no ta učitavanja nekada znaju biti frustrirajuće duga. Tako sam u jednom trenutku morao čekati i do nevjerojatnih 15 (čitaj petnaest) minuta kako bi pokušao obaviti posao od jedne minute, a to mi se činila kao cijela vječnost.

Zašto se točno igra odlučila toliko jako zblesirati? Pojma nemam. Na svu sreću to varira o nečemu što mi još ostaje nepoznatim, no ipak ne mogu vjerovati da sam kao najveća naivčina svo to vrijeme sjedio i čekao ispred ekrana. U međuvremenu je došla zakrpa koja obećava brže učitavanje, iako ja osobno nisam primijetio neke značajne razlike jer sam uglavnom već bio gotov sa svime – moguće je da drugima više neće ovako neočekivano zapinjati.

MASSIVE SINGLEPLAYER ONLINE

Da trn u oku bude još veći tu su nam i online fičri – iako Just Cause 3 nema pravi mulitplayer, spajanjem na službeni server dobivate mogućnost da razne radnje uspoređujete s ostalim igračima. Ne zvuči loše, jel? Pa, kad spajanje ne bi trajalo 30 sekundi i kad veza sa serverom ne bi pucala svakih 15 minuta bilo bi bolje, al’ ovako je to još jedno dodatno učitavanje koje treba čekati.

Kako mi je to dojadilo, napokon sam odlučio izabrati i “stay offline” opciju, no igra je neposlušna te me nakon svakog obavljenog zadatka ili prilikom otvaranje mape, ponovo sama od sebe pokušava povezati. Jedini način da se toga riješim u potpunosti bio je gašenje interneta na čitavom sustavu, a to su jednostavne smetnje s kojima se ne želimo zamarati dok se zabavljamo.

Just Cause 3 (25)Prikaži sve

---

Kako nitko na popisu mojih kontakata nije igrao Just Cause 3, nadao sam se da ću biti pošteđen tih notifikacija, no igra izgleda prati i prijatelje prijatelja, te sam tako ipak svakih par minuta bio obavješten da mi je neki Cloudxsephiroth u slobodnom padu rušio rekorde. I tak opet, i opet, i opet. Stvarno divno. Ove online funkcije možda su nekima lijepe na papiru, no nekako smo se ipak nadali da će Just Cause 3 napokon dobiti pravi multiplayer.

POTRES I AVALANCHE

Dok PC master race javlja da im fale šume i planine, PS4 verzija koju sam vrtio za ovu recenziju ipak nije imala toliko drastične probleme, no situacija ni tu nije baš bajna, barem što se tiče tehnikalija. Dok Just Cause 3 estetski gledano izgleda veoma šareno, raznovrsno i jednostavno predivno, izvježbano oko primjećivat će slabi anti-aliasing zbog kojeg neke površine (poput ograda i platforma) konstantno neugodno titraju. Tu je i pop-in predmeta koji se stalno stvaraju u neposrednoj daljini dok putujete, rezultirajući prividnom i ubrzanom rastu trave i cvijeća kako im se bližite. Kako se radi o nevjerojatno ogromnom otvorenom svijetu, recimo da kroz to još nekako i možemo progledati, ali ipak znamo da konzole ove generacije mogu bolje.

Međutim, ono što jednostavno ne možemo oprostiti je nestabilni framerate koji se usred žestoke akcije često zna prepoloviti. Pritom ne mislim sa 60 na 30, već s 30 na neugodno niskih 15. Ja sam ovdje bio maštoviti pa sam si to protumačio kao neki fensi slou-moušn eksploužn, no očekivati to od svakoga bilo bi tu mač.

Ako ste već upoznati sa serijalom, znate što možete očekivati – puno eksplozija i padobranjenja. Just Cause 3 je igra koja ne samo da vam daje priliku da pucate nuklearke, već i da surfate na njima. To je igra u kojoj slobodni pad iz aviona ne sprječavate nužno padobranom, već tako da se s kukom još brže privučete do tla. Na prvom mjestu je jednostavna zabava s naglasakom na slobodi i eksplozijama, a logika i sve ostalo na drugom. Kada se jednom upletete u njegov kaos sati će vam proletjeti poput leteće vjeverice. Valjda niste jedan od onih tipova koji mrze vjeverice?