HCL.HR

Recenzija

Lethal League Blaze

NAPUCAJ ME SAD

Ivan Brekalo

Jeste li se ikada susreli sa situacijom da imate dvije stvari koje vam se jako sviđaju i onda vam netko priopći da je upravo te dvije, na prvi pogled nespojive stvari, neki čudak probao pomiješati i na opće iznenađenje svih – u tome i uspio? Primjerice, ako ste osoba koja obožava ananas, a često volite naručiti i pizzu, ananas na pizzi kao ideja na papiru djeluje posve blesavo, zar ne? Ne bi smjelo biti dobro, no iz nekog razloga je odlično. Ako vam baš ovakva neobična sjedinjenja nisu strana i s vremena na vrijeme volite isprobati poneku ludu kombinaciju, imam igru za vas. Upravo jedna takva fuzija, kojoj valja pristupiti nešto otvorenijeg uma, nalazi se iza naziva Lethal League Blaze.

Kako vam zvuči sljedeći spoj: bejzbol + borilačka igra? Jer Lethal League Blaze je baš to.

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Zanimljiva je činjenica da je originalni Lethal League zapravo nastao kao besplatna flash igra za internet preglednike. Bio je to prototip u kojem ste imali jednostavan zadatak: s raznih pozicija i pod raznim kutevima napucavati bejzbol lopticu koja se svakim sljedećim udarcem ubrzava, te tako u jednom trenutku iznenaditi protivnika i odalamiti ga lopticom prije negoli se on stigne obraniti. Taj prototip bio je vrlo jednostavan, no iznenađujuće igriv, što je nizozemski studio Team Reptile motiviralo da s tom idejom krenu u nešto ozbiljniji projekt.

U Lethal Leagueu cilj vam je s raznih pozicija i pod raznim kutevima napucavati bejzbol lopticu koja se svakim sljedećim udarcem ubrzava, te tako iznenaditi protivnika.

U kolovozu 2014. pojavila se Steam verzija prvog Lethal Leaguea, ovaj puta kao kompletna igra. Sam gameplay u njoj je bio pažljivo dorađen, ali je temeljni koncept i zadatak iz prototipa ostao isti: pogodite protivnika i nemojte dopustiti da on pogodi vas. Pri tome obavezno trebate svladati tajming s indikatorom koji određuje kada će se loptica nastaviti kretati, odnosno kada prestaje tzv. hit-lag. Steam verzija također je dodala nove poteze poput bunta (lagani zamah za odbijanje i primirivanje lopte) i pariranja tijekom hit-laga pri vlastitom udarcu, te specijalnih udaraca različitih za svakog lika skromnog rostera.

Sve te mehanike prisutne su i u nastavku zvanom Lethal League Blaze, koji je vani na Steamu, a iduće godine trebao bi doći i na konzole. Team Reptile se za nastavak odlučio odbaciti dvodimenzionalne pozadine levela i 2D modele likova. Ovaj puta grafika je u 3D-u, s time da gameplay i kretanje ostaju 2D. Najbolji primjer za usporedbu bio bi Guilty Gear Xrd u kojemu je grafički stil toliko lijepo dotjeran da ćete često pomisliti kako gledate nekakav anime. Možda nešto manje spektakularno, ali svakako slično, imamo i u LL Blazeu jer ćete često imati osjećaj da se ovdje radi o prekrasno animiranom interaktivnom filmu, zaboravljajući pritom da su sve strukture nivoa zapravo u 3D-u.

Likovi su također trodimenizonalni te kao takvi u odnosu na LL1 imaju puno kompleksnije te kvalitetnije animacije koje uspješno dočaravaju osobnost svakog od likova. Nivoi predstavljaju redizajnirane verzije arena iz prve igre, te su im dodani brojni detalji kako bi izgledali još življe, što uključuje i kaotične transformacije nivoa koje se događaju kad loptica dostigne veće brzine.

Nivoi predstavljaju redizajnirane verzije arena iz prve igre te su im dodani brojni detalji kako bi izgledali još življe.

Svaka arena ima svoj ugođaj i atmosferu, međusobno se podosta razlikuju, a da pri tome nikada ne djeluju prešareno i nikada ne smetaju u smislu da ćete se radi palete boja u nivou naći u situaciji da ne možete razaznati što se zapravo događa na ekranu. Sve je puno šarma i igra ne skriva da joj je jedna od temeljnih inspiracija, barem kad su u pitanju vizualni stil i prezentacija, Segin kultni klasik – Jet Set Radio.

Što se zvuka tiče, vjerujem da će se mnogi igrači složiti da je soundtrack bolji nego u prethodniku. Svaki level ima pripadajuću pjesmu (ili dvije), te se među manje poznatim DJ-evima koji su potpisivali soundtrack prvog Lethal Leaguea, ovaj puta mogu naći i neka poznata imena kao što su Frank Klepacki (Command & Conquer serijal) i Hideki Naganuma (Jet Set Radio serijal).

Ako ste slučajno među malobrojnim igračima koji su imali priliku igrati prvi LL, možda ćete zamjeriti to što su posuđeni glasovi za likove u ulozi povratnika – Raptor, Candyman, Latch, Switch, Sonata i Dice – identični i u potpunosti preuzeti iz prethodnika. Novi likovi su količinom komentara i uzvika izjednačeni s veteranima iz LL1. Zvučni efekti su lako prepoznatljivi u onim djelićima sekunde kada se od vas očekuje hitra reakcija i kada tražite svaki vizualni, ali i auditivni trag koji će vam pomoći u tome da brzo reagirate i iskoristite najbolju opciju kojom vaš lik raspolaže u danoj situaciji.

Novi likovi količinom komentara i uzvika izjednačeni su s veteranima iz prošle igre.

Gore spomenutim povratnicima, uz potpuno igrivog i balansiranog bossa iz jedinice – Doomboxa, pridružila su se tri potpuno nova lika – Jet, Grid i Nitro. Prilikom igranja u mrežnom multiplayeru većina će igrača primijetiti da je upravo Jet-agilna inline skejterica s jet packom na leđima, najpopularnija među novim likovima. Također, Jet izgledom i stilom sugerira na namjerne sličnosti Lethal Leaguea s Jet Set Radio serijalom.

Iako Team Reptile najavljuje dodatni sadržaj i nove igrive likove, trenutni roster je itekako zanimljiv te je dvostruko veći od inicijalnog rostera koji nas je dočekao u LL1. Svaki lik ima poneku referencu na mnoge ličnosti iz pop kulture i drugih igara pa tako novi lik Nitro podsjeća na Captain Falcona ali istodobno i na Sylvester Stalonea u ulozi Judge Dredda, dok Grid djeluje kao miks nekoliko Marvelovih i DC likova.

Dakako, svaki borac ima i svoj stil borbe – bitne faktore koji čine razliku među samim likovima, poput brzine kretanja, visine skokova, te različitih kuteva za svaki od udaraca. Skateboard robot Switch ponovno se može voziti po zidovima i po stropu, no ovaj put radi činjenice da (gotovo) svaki lik ima mogućnost dvostrukog skoka, ova sposobnost još je korisnija i opasnija po protivnike.

Svaki borac ima i svoj stil borbe – bitne faktore koji čine razliku među samim likovima.

Neslužbena maskota Lethal League serijala, Candyman, dobio je novu sposobnost, prolaženje kroz zidove, koju sada napredniji igrači mogu kombinirati s Candymanovim specijalnim napadom. Što se tiče Candymanovih originalnih 5 protivnika iz LL1, njihovi su se specijalni udarci također vratili, pa tako kiborg-krokodil Latch može i dalje progutati i naknadno ispaliti lopticu pod nekim nepredvidivim kutem, a ping pong guru Dice ima pravi stolnoteniski as u rukavu kojim može zafelšati loptu preko svojih protivnika koja se onda može odbiti direktno u njihova leđa. Novi borac Grid može iskoristiti teleport u raznim smjerovima i to do dva puta prilikom aktivacije specijalnog udarca, što od obrambenog igrača iziskuje dobro poznavanje svake varijacije tog izuzetno jakog specijalnog napada.

Sama igra odlikuje se poprilično impresivnim vizualnim stilom, a originalni koncept koji spaja ideje iz raznih arkadnih igara već je i u prethodniku bio vrlo zabavan te je sada dodatno rafiniran, što rezultira još dubljom igrivošću. Nestali su brzi nokauti na početku borbe uzrokovani samo jednim udarcem jer sada svaki lik ima energiju koja se prazni svakom neobranjenom loptom. Što je brzina lopte veća, pogođeni igrač gubi više energije. Kada loptica postigne veće brzine, tada svaki udarac rezultira nokautom neovisno o količini preostale energije prikazane na ekranu, koja tada počinje treperiti kako bi vam igra dala do znanja da je svaka iduća neobranjena lopta ujedno i fatalna.

Prilikom jačih udaraca koji ne rezultiraju gubitkom života, možete izvesti brzo ustajanje, koje ako dobro tempirate vraća lopticu u vaš posjed, ali ako krivo tempirate, vaš lik na kraju animacije ustajanja izvodi izazivanje prilikom kojeg je ranjiv i svaki protivnik koji je u tom trenutku u posjedu lopte i koji zna što radi, to može iskoristiti i kazniti vas. Izazivanja ovaj puta nisu tu samo radi provociranja protivničkih igrača, te ih tako sada možete koristiti kako bi nešto ranije napunili resurse potrebne za izvođenje moćnih specijalnih napada.

Izazivanja ovaj puta nisu tu samo radi provociranja protivnika već i za punjenje resursa kojima se izvode moćni napadi.

Nova je i mehanika hvatanja lopte koja je dodana na poseban gumb. Nakon uspješnog hvatanja vaš lik će silovito baciti lopticu pri čemu možete odabrati jedan od tri moguća smjera: naprijed, nazad ili odbijanje od pod. Hvatanje je u neutralnom dijelu igre gdje nijedan igrač nema posebnu prednost, zapravo najteže tempirati od svih poteza, ali ako uspijete, možda ćete upravo tim potezom poremetiti momentum i doslovno izbaciti protivnike iz ritma.

Ono za što je hvatanje još korisnije, je mogućnost korištenja te mehanike kao odgovora na pariranje. Ako ste sigurni da će se protivnik odlučiti na pokušaj vraćanja vaše lopte izbliza, možete mu odgovoriti pariranjem, i upravo tu nastupa hvatanje koje pobjeđuje pariranje. Tako imamo zatvoreni krug u stilu kamen/škare/papir: pariranje pobjeđuje udarac izbliza, hvatanje pobjeđuje pariranje, udarac izbliza pobjeđuje hvatanje.

Naime, ovo su opcionalne situacije jer ako ne želite biti žrtva igre pogađanja i blefiranja, uvijek možete ići na opciju čekanja lopte iz što sigurnije udaljenosti vjerujući u vlastiti tajming i reakcije. U svakom slučaju, ovo je dobrodošla mehanika koja daje šansu za odlična čitanja protivnika koja rezultiraju spektakularnim završnicama mečeva.

Ako ne želite biti žrtva igre pogađanja i blefiranja, uvijek možete ići na opciju čekanja lopte.

Svaka mehanika ima nekoliko dodatnih funkcija koje možete kvalitetno implementirati u vašu taktiku napucavanja loptice kada već malo pohvatate konce, pa tako hvatanje i bacanje lopte prema dolje smanjuje brzinu kretanja loptice za 25%, smash udarci značajno ubrzavaju loptu, ali zato imaju predvidiv kut, običan udarac možete pojačati držanjem tipke prije samog udarca, te tako osjetno ubrzati loptu čime vrlo lako možete poremetiti osjećaj za tajming vašem protivniku.

Za LL1 čistunce korištenje energije i predmeta može se isključiti. Predmeti su također dodatni element igre koji začudo ne stvara preveliki Mario Kart efekt iliti hendikep, već više naglašavaju neke smiješne i nepredvidive situacije u samoj borbi. Ako prvi pogodite pokretnu metu koja vam daje item, a koja se povremeno pojavljuje na vrhu ekrana, možda ćete biti nagrađeni loptom na daljinsko upravljanje koju je potrebno usmjeriti na protivnika za gotovo pa siguran poen. Među nasumce odabranim predmetima naći će se neki slični koji će vam dati izravnu prednost, dok će drugi poput ragbi lopte koja se odbija pod posve nelogičnim i nepredvidivim kutevima, privremeno izmijeniti taktiku svih igrača u areni.

Sama činjenica da se na ekranu pojavljuje meta koju svi žele pogoditi, daje jedan novi vid borbi. Naime, igrači će možda biti potpuno usmjereni na aktivaciju predmeta te će pri tome braniti vaše udarce prema meti, a možda će upravo tu pretpostavku iskoristiti protiv vas i time kompletno ignorirati metu, te se radije posvetiti nekom još nezgodnijem udarcu koji će vas u takvoj situaciji dočekati nespremne.

Činjenica da se na ekranu pojavljuje meta koju svi žele pogoditi daje novi vid borbi.

Kompletiranjem mečeva u svim modovima igre dobivate valutu zvanu “sparks“, koju zatim možete koristiti za otključavanje dodatnih likova, paleta boja, arena, modova, te ponekim novim kostimom za povratničke borce. Dodatni modovi su Lethal Volley – Lethal League tumačenje odbojke koja nije nužno na pijesku, te Strikers u kojemu je cilj pogoditi protivničku metu i obraniti vlastitu. Strikers se igra dok jedan od igrača ne postigne zadani broj bodova, tj. zgoditaka. Igra dozvoljava grupiranje u ekipe za sve dostupne modove, ali su i dalje najzabavniji klasični Free For All i 1:1, te 2:2 timovi kada pronađete zajednički jezik i uskladite taktiku s vašim partnerom.

Igra sadrži relativno jednostavan Arcade mod koji je ovaj put znatno dulji nego u LL1 radi većeg rostera, Story mod popraćen ilustracijama i tekstom koji objašnjavaju neke od događaja i likova u LL svijetu, te za sada nadasve jednostavan Training mod. Šteta što u trainingu ne postoji opcija odabira odmah dostupnog specijalnog udarca koja bi omogućila jednostavnije isprobavanje i usavršavanje raznih zamki koje sadrže specijalne poteze.

Online komponenta omogućava Quick game koji vam pronalazi najbliže protivnike s dobrom konekcijom, Host game u kojem možete kreirati vlastiti lobby i pozvati druge igrače, u slučaju čega možete odabrati neki od dodatnih modova ili po potrebi izmijeniti pravila. Tu je i Ranked mod s posebnom top ljestvicom na kojoj možete pratiti vlastiti rang, te rang vaših prijatelja. Za sada Ranked možete igrati isključivo solo u mečevima 1:1, a bilo bi poželjno vidjeti i 2:2 Ranked, ako se developeri odluče uvrstiti takav mod jednim od updateova u budućnosti. Netcode i glatkoća svih online mečeva u Lethal League Blaze osjetno su kvalitetniji nego u prethodniku, unatoč činjenici da nastavak više ne koristi posvuda hvaljenu GGPO tehnologiju.

Teško je dokučiti čega sve je zapravo ova igra spoj, no neke od stvari koje mi padaju na pamet su u svakom slučaju Pong, Mario Tennis, Smash Bros., Street Fighter te po pitanju vizualnog dojma i glazbe – Jet Set Radio. Ako volite bar jednu od navedenih igara, ili samo želite igru s odličnim kontrolama u kojoj možete spektakularno napucavati vaše prijatelje, bilo to offline ili online, ova igra je izvrstan kandidat.

Lethal League Blaze upotpunjen je svime što je nedostajalo originalu, te sada ima priliku s potpunijim sadržajem i boljom prezentacijom doći do znatno većeg broja igrača kojima će vrhunskom zabavom s urnebesnim situacijama osigurati desetke sati nezaboravnog napucavanja. Nadamo se da će najavljeni portovi za konzole biti jednako fluidni, s jednako kvalitetnom online komponentom.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC.

Lethal League Blaze predstavlja neočekivano dobar nastavak jedne zabavne, ali nažalost nezapažene igre. Uspio zadržati pozitivne karakteristike originala te mu je brojnim inovacijama produbio gameplay.

83 Naša ocjena
  • vrhunske kontrole idu u paru s vrhunskom igrivošću
  • jednostavno za naučiti, a ima dovoljno prostora za usavršavanje
  • Idealan naslov za multiplayer zabavu, kako offline tako i online
  • primitivan trening kojem bi dobro došla pokoja dodatna opcija
  • single-player ne nudi mnogo sadržaja

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?