Ja u pravilu pojma nemam o ozbiljnom golfu i ne bih se upustio u recenziranje simulacije golfa. No, Mario Golf: Super Rush nije ozbiljan golf. To je igra u kojoj lopticom za golf razbijamo stijene dok se istovremeno tučemo s drugim likovima na zelenom terenu. Savršeno neozbiljna i opuštajuća igra za mene!

Glavna novost ove iteracije Mario Golfa je mod Speed Golf u kojemu se nakon udaranja loptice slobodno krećete po travnjaku, to jest utrkujete s drugima. Cilj je u što manje udaraca što brže utjerati lopticu u rupu jer svaki sljedeći udarac zaračunava dodatno vrijeme. Potpuna je to suprotnost stvarnom golfu u kojemu se staloženom igrom ganja rezultat. Ovdje je jednako važno sabotirati protivnika tako da ga udarite trčeći do loptice.

Speed Golf je idealna zabava u multiplayeru, pogotovo onom lokalnom koji se može igrati u četvero. Računalni protivnici nisu osobito interesantni jer nemaju više postavki težine i nisu toliko lukavi ili kreativni kao ljudski protivnici. Dugotrajnost Speed Golfa kao zabave je ipak druga priča jer Mario Golf: Super Rush kao da je super žurio do datuma izlaska. Igra je sadržajno siromašna u skoro svakom pogledu, a pogotovo kad gledate da košta 60 eura.

Mario Golf: Super Rush kao da je super žurio do datuma izlaska.

Centralni mod Mario Golf: Super Rusha je mod priče i to u načelu nije loša stvar. Dobijete priliku kreirati vlastitog Mii lika u neočekivano detaljnom kreatoru, a onda po uzoru na Pokemone idete kroz različite regije i skupljate bedževe. Svaka je regija namijenjena različitoj vrsti golfa i svaka disciplina ima svoj zaplet. Na primjer, u prvoj igrate klasični golf, a u drugoj xc golf u kojemu po vlastitom rasporedu morate utjeravati loptice u rupe unutar ograničenog broja poteza.

Zanimljiv je to format kampanje, ali u početku taj Story mod služi kao golferski trening iako vas tutorial uvijek dočeka prilikom pokretanja svakog moda, a postoji i posebna sekcija gdje ionako možete prelistati sve što se o golfu može naučiti. Kasnije vas priča odvede u potpuno drugu krajnost gdje vam palica za golf postaje oružje, a od učenja stvarnih pravila golfa na kraju nemate skoro pa nikakvu korist. Onda u toj 7-satnoj kampanji shvatite da je igranje s jednim te istim likom dosadno pokraj činjenice da bi zvijezde ovdje trebali biti likovi iz Nintendovog rostera, različitih vještina i statistika.

Cijeli Story mod je zapravo jedan veliki trening iako tutoriale možete proći u bilo kojem trenutku bilo kojeg drugog moda.

Nadogradnja vlastitog lika je bez ikakvih uzbuđenja jer stalno unaprjeđujete jedno te isto i ne otključavate nikakve dodatne vještine. Možete kupovati dodatne palice i odjeću, ali toga je toliko malo u ponudi da stignete kupiti sve i još uvijek imate hrpu novca za potrošiti. Ni drugi likovi nisu puno zanimljiviji – različiti su samo po izgledu i trčanju, a zapravo su grupirani u nekoliko klasa i nema baš svaki svoj jedinstveni potez.

Jedini pravi povod za završavanje moda s pričom je taj da otključate dodatne terene. Njih ima sveukupno pet komada i premda su tematski različiti i dosta veliki, svejedno je to neočekivano mala količina terena na izboru. Otključavate isto tako i izazove, ali oni su u suštini isto ono što prođete u kampanji s pričom, samo onda možete sami definirati svoja pravila.

Jedini povod za igranje moda s pričom je taj da otključate dodatne terene.

Osim klasičnog i Speed Golfa postoji još i stadionska bitka u kojoj se igra na više različitih rupa u isto vrijeme, a pobjednik je onaj koji prvi utjera tri loptice u bilo koje rupe. Ti mečevi završavaju dosta brzo, kaotični su i iskreno ne znam hoće li privući ikojeg ljubitelja golfa. Tu je još i mod za igranje online, a s obzirom da je ovo Nintendova igra ne treba vas iznenaditi što nema ni najosnovniju podršku za turnire. Možda to dodaju, nekad za pola godine kad više nikoga ne bude briga za Mario Golf.

I to vam je to – lako moguće najsiromašnija Nintendova igra koju sam igrao. Ah, zaboravio sam spomenuti da golf možete igrati na dva načina: klasičnim pritiskanjem tipki i zamahivanjem pomoću Joy-Cona. Ovo drugo može biti zabavno ljudima koji se nikad nisu igrali na Wii konzoli, ili onima koji igraju još jednu vrstu golfa – pijani golf. Da se razumijemo, pijani golf nije dio igre; to je ekspanzija koju konzumirate van igre, na svoju odgovornost. Ali da, kontrole pokretom su tu samo da se ne bismo pitali gdje su. U praksi su manje precizne od igranja tipkama i ne vidim zašto bi ih itko koristio u ijednom modu.

Kontrole pokretom manje su precizne od igranja tipkama i ne vidim zašto bi ih itko koristio u ijednom modu.

Vizualno je igra vrlo jednostavna, no i simpatična u toj svojoj jednostavnosti. Na prvi pogled vidite dosta likova oko sebe i neki golf tereni baš djeluju relaksirajuće. A onda shvatite da je sve statično i puno nevidljivih zidova s brojnim učitavanjima. Srećom pa su ta učitavanja stvarno kratka. Glazba je tu da vam ispere mozak svojim recikliranim melodijama. Možete ju isključiti tijekom igranja, a koliko god bila ponavljajuća zapravo u neku ruku zvuči i kao motivacija.

Vama ova recenzija vjerojatno neće zvučati kao motivacija da odete i kupite Mario Golf: Speed Rush. Ne bih to preporučio ni okorjelim golferima s obzirom na mali broj modova i terena, a ponajprije s obzirom na traženi iznos od 60 eura. Zabavna je ovo igra, najprije u lokalnom multiplayeru, ali po ovoj cijeni ne tražimo samo zabavu nego i sadržaje koji će nas pred ekranom zadržati duže od jednog popodneva. Vjerojatno u planu jesu neka proširenja, kao i za Mario Tennis Aces, samo je upitno kada će doći i što će donijeti. Ako su to novi likovi – već ih ima dovoljno.