Kad se junački kostur Sir Daniel Fortesque nakon sto godina smrtnog izležavanja probudi kako bi zaustavio nekromaga Zaroka, vodoriga iz njegove kripte kaže dobro poznatu rečenicu: „Sudbina mu je dala drugu šansu!“ Od originalnog MediEvila nije prošlo sto godina već samo 21, ali za igru vrijedi isto: sudbina joj je dala još jednu priliku za modernu adaptaciju. Naime, MediEvil je još 2005. dobio svoju preradu za tadašnju PSP konzolu, samo što se ta verzija ne pamti baš po dobrome jer je napravila previše izmjena koje nisu bile potrebne.

MediEvil za PlayStation 4 je tehnički gledano remaster prije nego remake. I to je dobra vijest jer sa spomenutim Resurrectionom nema nikakve veze. Temelj je ovdje originalna avantura iz 1998. koje se remaster drži prilično vjerno. Svi leveli iz originala su tu, sve vrste neprijatelja i likova. Dodane su neke nove stvari o kojima ću malo kasnije, ali ovo je dobri stari MediEvil kakvoga pamtite. Samo ljepši, i pritom mislim mnogo ljepši.

Za one koji se možda još nisu upoznali s MediEvilom, priča ide ovako… Kraljevstvo Gallowmere je pod prijetnjom zlog čarobnjaka Zaroka koji se vratio nakon poraza u velikoj bitci otprije stotinu godina. Njegovim povratkom budi se i vitez Sir Daniel Fortesque koji je čarobnjaka i porazio. Tako barem kaže službena verzija priče. Istina je malo manje glamurozna, ali na vitezu je da ponovno stane na kraj nekromagu i zasluži svoje mjesto u dvorani heroja, makar i kao krakati kostur.

Remaster nije napravio nijedan krivi potez u modernizaciji bajkovitog Gallowmerea.

Osobno obožavam svijet MediEvila i zadovoljstvo mi je reći da remaster nije napravio nijedan krivi korak u njegovoj modernizaciji. I dalje je to vrhunski spoj fantastične tematike i šarmantnog humora. Motivi srednjovjekovnog praznovjerja spojeni su s prigodno mračnim ugođajem i primjetno britanskim tonovima. Ako vam nije jasno o čemu pričam, možda pomogne sljedeća usporedba. Znate kako Harry Potter franšiza ima onaj britanski „okus“? Ista je stvar i s MediEvilom, a pohvalno je što se to nije izgubilo jer je na remasteru radio američki tim.

MediEvil je za mene savršena bajka o junaštvu, magiji i iskupljenju, ispričana na besprijekoran način. Nije to pohvala samom remasteru, ali u ovom izdanju priča je obogaćena uvođenjem svojevrsne enciklopedije koja donosi detaljniji uvid u bića i pojave širom Gallowmerea. Dobar je to dodatak igri i korisno je što se svi zapisi mogu slušati pomoću ugodnog glasa nove naratorice.

Priča je obogaćena uvođenjem enciklopedije koja donosi detaljan uvid u bića i pojave MediEvilovog svijeta.

Interesantno je da je MediEvil, kao jedan od ranih 3D platformera, dosta dobro ostario. Struktura igre je vrlo raznolika i dinamična, do te mjere da može posramiti neke moderne igre. Istina je da u MediEvilu samo udarate protivnike, skačete i skupljate predmete. No, te tri aktivnosti uvijek imaju varijacije na raznovrsnim levelima. Na primjer, u jednom levelu ne smijete udarati protivnike, u drugom rješavate zagonetke, u trećem morate biti precizni prilikom skakanja, četvrti je fokusiran na akciju, peti je pravi labirint, itd. Svaki je level poseban po nečemu i to se 20+ godina kasnije ne viđa toliko često u vrijeme igara s velikim otvorenim svjetovima.

Dakle, remaster MediEvila vjeran je idejama s kraja devedesetih. Međutim, ubačeno je ipak i nekoliko novih stvari. Tu prvenstveno mislim na novu kameru koja se aktivira pritiskom na tipku L2, a daje prizemljeni pogled na situaciju, iza ramena glavnog kostura. Ova kamera može dobro doći u situacijama kad neprijateljima ne želite prići blizu nego ih želite eliminirati dalekometnim oružjem. U tom slučaju neprijatelje možete vidjeti s veće udaljenosti nego što ste to mogli u originalnoj igri pa je gameplay mrvicu lakši, iako i dalje dosta izazovan.

Nova kamera dobro dođe za dalekometno oružje i borbu “na daljinski”.

Remaster olakšava stvari time što je uvedena opcija restarta za svaki level. Kad se level ponovno pokrene, igraču se energija vraća na početno stanje, pa ako vam je igra teška možete protrčati kroz level kako biste zapamtili položaj neprijatelja i predmeta da bi u ponovnom prelasku unaprijed znali što vas čeka. Moglo se to i u originalu, pod uvjetom da ste imali memorijsku karticu, s tim da je taj proces išao znatno sporije. Na kraju krajeva, u remasteru više nema opasnosti od trajnog Game Overa nakon kojega biste morali krenuti od samoga početka igre (ako niste spremili poziciju), jer vas se ovdje nakon umiranja vraća na početak levela koji ste igrali.

I to je otprilike to što se tiče važnijih izmjena – takve su da ih uopće ne morate ni koristiti. Nova kamera je korisna, premda nedostaje opcija da ju se trajno omogući bez držanja tipke L2. Razlog za to jest što je taj pogled neupotrebljiv u dosta situacija gdje je kamera fiksirana pod istim kutom kao i u originalnoj igri. Taj dio nije bio problem u originalu, a nije ni u remasteru. Problem je kada kameru morate kontrolirati sami.

Premda se radi o remasteru, muke s kamerom prisutne su i dva desetljeća kasnije.

Novi je MediEvil pregledniji nego stari i upravljanje kamerom je brže i lakše. Međutim, još uvijek je tu onaj osjećaj da igrate igru u kojoj kamera nije 100% onakva kakva bi trebala biti. Povremeno se i u remasteru dogodi da vam nešto blokira pogled, i to ne djelićem objekta nego doslovno ništa ne vidite na ekranu. A to zna frustrirati tijekom borbe i može vas izbaciti iz takta. Slično je i s bugovima kojih tu i tamo ima. Konkretno, naišao sam na dva takva koja su mi blokirala napredak i natjerala me da level ponovim od početka. Srećom, leveli ne traju duže od 15-ak minuta pa mi to ponavljanje nije bilo neoprostivi problem.

S pozitivnije strane, MediEvil sada ima daleko više toga za prikazati. Remaster donosi znatno više detalja i leveli ponekad djeluju kao da su skroz drugačiji iako je raspored u njima identičan. Prije dvadesetak godina PlayStation konzola nije mogla prikazati krošnju drveća začarane šume dok se spuštate žičarom s gnijezda velike ptičurine. Prije je sve bilo crno, a sada se šuma vidi u skroz novom izdanju. I izgleda prelijepo. Šteta što igra za sada ne podržava HDR ili barem nije podržavala za vrijeme recenziranja (prije službenog izlaska).

Prije je većina okoliša bila prekrivena crnilom, a sada sve vidite u nekom novom izdanju.

Glazba je također dorađena te su poznate melodije proširene novim segmentima u izvedbi praškog simfonijskog orkestra. Zvuči to dobro, npr. Hall of Heroes tema je bolja u novoj izvedbi, ali ako ste veliki fan originala vjerojatno ćete poželjeti izvornu verziju glazbe. Ona je dostupna – u sklopu 70 kuna skupljeg Deluxe izdanja.

Osnovna verzija igre košta 199 kuna i traje oko šest sati. Manje je to nego što koštaju remasteri Crash i Spyro igara, te možda ipak previše za samo jednu igru. Ne bi bilo loše da su u paketu remasterizirali i MediEvila 2. Svejedno, ako ste ljubitelj ove kosturske avanture, treba cijeniti samu činjenicu da njezino moderno izdanje postoji, a potom i to da nije unakaženo kao Resurrection. S time na umu, cijena je sporedna stavka. Jer MediEvil je pravi klasik, a na ovaj će na način upoznati i nove generacije igrača.

Osim toga, Sony se ponovno potrudio lokalizirati igru za hrvatsko tržište – da mi je netko prije 20 godina rekao da će se to dogoditi jednoj od meni najdražih igara, ne bih mu povjerovao. A evo, dogodilo se. Sudbina mu je doista dala još jednu šansu i iskoristio ju je onako kako je znao.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.