HCL.HR

Recenzija

My Time At Portia

SELO MOJE NA BRDAŠCU

Zoran Žalac

Kad je Igor prošle godine prvi put snimio komentar igre My Time At Portia pomislio sam si: „Odakle li je samo ovu glupost izvukao?“ Pokraj toliko kvalitetnih igara on snima neko early access smeće… pa zar smo do toga došli? Međutim, iz neke znatiželje i sam sam odlučio isprobati dotičnu igru kada je lansirana u verziji 1.0. I gle čuda, igra koju sam na prvi pogled ocijenio kao bedastu na kraju me danima uspijevala držati pred ekranom do kasno u noć. Ne zato što sam ju „morao“ igrati za recenziju, nego zato što sam istinski uživao u svijetu zvanom Portia.

O kakvoj se igri ovdje radi?

To se inače nije trebalo dogoditi jer ja baš nemam strpljenja s igrama poput Minecrafta, Stardew Valleyja, Animal Crossinga i sličnima. Znate – onim igrama u kojim imate „drugi život“ i u tom životu također imate određene obaveze i odgovornosti. Nemam ja dovoljno vremena da ručno gradim velike kuće, okopavam njivu i šarmiram likove u selu/gradu. A u „svom vremenu u Portiji“ radio sam sve to i ne mogu vjerovati koliko mi je zabavno bilo.

Nekoliko je objašnjenja za taj fenomen. Prvo, Portia ima korisnu postavku kojom si određujete koliko brzo vrijeme u igri teče. Ona ne ubrzava radnje koje obavljate, ali si njome možete fino prilagoditi igru prema svom ritmu. Ako tijekom virtualnog dana ne stignete obaviti sve što biste htjeli – malo si usporite protok vremena. S druge strane, ako ne volite čekanje tijekom igranja, u bilo kojem trenutku možete malo požuriti stvari.

Sve se u Portiji odvija po zacrtanom rasporedu, odnosno kalendaru.

Druga važna stvar jest ta da se sve u Portiji odvija po zacrtanom rasporedu. Točno znate kad se otvaraju trgovine, kad je inspekcija proizvoda i kad se ide spavati. Portia ima kalendar i godišnja doba, a u svakom mjesecu postoji dan za neko događanje. Primjerice, na kalendaru vidite kad je turnir u borilačkim vještinama, kad je potraga za duhovima ili kad je proslava „Dan Sunca“ tijekom kojega s neba padaju pokloni. Ovo je zgodno i podsjeća me na jednu od meni omiljenih pouka iz Malog Princa: „Obred je ono što razlikuje jedan dan od drugoga, jedan sat od drugih sati.“

Upravo kroz te obrede Portia priča svoju priču. Vi ste graditelj koji se doseli u grad i ondje se upoznaje s običajima i životom tog mjesta. Ljudi su većinom dobri i susretljivi prema vama, osim pokvarenog Higginsa koji vam je konkurencija i učinit će sve da vaša radnja ne bude broj jedan u gradu. Zajedno sa stanovnicima Portije radite na razvoju grada i vaš doprinos ostaje stalno vidljiv. Primjerice, izgradite autobusnu stanicu i kad god prolazite kraj nje, znate da ste ju baš vi ondje postavili, da je tamo zbog vas.

Zajedno sa stanovnicima Portije radite na razvoju grada i vaš doprinos ostaje vidljiv.

Za izgradnju takvih stvari prolazite kroz proizvodni proces u nekoliko koraka. Nije on naročito stran za ovakve igre – sakupljate resurse, onda ih prerađujete i zatim slažete u konkretan proizvod. Međutim, smatram kako je proces jako dobro balansiran, taman toliko da se izbjegne monotonija u gameplayu. Resursi su brojni tako da u Portiji ne morate cijelo vrijeme rudariti. Ima tu još pecanja, igranja drvosječe, uzgajanja životinja i usjeva, a zatim i trgovanja te istraživanja artefakata.

Kad god sam se ujutro probudio sa svojim likom imao sam cijeli dan isplaniran. Nikada nisam radio dvije aktivnosti jednu za drugom i samim time nije mi bilo dosadno baviti se inače monotonim radnjama kao što su sječa stabala ili udaranje krampom po kamenju. Sve je u Portiji relativno blizu i nije da imate tri dana jahanja ako u blizini pokosite sva stabla jer vam drvo treba za most koji gradite. Manja mapa također je dobra vijest jer se s gradom i okolicom brzo upoznate pa se nakon nekog vremena osjećate kao kod kuće.

Sve je u Portiji relativno blizu, a zbog manje mape osjećate se kao kod kuće.

A mjesto je stvarno šarmantno – ima medvjeda zvanog Papa Bear koji hoda u ogrtaču, ima ljude koji rade yogu na glavnom trgu, ljude koji nose kišobrane na glavama kad pada kiša i sl. Svaki stanovnik ima neku svoju priču i baš kao kod malih mjesta gdje svatko zna svakoga nakon tjedan dana provedenih u Portiji već ćete znati tko se čime bavi. Navečer se većina stanovnika okuplja u lokalnom restoranu, a ondje možete igrati nekoliko simpatičnih mini-igara poput gađanja balona, pikada i sl. Rano u jutro običaj je kampirati pred oglasnom pločom s poslovima kako mrski Higgins ne bi uzeo najbolju narudžbu. Jednom tjedno održava se misa, okupljanje građana na glavnom trgu, inspekcija proizvedenih dobara i sl.

Igra mi je gotovo instantno prodala „virtualni život“ od kojega mi se bilo teško odlijepiti. Morao sam si napraviti bolji mač, veću pećnicu, novu pilu. Pa idi pecaj ribe pa ih prodaj ili čuvaj za vrijeme kad su cijene povoljnije. Pa proširi plac, nadogradi kuću, naloži pećnicu, potamani lopovske štakore u spilji… Uvijek imam nešto za raditi u Portiji i stalno napredujem – ma, zar je ova igra toliko fantastična?

Igra mi je gotovo instantno prodala „virtualni život“ od kojega mi se bilo teško odlijepiti.

Ako ćemo objektivno – i nije baš. Iako me igra totalno zarazila, svjestan sam da su neki njezini segmenti ispodprosječne kvalitete. Sustav borbe jednostavan je do te mjere da većinu neprijatelja možete poraziti uzastopnim pritiskanjem tipke za napad. Izazova u borbi gotovo da i nema, a postoji čitava grana za nadograđivanje napada i obrane koja je samim time skoro pa besmislena. U duelima s jačim neprijateljima možete pobijediti i tako da ih udarite jednom pa od njih bježite u krug dok vrijeme za borbu ne istekne. Također ne postoji nikakva vertikalnost u borbi, a vaš lik može pasti i s visine od 100 metara bez da osjeti ikakvu posljedicu. S druge strane, vodu ne smije dodirnuti ni vrškom prsta.

My Time At Portia je igra zavidne trajnosti, ali to trajanje ipak je toliko razvučeno da ponekad djeluje neprirodno. Ostvarivanje odnosa s građanima Portije ide jaaaaaaako sporo, pogotovo ako svom liku ne uložite dodatne bodove u granu za socijaliziranje. Nakon što sam gradu vratio ukradene predmete, školi poklonio stolice, crkvi stolove, a medvjedu med, nakon što sam im izgradio taksije, gradonačelniku pronašao izgubljeni prsten, pobijedio u borilačkom turniru, pomogao u otvaranju frizerskog salona… moj lik još uvijek je svim stanovnicima grada i dalje bio stranac, odnosno tako je to igra vidjela. Ako želite ostvariti neku vezu i eventualno si pronaći bračnog partnera, u Portiji svakodnevno morate iskakati iz paštete i tek ćete tamo negdje nakon 30+ sati doći do trenutka kad ostali uopće počinju primjećivati vaš trud i napor.

Ostvarivanje odnosa s građanima Portije ide jaaaaaaako sporo.

A kad si izgradite većinu onoga što ste htjeli i kad vaša firma postane ugledna pa vas svi krenu zasipati poklonima i nagradama, velike su šanse da će se javiti pitanje: ok, koja je sada poanta igranja? Portija ima priču, ali ona nije naročito napeta da nećete moći mirno spavati ako ju ostavite nedovršenu. U takvoj situaciji motiviranje igrača pada na gameplay, a da bi igra bila super zabavna duže od nekih tridesetak sati onda tu treba postojati više izazova nego u Portiji. Odnosno, da bi se igrač uopće htio uhvatiti u koštac s izazovima, sustav borbe trebao bi biti kvalitetniji od ovoga u Portiji.

E sad, iako je My Time At Portia službeno „dovršena“ igra, ili barem dovršena do te mjere da ju njezini tvorci više ne prodaju u Early Accessu, još uvijek stoji poruka da je to igra u aktivnom razvoju. A to se i osjeti, u najgorem slučaju kroz povremene bugove, a u najboljem slučaju kroz dijaloge koji nisu u potpunosti ozvučeni. Događa se da u istom razgovoru jedna rečenica nije ozvučena, a druga jest, što je pomalo čudno i vjerojatno ima veze s činjenicom da glumci koji su posudili svoje glasove za igru nisu bili pravovremeno plaćeni za svoj rad. Je li zato My Time At Portia žurno lansiran u 1.0 verziji (po skupljoj cijeni) iako sama igra nije potpuno dovršena?

Bilo kako bilo, subjektivno gledano jako sam uživao u ovoj igri, ali sam cijelo vrijeme imao svojevrsnu grižnju savjesti oko toga da uživam u nečemu što baš i nije toliko dobro. Mislim, što to govori o mojim standardima?! Šalu na stranu, nisam siguran hoće li veterani Stardew Valleya i Animal Crossinga u Portiji pronaći najbolje odlike igara tog žanra, ali mogu reći da je My Time At Portia dobar naslov za one koji žele isprobati nešto nesvakidašnje. Igra je jednostavna, ima šarma i kako Igor kaže – natjera te da se osjećaš dobro.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje kupljen je dok je igra bila u fazi Early Accessa.

Trčkaranje ulicama, šumama i poljanama Portije zabavno je iskustvo nakon kojega se definitivno osjećate dobro. Neko vrijeme. Ako nemate grižnju savjesti zbog toga što igrate igru koja nije najkvalitetnija u svom žanru.

76 Naša ocjena
  • zanimljivi događaji i mini-igre
  • uvijek se ima nešto za graditi
  • sakupljanje resursa je brzo i zabavno
  • mjesto radnje ima neodoljivi šarm
  • sustav borbe je previše jednostavan i nema mnogo izazova
  • razvijanje odnosa s drugim likovima traži preveliku investiciju vremena

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (6)

  • Antonijo K

    03.02.2019 - 17:33

    Vrlo zanimljiva igra nema dalje

  • PppPP

    03.02.2019 - 17:37

    Kad ti kažu zašto igraš igre po cijele dane, izađi vanka malo: “razvijanje odnosa s drugim likovima traži preveliku investiciju vremena”

  • SanKa

    04.02.2019 - 11:06

    meni se igra čini ko terapija nakon napornog dana. jako je feel good, svidja mi se ,a ni sam ne znam zašto.

  • mokrEE

    04.02.2019 - 17:03

    igra je u pocetku strasno zanimljiva, recimo jedno 5-6 dana te bas tjera da je igras jer je napredovanje dosta zamimljivo, kako sama prica tako i upgradeanje radione. dobro je zoran primjetio, social sa ostalim karakterima jako se sporo odvija i nakon nekoliko izvrsenih “questova” za pojedine ljude i dalje si im “stranger”. akcijski dio isto je mogao imati malo vise rpg elemenata ali sve u svemu igra je dobro izbalansirana. ja sam malo stao nakon nekoliko dana bjesomucnog igranja (odlucio sam jos jednom proci 2 nastavka metro-a prije izlaska 3.dijela) i upravo sam u fazi gdje mi je nuzno potreban Factory da bih napravio odredjenu stvar koja mi je potrebna za napredak i totalno mi se neda sada sve strojeve iz dvorista seliti unutra itd itd : ( ne znam koliko je igra dugacka ali za sada mislim da se ima jos toga za istraziti

    • Cmarobnjak

      @mokrEE, 05.02.2019 - 07:40

      uh, ja sam se preporodio otkad sam napravio factory, svi resursi se craftaju 5 puta brže jer možeš stackat produkciju više puta.

  • Mykie

    12.02.2019 - 19:22

    Meni je ova igirca veoma cool.
    Jako bi voleo da je skinem ali nema se para zante balkanac.
    A nema torrent linka koji radi.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?