Doista je šteta što se žanr avantura toliko marginalizirao da većinu tržišta zauzimaju većinom nekvalitetne avanture iz prvog lica. Ono što karakterizira skoro pa svaku od njih je veliki naglasak na zagonetkama i mozgalicama, i zanemarivanje ikakve iole zanimljive priče. No ono što je svima jasno je to da velike avanture nema bez isto tako velike priče, a toga je bila svjesna i ekipa koja se svojski potrudila oko ove prilično ambiciozne igre. A ova priča počinje iznimno obećavajuće.

Mjesto radnje je New York, usred jedne od najvećih oluja koja je pogodila Veliku jabuku. Iako kiša nekontrolirano pada, grad živi svojom uobičajenom užurbanošću. Sve izgleda normalno sve dok se u centru grada ne pojavi mlada žena, obučena samo u donje rublje sa pištoljem u ruci i počne nekontrolirano pucati. Kako se poslije pokazalo, ona nije jedini luđak koji se pojavio tog dana, već samo jedna od petero ljudi koji su nađeni u sličnim situacijama po cijelom New Yorku. Svi sa pištoljima u rukama, ali bez ikakve memorije tko su oni i kako su tamo došli.

Tumačite ulogu Davida McNamare, mladog psihijatra koji je pozvan da riješi taj misteriozni slučaj, koristeći svoju posebnu tehniku hipnoze. No David ni sam nije potpuno sređena osoba. Njegov odlazak u New York samo je bijeg od svojih problema i pokušaj zaboravljanja svoje mračne prošlosti. Uz karijeru koja neslavno propada, probleme sa čestim nasilnim ispadima i brakom koji nezaustavljivo kreće u propast, misterij petoro mladih ljudi Davidov je najmanji problem.

Overclocked je avantura iz trećeg lica, poprilično šarmantna i iznenađujuće kvalitetna. No Overclocked je također jedna prilično hrabra igra, jer sve svoje karta odmah ispočetka stavlja u doista zanimljivu priču. Naime zagonetke su doista svedene na minimum, a ono čega ima doista je bolno očito. No unatoč tome, igra vješto uvlači igrača u priču i ne dozvoljava mu da nedostatak zagonetki karakterizira kao ikakav problem. Vaših pet „luđaka“ smješteno je u lokalnu psihijatrijsku bolnicu, kojom ordinira pomalo čudni Doktor Young. Young je također psihijatar, sa karijerom već davno u zalasku. Dr. Young od početka izgleda kao sumnjiv tip, a prema Davidu nema najbolje mišljenje, i njegovo njuškanje stvorit će vam dodatni problem. Vaša zadaća je saznati što više podataka od dvije cure i tri dečka, svih u kasnim tinejdžerskim godinama. Pošto su od nečega prilično poludjeli, to vam neće biti nimalo lak posao, te ćete morati malo po malo, korak po korak, saznavati dijelove slagalice.

Napredak same priče riješen je doista sa stilom. Čim počnete intervjuirati ispitanike njihova sjećanja javljaju im se u obliku flashbackova, koje onda vi morate proći dok se oni tokom toga prisjećaju sve više stvari. Ali problem je u tome što njihovo sjećanje nema prevelik doseg pa počinjete od samog kraja, odkud polako krećete prema početku priče.

Nakon nekog vremena postaje jasno da su svih petero ljudi ustvari na nekom vojnom zemljištu, i da se međusobno znaju. Kada svakome od njih uđete u glavu morat ćete riješiti sitni dio priče čime flashback prestaje. Ti djelovi igre pojedinačno su veoma kratki, jer su skriptirani ( jer je to ustvari sjećanje i već se dogodilo ) i većinu vremena morate napraviti samo 2-3 sitne stvari prije nego što flashback prestane. David sve flashbackove i reakcije pacijenata snima na svoj PDA, a te snimke ćete morati koristiti u prisjećanju ostalih pacijenata. Takav način napredovanja tjera vas na stalno razmišljanje o pacijentima, njihovoj povezanosti i motivima. Upravo zbog toga velika je šteta što se priča negdje na sredini dobrano razvodnjava i gubi dosta od svoje zanimljivosti. Iako nije potpuno razočaravajuća, sve uništava kraj koji je klišejiziran i jednostavno ne paše cijeloj atmosferi igre.

Lokacije su veoma ograničene samom pričom igre. Imate vaš hotel, ulicu New Yorka i bolnicu, te vojnu ustanovu koja se pojavljuje u sjećanjima pacijenata. Većina akcije se događa u bolnici gdje idete od sobe do sobe, dok su ostale lokacije tu za 1-2 posebna događaja. Unatoč tome sve lokacije su prilično detaljne i lijepe, kako grafički tako i ugođajno. To se također može reći za modele likova, iako su oni donekle upropašteni doista lošom animacijom. Ali eto, sumnjam da je pri kreaciji igre bio prisutan najveći budžet, a igra zaista izgleda pristojno. Odlična atmosfera igre potpomognuta je sjajnim tajmingom glazbe i dobrim zvukovima. Voice overi su prilično dobri, no ima nekoliko lošijih koji pomalo živciraju. To se pogotovo odnosi na Davidova najboljeg prijatelja, velikog crnca koji kao da nije mutirao. Ali eto, ostali likovi su doista uvjerljivi, posebno David, recepcionar i Dr. Young.

Overclocked je jedna od rijetkih igara koja se gotovo u potpunosti oslanja na priču. Da bi se taj nekakav rizik isplatio priča mora biti dobra i zanimljiva, ali nažalost to Overclockedu uspijeva tek do samoga kraja, kada sve nekako dobiva pomalo gorak okus. Nažalost, upravo zbog ovog razloga igra se ne može proglasiti nekim velikim uspjehom. Da je priča bila još samo malo razrađenija, ovo je vrlo lako mogao postati klasik. No njena atmosfera, originalan pristup i kvaliteta samo su neki od razloga zbog kojih je ni jedan obožavatelj avantura ne bi smio propustiti.

Provjerite i ostale stvari koje imamo o ovoj igri: Overclocked ( Wallpapers ) Overclocked ( screenshots )

I naravno, ostavite kakav komentar ispod, a ako vam je do razgovora ili imate kakvo pitanje dođite na forum i pitajte nas što vas muči.