Vremenski gledano, Prey je jedna od najdulje rađenih igara u povijesti industrije. Od prvog prikaza pa do završne verzije koju igramo danas prošlo je 9 godina, a da ne spominjemo koliko je još prije bila u izradi. Kada se sve zbroji dobivamo nevjerovatnu brojku od više-manje 11 godina. 1998. rad na igri je obustavljen jer su se proizvođači posvetili nekim drugim projektima, te je ubrzo nakon toga Prey pao u zaborav. Na sreću, igre se primio novi proizvođač, i uz novi, Doom3 engine oživio ovaj obećavajući FPS.

U Preyu tumačite Tommya, cherokee indijanca. Tommy se baš ne diči svojim indijanskim podrijetlom, i jedino o čemu sanja je da ostavi rezervat i ode u svijet sa svojom curom Jen. Igra počinje u kafiću gdje radi Jen. Tommyev djed, štovatelj indijanskih tradicija i vjerovanja, upozorava Tommya da osjeća u vjetru da će se dogoditi nešto loše. Tommy ne vjeruje u takve gluposti, pa jednostavno ignorira djeda. Nakon neuspjela pokušaja da nagovori Jen da pobjegne s njim, počnu se događati čudne stvari. Vukovi izvana počnu zavijati a televiziji nestane signala. Tada iz radija dopre obavijest da se na nebu preko cjele Amerike pojavljuju čudna svjetla, te se građani mole da ne paničare. Odjednom tlo počne drhtati, a kroz krov kafića prodru zelene zrake koje povuku Jen, Tommya i njegova djeda prema nebu…Priča igre nije najoriginalnija, al služi svrsi. Tu i tamo će se dogoditi nekakav preokret, ali nije da će vas biti briga.

Prvo, potrebno je ustvrditi da se oko igre definitivno diglo previše hypea, i da je Prey, uz par zanimljivih fora , ipak još jedan klasični FPS. Dvoje najjače najavljivanih novina koje Prey uvozi su portali i slobodno korištenje gravitacije. Portali su, ako se sjećate, najavljivani kao odlična novost koja će ukinuti loading između soba itd. Nažalost, loading još uvjek postoji, a na početnim djelovima nažalost je jako učestao, i traje oko pola minute. Iako se ne čini puno, stvarno razbija tempo igre. Portali kao takvi su prilično efektna stvar. Kada ga otvorite, možete vidjeti u potpuno drugo mjesto, pa čak pucati kroz njega. Unatoč efektnom izgledu, portali su prilično beskorisni i ništa ne bi bilo drukčije da su na istom mjestu vrata. Fore s gravitacijom su puno korisnije i zanimljivije. Stvar je u tome da postoji specijalni prekidač, koji, nakon što se upuca, mjenja smjer gravitacije u sobi. To ćete puno koristiti jer je mjenjanje gravitacije ključ rješavanju većine zagonetki u igri. Također postoje specijalni zidovi po kojima možete hodati i prkositi sili teži. Usto, pošto je Tommy kul cherokee sa indijanskim moćima, rano u igri dobijete moć da odvojite duh od tjela. Vaš duh može proći kroz neke barikade, tipa force field, koje blokiraju tijelo.

Tako jednostavno odvojite duh od tjela, prođete kroz field, isključite ga s druge strane i to je to. Dok ste duh imate i prilično moćan luk i strijelu, koji pucanjem troši vašu mentalnu snagu ( punite je hvatanjem neprijateljskih duša ). Još jedna novina Preya je, po meni, ogroman promašaj. Tehnički, radi se o tome da ne možete umrijeti. Točnije, kad umrete vaša duša ode u nekakav duhovni svijet, gdje morate poubijati par monstera i vraćate se u život u roku 10 sekundi. To igru čini ultralaganom i daje vam filing da je napravljena za malu djecu. Dizajn igre vjerojatno je njen najjači adut. Cjela igra odvija se u svemirskom brodu koji je napravljen u kombinaciji organskog i high-tech dizajna, što rezultira veoma efektnim stilom.. Dizajn protivnika također je dobar, ali to je narušeno malim brojem vrsta istih i lošim AI-em. Engine je preuzet iz Dooma3 tj. Quakea4 što još više pojačava zgodan stil. Nekima se pomalo «plastični» stil tog engina ne sviđa, ali definitivno nećete ostati ravnodušni na razne efekte koje on može prikazati. Usto, nije ni jako zahtjevan, a čak će i na low postavkama izgledati ok. Treba pohvaliti i fiziku igre, koja je napravljena izvanredno.

Dvije najveće mane igre ( uz gore spomenuti AI ) su linearnost i kratkoća. Igra je užasno živcirajuće linearna, što znači da problema s pronalaženjem puta neće biti, i što opet znači da će vas igra doslovno cjelo vrijeme obasipati s golemim brojem neinteligentnih ali izdržljivih neprijatelja. Nažalost, rezultat toga je da će vam se igra pred kraj pretvoriti u dosadnu pucaljku. A sad kratkoća: igra se nekakvim kežual stilom može završiti za vikend. Što je prilično malo za igru razvijanu jedno desetljeće:). Oružja Preya napravljena su u stilu igre, pa stvarno izgledaju kao da su alienskog podrijetla. No ipak, u srži su to još uvijek ista oružja kao i u svim drugim FPSovima. Znači, strojnice, bacači raketa, granate, i slične stvari. Nažalost, igra se može «pohvaliti» sa tek 6 oružja, što je prililčno mali izbor, iako sva imaju drugu funkciju. Zvuk im je također prilično papirnat i ne efektan. U Preyu čak postoji i jedna vrsta vozila, tj letjelica, kojom ćete se koristiti kroz velik dio igre. Prey je dobrodošlo osvježenje u FPS žanr, pa iako ne nudi ništa previše revolucionarno, možete računati da ćete se s njim dobro zabaviti to kratko vrjeme koje traje. Ako tražite hardcore FPS za neko duže vrjeme, možete odmah zaboraviti Prey, pogotovo ako ste multiplayer manijak (serveri nisu baš popunjeni). No ako vam je dosadno i ako ste zapeli sa starcima u nekom selu kraj Zadra, a baš slučajno imate kraj sebe komp, Prey je idealan:).