Ovo je prva hrvatska igra metroidvania tipa. I mislim da je lijepo što polako skupljamo sve više žanrovski različitih igara domaće produkcije, kako iz Hrvatske tako i iz okolne regije. Da pišem kakav domaći gaming rječnik, pod pojmom metroidvania bih bez grižnje savjesti mogao spomenuti i ovu igru. Ne kao najbolji primjer takvih igara, nego igru koja ima klasičnu definiciju metroidvanije i ne trudi se biti išta više od te osnovne ideje.

Riječ je o igri u kojoj kontrolirate lika u šarenom 2.5D okruženju s jako fluidnim sustavom kretanja. Osnovni neprijatelji su mnogobrojni, dok oni ozbiljniji čine pamtljive boss bitke. Napredovanje dakle nije isključivo probijanje u smjeru desnog ruba ekrana, a spremanje napretka se vrši na točno određenim mjestima odakle se možete teleportirati na slične, već istražene točke. Svaki puta kada uđete u određeni teritorij osnovni neprijatelji se iznova pojave. Neke prostorije nećete ni moći istražiti u cijelosti odmah na početku, nego ćete im se morati vratiti nakon što otkrijete nove načine bržeg i efikasnijeg kretanja. To su sve odrednice metroidvanije i stvari kojih se ReSetna usko drži.

Lik kojim ovdje upravljate zove se jednako kao i igra – ReSetna, te je specijalni robot stvoren za borbu i odgovaranje na jedno pitanje: kakav to signal korumpira ostale robote? Naime, ReSetna se nalazi u svijetu kojim dominiraju roboti, sav organski život je izumro, a robotska je civilizacija je nastavila živjeti prosperitetno. Međutim, u jednom trenutku je sve otišlo kvragu, određeni dio robota je podivljao i postao iznimno agresivan, a na vama je da otkrijete zbog čega, kao i da spriječite izglednu propast. Premisa je dosta zanimljiva kad shvatite što ste točno i koja vam je zapravo uloga u tom svijetu.

Svijet je u ReSetni podijeljen da različite biome. Svaki priča neku svoju priču i ima nešto misteriozno, te svakako moram pohvaliti dizajn, a kako koji izgleda ostavio bih vama na istraživanje, da ne kvarim iznenađenje.

Baš kao i u ostalim igrama ovoga žanra, kretanje je u ReSetni jako važno. Kako napredujete u igri, tako dolazite do novih načina navigiranja okolišem. Dvostruki skok, nalet (dash), izbačaj (warp), izmicanje… sve je tu. Priznat ću, malo je nezgrapno prevoditi ove izraze, zanima me kako bi to izgledalo da je recimo igra prevedena na hrvatski, no po njenom izlasku nisam te sreće. Međutim, ne uzimam kao minus jer razvojni studio Todays Games obećava ubacivanje hrvatskog jezika u jednom od budućih ažuriranja.

Kretanje u ReSetni prati sitno zamuckivanje, tu i tamo. Vjerujem da će se i to s vremenom riješiti, no dosta me smetalo to što ova fluidnost koju sam spomenuo pomalo izleti kroz prozor kada ste u borbi s više protivnika. Nisam se mogao oteti dojmu da postoji određeni trenutak “ošamućenosti” nakon što primite udarac pa na jako bitan djelić sekunde kontrole uopće ne reagiraju. To mi ima smisla u kakvoj UFC ili MMA igri, no u ovako brzoj igri svaki djelić sekunde je bitan. Preferirao bih da mi udarac samo oduzme određenu količinu života, ne i da mi se miješa u kretanje.

Postoje određeni protivnici koji vas gađaju kontinuiranom “zrakom smrti”. Šteta koju primate međutim, nije kontinuirana, prezentirana je kao da vas sjecka svako pola sekunde. To je mnogo prilike da vam tipka za skok ne učini ništa. Slično se događa ako padnete u baru kiseline, itd. Frustracije se pojave kada vam kontrole ne reagiraju nakon što ste proveli bar pet minuta probijajući se kroz labirint mape ne bi li došli do nove prigode za spremanje napretka, pa morate sve ponovno. Također, potezi kao da imaju određeni cooldown, iako to nije vizualno prezentirano, pa se možete zakleti da ste pritisnuli potrebne tipke, no ostali skamenjeni dočekavši sigurnu smrt.

ReSetni se treba priznati da igrača ne štedi raznovrsnošću protivnika. Ima tu svega i svakako treba pohvaliti raznolikost. Prijateljski roboti s druge strane nisu jako pamtljivi. Nedostaje im naglašenog karaktera te ćete često poželjeti preskočiti dijaloge s njima. Glavna stvar su naravno boss bitke sa specijalnim robotskim protivnicima koji će testirati i vaše vještine i vaše strpljenje. Oni su pravi izazov, a pobjeda će vam dati onaj slatki osjećaj postignuća.

Vjerojatno ih nećete pobijediti iz prve, no tamaneći osnovne protivnike i pronalazeći skrivene škrinje dobivate resurse koje onda možete iskoristiti za poboljšanja vaše ReSetne kod ranije spomenutih prijatelja. Na raspolaganju su vam tri tipa oružja, a dodatne prednosti dobivate implementirajući određene nadogradnje. Te su nadogradnje prezentirane kao blokovi poput onih u Tetrisu, pa ih pokušavate optimalno posložiti. To je nešto što ne viđamo često u drugim igrama, tako da je zgodna stvar koju vrijedi pohvaliti.

Svakako imate priliku istraživati okoliš i tu su tajni artefakti koji pružaju kakav-takav opcionalni zadatak. No, tu se već moram vratiti na početnu misao. Svi sastojci za jednu metroidvania igru su prisutni kod ReSetne, ali se jednostavno ne mogu se oteti dojmu da je sve to vrlo površno.

Biomi su lijepi na prvi pogled i cijenit ćete njihove raznolikosti… prvih desetak minuta. Kasnije ni ne gledate kamo idete, izbjegavate i neprijatelje po putu, pokušavajući samo što prije doći do idućeg bossa. Za te skrivene artefakte koje nađete većinom nećete ni mariti jer ih je dosta samo eto tu, nema senzacije da ste našli nešto važno. Glasovna gluma ne postoji, a kako sam ranije napisao, rijetki dijalozi su većinom dosadni. Glazba dolazi do izražaja jedino u boss bitkama, većinu vremena samo popunjava neku pozadinsku svrhu.

Grafički to izgleda pristojno, no većinom zbog zanimljivih krajolika, modeli likova nisu ništa specijalno. Nema one bajkovitosti Oria ili humora Guacameleeja da se po nečemu istakne od ostatka. Međutim, početna cijena je 19,50 eura, pa se može reći da više od toga ne treba ni očekivati.

Riječ je dakle o školski odrađenom metroidvania projektu koji je ispunio zadaću i ta se zadaća skoro ničime ne ističe. Pohvala kod ReSetne ide raznovrsnosti protivnika i izazovnosti glavnih bitki, dok sve ostalo zadovoljava tek najosnovnije norme i žudi za nečim ambicioznijim. Dio igrača možda odustane zbog kontrola, drugi pak zbog isparavajućeg početnog zanosa lokacijama i misterijima spremnima za otkrivanje. Pohvalno je što su se domaći developeri odvažili na ovakav projekt, šteta je samo što njime nisu ostavili značajniji trag u žanru.