.

Ako već posjedujete PlayStation 4 sigurno na svom PSN računu imate i Resogun, Housmarqueovu svemirsku pucačinu koju su svi članovi PlayStation Plus pretplate do 5. veljače mogli potpuno besplatno skinuti na svoju novu konzolu. Sad se sigurno pitate koja je svrha ove recenzije, ako igru posjeduju skoro svi vlasnici nove Sonyjeve konzole?

Jedan od razloga su budući vlasnici PS4 koji nisu imali priliku skinuti Resogun besplatno pa recenziju pišem kao ostavštinu za buduće naraštaje. Drugi razlog je naravno želja da ostavim pisani trag o hrabrim svemirskim borbama, spašavanju preostalog ljudskog roda, bezbrojnim neuspjelim misijama te zadovoljstvu nakon uništavanja grdosije koja zauzima pola ekrana. Nazovimo recenziju jednostavno „Oda o hrabrom brodiću i trilijun voxela!“

Oj ti hrabri brodu,
što cilindričnim svemirom ploviš,
dodaj malo boosta,
dok ljudski rod iz provalije zaborava loviš.

Resogun je atipična side-scrolling svemirska pucačina u kojoj nam je cilj spasiti što veći broj ljudi od horde neprijatelja. Atipičan zbog svog cilindričnog dizajna levela koji je zapravo logično rješenje za njegov žanr. Ne postoje nekakvi nevidljivi zidovi budući da zapravo stalno vrtimo oko centralnog objekta što pridonosi konstantnoj akciji s obje strane. O da, ovdje nećete imati mnogo vremena za predah.

Naša primarna misija je zaštita deset ljudi na svakoj mapi, a za prolaz mape dovoljno je da spasimo barem jednog sretnika. Zdravlju i dugom životu preslatkih zelenih čovječuljaka prijete Keeperi, ogromna količina raznobojnih neprijatelja koje moramo uništiti prije nego nam usmrte preostalo pučanstvo. Normalno, gameplay nas konstantno maltretira napadima sa svih strana, a čak i kada uništimo označene Keepere koji su otkrili jednog od naših homo sapiensa, potrebno ga je brzo pokupiti i odnijeti do zrake za spašavanje. Vjerujte mi, Resogun je dosta stresan, nije dovoljno što vam ljude mogu uništiti neprijateljska stvorenja, dovoljno je i da dotrče do provalije na mapi i bye bye glupi stvoru. No rijetko kada ćete izgubiti zbog smrti svog čovječanstva, veća je vjerojatnost da vam broj života dosegne nulu.

U svrhu opstanka na raspolaganju imamo tri broda – Nemesis, Ferox i Phobos čija je glavna razlika u agilnosti, boostu i overdriveu. Kakav sada boost, što je overdrive? Drago mi je da ste pitali. Vidite, osim standardne pucaljke na našim makinama imamo i tri specijalne mogućnosti. Boost nas na određeno vrijeme ubrzava te uništava ostale protivnike pri sudaru. Mogućnost je dosta korisna u izbjegavanju smrtonosnih situacija, ali i kao brz transport za vrijeme napada Keepera na naše pučanstvo. Ipak, osobno sam najviše uživao povezujući bezbrojne protivnike u jedan beskonačni niz raspadajućih čestica.

Resogun screenshots

Overdrive je još jedan slatki dodatak kojeg punimo skupljanjem čestica ostalih nakon uništenja neprijatelja. Jednim pritiskom tipke našu pucaljku pretvaramo u ogromnu zraku smrti koja ždere protivnike kao Jacques Houdek palačinke. Treća specijalna moć našeg zračnog pokretala je nova-bomb koja uništava gotovo sve protivnike na ekranu. Iako je bomba zapravo najkorisnija, često sam poginuo bez da sam iskoristio ijednu od dvije dostupne bombe koje dobivamo na početku igranja. Nekako bude čovjeku žao iskoristiti nešto što ne možemo poslije ponovno pokupiti.

Kroz pet svjetova,
on je gorke suze lio,
jer svoj život na kraju avanture,
protiv bossa izgubiti nije želio.

Svu tu salvu arsenala imamo priliku iskoristiti na pet levela koliko nam Resogun ukupno nudi. Svaka mapa sastoji se od tri dionice napucavanja s raznobojnim neprijateljima čiji se broj, što misija ide dalje, višestruko povećava. Kao da to sve nije dovoljno, tu je i mrcina od bossa na kraju svakog levela koja će svojom figurom zauzeti polovicu ekrana, a drugu polovicu prošarati raznobojnim raketama i laserima. Suze, bacanje kontrolera i deranje u jastuk povećat će se ako iskušate jednu od naprednijih razina. Igra sadrži ukupno četiri stupnja težine, a osobno bih im nadjenuo nazive „Normalno“, „Mrzim developera“, „Oči mi krvare, ali proći ću barem prvi level“ i „Toliki mazohist ipak nisam“. No ima Resogun ono nešto u svome šašavom kodu što vas tjera na daljnje igranje, bez obzira koliko frustrirani bili nakon što se poginuli od projektila kojeg niste vidjeli u svoj onoj količini svjetlosti na ekranu.

Resogun screenshots

Jedan od glavnih razloga je ljestvica bodova koja vas bode u oči prilikom ulaska u svaku misiju, kao da vam se svi PSN prijatelji s boljim rezultatom rugaju. Bodove postižemo ubijanjem neprijatelja, spašavanjem ljudi i održavanjem što većeg broja života. Prilikom napucavanja s protivnicima naša količina ostvarenih bodova se množi s multiplierom čija se vrijednost povećava povezivanjem što većeg broja uništenih brodova. Navedeni multiplier često dovodi do bjesomučne potrage za neprijateljima samo da ga održimo na životu te ostvarimo što bolji rezultat, no često je i uzrok bezbrojnog gubitka ljudi budući da se igrač previše posveti održavanju rezultata iako ga svejedno gubi umiranjem ljudi. Ispočetka je zbilja teško pronaći pravi balans, no čestim igranjem i pametnim korištenjem boosta na kraju ćete ipak uspjeti ostvariti oba cilja.

Tražio sam katarzu,
kroz lepršajuće voxele,
našao sam smiraj,
kroz zvukove zrele.

Neprekidno naganjanje s protivnicima po mapi izvedeno je u prekrasnih 60 sličica u sekundi pri Full HD rezoluciji. Paleta boja neodoljivo podsjeća na onu iz filma Tron, a čitavoj atmosferi i destrukciji pridonosi i bezbroj malih kockica poznatih pod nazivom voxel. Voxeli su dio svih protivnika i mape kroz koju se krećemo, a na svaki od tih voxela djeluje vlastita fizika kretanja u prostoru. Još kad vam kažem da se na ekranu može pojaviti i do 200.000 voxela, to dovoljno govori koliko Resogun zapravo iskorištava samu snagu konzole. Zbog toga će vas definitivno razveseliti i sâmi završetak levela, kada se svi protivnici i zgrade razilaze u bezbrojnu količinu voxela za vrijeme čega vi plovite prema novim izazovima. Ovo je definitivno iskustvo koje nismo imali prilike iskusiti na prošloj generaciji konzola.

Resogun screenshots

Uz sav taj raskoš na ekranu savršeno se slaže i elektronska glazba koja nam produbljuje samo iskustvo te nas drži konstantno nabrijane za val novih neprijatelja. Nije to glazba koju ćete poput one iz Hotline Miamia ili Final Fantasyja skinuti i slušati bezbroj puta, više je to mjuza namijenjena baš za adrenalinsku zabavu kakvu Resogun nudi. Zbog toga veliki naklon kompozitoru, jer bez obzira koliko ga dugo igrali, nikad nećete imati želju upaliti nešto drugo da vam svira za vrijeme igranja.

Iako je umoran,
izazova mu još treba,
brod je spreman za velike borbe,
samo mu nedostaje novog neba.

Cijeli recept Resoguna mi je odličan, no imam jednu zamjerku, a to je da smrdi malom količinom. Resogun posjeduje samo pet levela i 2 načina igranja, već spomenuto singleplayer iskustvo te kooperativno naganjanje protivnika. Iako je zabavno naganjati rezultat svojih prijatelja s PSN-a i pokušati skupiti sve trofeje, ipak ostaje žal za još kojim modom. Bilo bi odlično da je ekipa iz Finske ubacila mod u kojem moramo uništiti x protivnika u y vremenu ili se boriti protiv beskonačnog niza neprijatelja. Možda čak i borba broda protiv broda, to bi bilo odlično multiplayer iskustvo. Sigurno su to mogli odraditi bez oduzimanja ogromne količine vremena u razvoju, a produljilo bi im vrijeme igranja Resoguna na još dobrih par sati.

Već spomenuti kooperativni način igranja je zabavan, no pomalo i kaotičan. Jer ako ste se teško snalazili u cijeloj sili projektila u singleplayer dijelu, zamislite tek kaos na ekranu kada se pokraj vas nalazi još jedan igrač koji također izvodi svu salvu napada na protivnike.

Na kraju puta,
brod je stigao,
i usput uništio,
sve što je mogao.

Resogun je zabavna igra. Jednostavna. Prekrasno izgleda. Dovoljno izazovna. Ima dobru glazbu. Predstavlja tip zabave kojoj ćete se uvijek vratiti natrag da odigrate samo jedan level čisto da odmorite od tamo nekog AAA naslova. A vjerujte mi, to na kraju nikad ne završi na tom jednom levelu. Iako joj fali još par modova pomoću kojih bi produljili konstantnu posvećenost njoj i samo njoj, ipak je savršena razbibriga za vratiti se. Ako niste ugrabili Resogun preko PS+ preporučio bih vam da ga nabavite, jer je definitivno jedan od onih malih dragulja koji krase konzolu za koju su ekskluzivni.