Moderni reboot serijala Shadow Warrior zanimljiv je zato što su sve tri igre konceptualno različite. Prva iz 2013. godine je FPS stare škole koji je oživio Lo Wanga i njegov dugi jezik zbog kojeg imamo šale i pošalice skoro na svakom koraku. Drugi dio je napravio zaokret pa smo dobili kooperativni looter shooter ili nešto blizu tome. Sada je na našim ekranima treći dio koji se je ugledao na nove Doom igre, no bilo bi malo pretjerano za reći kako je riječ o Doom klonu. Shadow Warrior 3 zadržava svoj prepoznatljivi stil, kao i humor koji nije za svakoga, te pokazuje kreativnu stranu kod dizajna protivnika i naoružanja.
Početna cijena | Recenzirana verzija | Recenzentski primjerak |
45€ | PC | Ustupio izdavač |
Shadow Warrior 3 nastavlja se direktno na završetak drugog dijela. Ukratko, ogromni drevni zmaj ušao je u naš svijet, uništio sve i mi ga moramo poslati šest metara pod zemlju. Nema tu ludih iznenađenja, neočekivanih zapleta i raspleta te sličnih elemenata. Priča je tek probavljiva, a Wang je i dalje dječak zarobljen u odraslom tijelu te voli komentirati sve i svašta. No, način na koji to radi neće svima odgovarati, baš kao ni njegov humor. Nema ovdje sreće ni s likovima. Od sporednih ovdje upoznajemo vješticu Motoku čiju je ulogu malo teže shvatiti jer kako priča napreduje, tako njezina važnost pada na razinu fusnote.
Naglasit ću očito: priča nije stvar zbog koje se igra Shadow Warrior 3. To je više pokretač za prezentaciju svih lokacija koje ćemo posjetiti u šarenom neo feudalnom japanskom okruženju. Nema tih lokacija puno, ali one koje su tu nisu loše. Od trčanja po leđima već spomenutog zmaja i borbe u njegovoj utrobi, tu su još šuma, brana, rijeka, planina, itd. Uglavnom se napucava po svježem zraku, a šarolikost lokacija je sasvim zadovoljavajuća. Lokacije nisu dosadne niti se ponavljaju, a to je važno zbog dizajna same igre. Riječ je o vrlo linearnom naslovu u kojemu nema istraživanja ili otkrivanja tajni. Očekujte napucavanje u areni, trčanje i skakanje do druge arene i tako u krug.
Ovo je interesantan pristup jer je vrlo fokusiran na akciju uz tek poneki predah između arena koje su dizajnirane kao mini razine. Svaka od njih je drugačija, no neke imaju posebne dodatke koje možemo uključiti za pomoć u eliminiranju demona. Jedna od arena tako ima mogućnost otvaranja rupe u podu kako bi se samljeli protivnici ili je moguće uključiti ogromne pile. Poanta je mogućnost interakcije s okolinom koja ima zadovoljavajući rezultat. Tu je naravno i neizostavna kuka koja otvara brzo kretanje po areni, bilo da se bježi od smrti ili priprema smrtonosni napad. Isto vrijedi i za opciju trčanja po zidovima, odnosno po određenim dijelovima zidova jer je brzina kretanja ono što nas drži živima u Shadow Warrioru 3.
Stajanje na mjestu je opcija koja će aktivirati posljednju točku snimanja, a razlog tome su šaroliki protivnici. Razvojnom studiju svaka čast na njihovoj kreativnosti koja se ne odnosi samo na vizualni dio, nego i na napadačke opcije. Tako imamo standardnu ekipu koja trči s eksplozivom u rukama ili bacaju kockice leda, preko samuraja, kuhara bombaša pa sve do demona koji se kreće kao spiralna opruga. To su samo neki primjeri protivnika i zanimljivo je kako svaki od njih dobije nekoliko sekundi zasebne prezentacije kad ih se prvi put susretne. Nije to predstavljanje bezvezno, nego odmah možemo vidjeti koje će nam oružje ostaviti taj protivnik nakon što ih pošaljemo dva metra pod zemlju.
Shadow Warrior 3 koristi sustav obnove zdravlja i municije kakav smo vidjeli u posljednjem Doomu. Eliminacija dalekometnim oružjem ostavlja prijeko potrebno zdravlje, a katana metke koji se brzo troše. To je dodatan povod za koristiti cijelu paletu naoružanja. Lo Wang na raspolaganju ima šest oružja (plus katana) što na prvu ne zvuči obećavajuće. Tu je standardni revolver, pa sačmarica, par uzija, bacač granata, railgun te samostrel koji izbacuje šurikene. Nije širok arsenal, ali pohvala ide na dizajn oružja kao i njihov osjećaj korištenja, odnosno masakriranja protivnika. Čak se i Lo Wang zna pitati čija je to krv s obzirom na kaos koji se događa na ekranu.
Ubijanjem demona skupljamo i njihovu esenciju pomoću koje punimo finisher potez. Kad je finisher kompletno pun, demon umire iz prve bez obzira na njihovu veličinu i ostavlja zanimljiv dar u obliku oružja. To je odličan dodatak borbi jer od skupljanja oružja stvara element taktiziranja. Primjerice, nakon što se iskoristi finisher na samuraju, u ruke nam pada fantastični mač koji u letu siječe protivnika po protivnika. Već spomenuti kuhar ostavlja bombu koja uvlači sve protivnike u centar svoje eksplozije. Nema smisla nabrajati sve jer bi se samo spoilalo ugodno iznenađenje, no ovaj element je totalno kreativan i već atraktivnu borbu čini još atraktivnijom.
Dodatni sloj dubine pomalo se nazire i u mogućnost nadogradnje, što standardnog naoružanja što našeg lika. Svako oružje ima tri razine. Pa tako recimo railgun na drugoj nadogradnji probija kroz protivnike, a na trećoj zaledi jednog i imobilizira demone oko tog zaleđenog. Što se Wangovih nadogradnji tiče, to se odnosi na chi, odnosno magiju kojom guramo demone u provalije, te nadogradnju zdravlja, resursa ili interakcije s eksplozivima.
Nijedna od tih nadogradnji ne mijenja gameplay i ne donosi drastične promjene. No, zanimljiv je barem način na koji skupljamo dodatne bodove za nadogradnju. Uz standardni način pronalaska istih na putu prema novom sukobu, tu su dodatni izazovi koji idu od klasičnih ubiti x protivnika katanom ili sačmom do korištenja kuke i sličnih. Pozitivno je što su zabavni i ne ostavljaju dojam forsiranja jednog stila igranja nego potiču korištenje svih raspoloživih opcija za masakr.
Nakon uspješnog završavanja arene dolazi malo skakutanja, odnosno predah i priprema za novi sukob. Ovaj dio gameplaya je sasvim solidan iako je uglavnom jednoličan. Malo trčanja, skakanja, korištenje kuke, pa opet trčanja i skakanja do nove arene. Daleko od toga da bi se moglo reći kako je ovo loš ili kompletno dosadan segment, ali nije element koji pruža puno iznenađenja. Postoje dva dijela koja malo razbijaju koncept, ali to je to. Kao što je već rečeno, riječ je o predahu i punjenju baterija za novu arenu kao i za razvoj priče, jer se upravo na tim dijelovima odvijaju dijalozi.
Ono što je pak iznenađujuće je dužina trajanja igre. Iskusniji igrači mogu završiti Shadow Warrior 3 za otprilike pet sati a oni manje vješti teško da bi mogli razvući trajanje na duže od osam sati. U jednu ruku nema zamora materijala jer igra nije rastegnuta bezveznim sadržajem. S druge strane, nakon završetka joj se nemate razloga ponovno vraćati. Što je šteta jer bi odgovaralo da postoji nekakav horde mod ili nešto slično, budući da je akcija na visokoj razini. Uz to, dužina od 5-6 sati teško da opravdava cijenu od 45 eura, koliko god to druženje s igrom bilo zabavno.
Lo Wang u novoj igri možda malo pretjeruje sa svim komentarima, ali koliko mu je bridak jezik, toliko mu je akcija atraktivna. Kombinacija palete naoružanja i mogućnosti interakcije s okolinom stvara savršeno zabavni i šareni kaos. Tu ne treba zaboraviti niti interesantne protivnike, premda je šteta što nema više boss bitaka. U jednu ruku to je razumljivo zbog dužine trajanja igre, no većina prigovora će ionako biti na odnos cijene i minutaže. Na kraju, Shadow Warrior 3 ne donosi ništa novo u žanr, ali ono što prezentira radi na sasvim solidan način. Isključujući radnju jer se taj element neće pamtiti.
Agent
09.03.2022 - 15:26Očekivao sam i manju ocjenu zbog slabe ocjene na steamu a i u tekstu nisam vidio da ima site misija kao u prošlom nastavku. Neke sam vidio da su završili čak i za 4h igru što je daleko premalo za 45e koliko igra traži. Možda ju uzmem ako bude na 50% popusta.
Saren
@Agent, 09.03.2022 - 15:384.5 sati je meni trebalo total, naspram dvojke koje sam se naigrao kao divljak u gotovo troduplo sati, jos sam i ponavljao story po drugi put.
Agent
@Saren, 09.03.2022 - 16:13Ja ju nisam mogao igrat odmah prvi dan pa ju nisam ni kupio a onda ubrzo na steamu vidio dosta lošu ocjenu koja me odgovorila od kupnje. Dvojku sam igra i bila mi super i story misije i sporedne.A ovdje kolko vidim su samo story misije što mi je premalo onda tih 4-5h za 45e
Saren
09.03.2022 - 15:35Dobra recenzija Stjepane. Ja sam osobno vrlo nestrpljivo iscekivao ovu igru te je uzeo na dan izlaska nadajuci se vidjeti sve i svasta kako je bilo u dvojci, samo vece i naravno na kvadrat. Iako mi ova trica nije losa, nadao sam se vidjeti jos. Ovako se osjecam isprazno. Ne mogu se oteti dojmu da ili nisu znali sta bi sa pricom dalje, vec su mi na tome i reducirali broj neprijatelja i umjesto one divne atmosfere (meni bar) iz dvojke napravili su pomalo Doom kopiju. Ne nije to lose, nimalo, no kad igram Shadow Warrior serijal onda ocekujem da nista nema veze sa mozgom te da je akcija vise arkadna onako. Ovako sam ostao razocaran po malo. I dalje je dobra igra i zabavna igra, no dugotrajnost je mogla i morala biti veca i bez ovog koketiranja sa Doom-om. Jednostavno mi se ne uklapa u cijelu tu pricu. Neprijatelji kao i atmosfera su dosta dobri, konstanto parkour-anje je opet dosta odradjeno. Uglavnom dobra zabava za jedno poslijepodne, no ne i po ovoj cijeni koja se trazi. I dalje se ne mogu oteti dojmu da je moglo(moralo!) bit vise i vece.
Stjepan Fikter
@Saren, 09.03.2022 - 20:21Upravo sam zbog tog započeo recenziju jer su sve tri igre drugačije. Pročitao sam hrpu komentara kako se ekipi dvojka nije svidjela nakon jedinice jer je kooperativna i kao nekakav looter shooter.
trulex
09.03.2022 - 15:58ma loša igra skroz, probo torrent i odmah obrisao. Imamo serious sam i ovo nam ne treba
Cone3006
10.03.2022 - 21:27Nije mi nesto igrica
Rastmahatta
11.03.2022 - 10:16Meni osobno igra nije nešto, Serious Sam je definitivno bolji