Serijal Heroes of Might and Magic igara davnih je dana bio pojam za kvalitetnu zabavu, pogotovo njegov treći dio. Bilo da se ratovalo i osvajalo samostalno ili u društvu prijatelja za istim kompjuterom, zabave nije nedostajalo. Možda bi u društvu pala i kakva neprimjerena riječ ako bi netko prvi ispao iz igre, no to je sve bilo dio čari u jednostavnom, ali zaraznom gameplayu Heroesa. Nova igra Songs of Conquest inspirirana je upravo ovim serijalom, što uključuje i mogućnost hotseat igranja, odnosno više igrača ispred jednog ekrana. Iako su Heroji i dalje u dubokom snu te možda sanjaju buđenje jednog dana, pjesme osvajanja oživljavaju njihov duh na kvalitetan način. Kad sami sebi kažete “još samo jedan potez”, a proleti vam dodatnih sat vremena, onda igra ima ono nešto.

Songs of Conquest bazira se na tri gameplay stupa: avanturističkom, borbenom i nazovimo to ekonomsko-administrativnom, odnosno upravljanju carstvom. Prva stvar koju ćete primijetiti je kvalitetan retro grafički stil. Ako cijenite ovakvu prezentaciju, igra ima sve preduvjete da vas izuje iz cipela i sigurno pogodi koju notu nostalgije. S druge strane, glazbeni segment ne zaostaje za grafičkim pa je ugodno slušati skladbe tijekom klikanja. Jedan od razloga i zašto se kampanja isplati igrati jesu pjesme nakon svake završene misije, koje odlično odražavaju naziv igre.

Sama kampanja je podijeljena na četiri pjesme, odnosno riječ je o četiri dostupne frakcije i svaka pjesma ima četiri misije. To ovako ne zvuči puno, no isto tako nije riječ o kratkoj kampanji, pogotovo jer vjerojatno nećete svaku misiju završiti iz prve. Sama kampanja više služi za upoznavanje s mehanikama igre te dostupnim frakcijama, ali isto tako su radnjom sve međusobno povezane. Nije riječ ovdje o nekoj ludoj priči, a može se i reći kako za jednu strategiju ima podosta pričanja između likova. Najbolji dio priče su već spomenute pjesme nakon svake misije u kojima se sažme sve ono što se događalo tijekom igranja.

Najbolji dio priče su pjesme nakon svake misije u kojima se sažme sve ono što se dogodilo tijekom igranja.

Zbog toga bi bilo nepravedno reći kako je kampanja samo glorificirani tutorial. Ima tu kvalitetnog sadržaja kojeg prati i dobar izazov, a pri tome se polako upoznaje s elementima igre. Sve kreće s vašim herojem kojeg prati vojska. Istražujući mapu otkrivaju se različite građevine koje nose šarolike bonuse, skupljaju se resursi za razvijanje gradova i vojske te se sukobljava s protivničkim herojima. Naime, vaš heroj ne sudjeluje u borbi na bojnome polju nego nadgleda svoje jedinice i baca magije. Ovo je važan segment igre jer magija može biti vrlo destruktivna čak i prema najjačim jedinicama.

U početku su heroji ograničeni s brojem dostupnih polja koje popunjavaju jedinice pod vašim zapovjedništvom, a one su značajan izvor resursa za bacanje magija. Isto tako, uvijek ostaje pitanje kad heroj skupi dovoljno iskustva: hoće li povećati broj mjesta za jedinice ili će uzeti neku drugu nadogradnju poput jače magije, više štete koje jedinice nanose i tome slično. Element dostupnih nadogradnji je nasumičan, što vam nekad neće ići na ruku jer nije zabavno ako se pogodi nekoliko opcija koje nisu primjerene za preferirani stil igranja.

Element dostupnih nadogradnji je nasumičan, što vam nekad neće ići na ruku.

U Songs of Conquestu je bitan je raspored vojske jer se samo gleda tip jedinice u svakom dostupnom polju i koliko će magične esencije omogućiti našem heroju. Primjerice imamo 30 trolova koji imaju esenciju kreacije. U jednom polju tih 30 jedinica dat će samo jednu esenciju, ali ako ih rasporedimo po deset u tri polja tad imamo tri resursa za magiju. To je vrlo važan segment za heroje koji se fokusiraju na čarobnjački stil borbe jer njima neće ništa značiti najjače jedinice ako one nemaju resurse za vrstu magije na koju smo se fokusirali.

Heroji pored magije u početnim vještinama mogu biti fokusirani na blisku ili udaljenu borbu, a dodatni bonusi dolaze i od šarolikih predmeta koji se mogu pokupiti po mapi ili od palih protivničkih heroja. Doduše, kad se nakupi hrpa opreme, tad do izražaja dolazi manjak opcija za lakši pregled svih tih stvari. Postojanje nekakvog filtra bi značajno olakšalo traženje specifičnih stvari, pogotovo onih koje želimo prebaciti drugim herojima. Ovako je to pomalo gubitak vremena na element koji je mogao biti znatno elegantnije riješen. To je pogotovo vidljivo unutar kampanje jer se sva skupljena oprema prenosi između misija pa se zbilja nakupi toga.

Kad se nakupi hrpa opreme, tad do izražaja dolazi manjak opcija za lakši pregled svih tih stvari.

Tijekom avanturističkog istraživanja mape, puteve i artefakte čuvat će neprijateljske jedinice koje samo čekaju da ih pošalje ispod zemlje. Ovisno o terenu, jedinice se mogu postavljati na unaprijed određena polja pa nije uvijek najpametnije strijelce staviti na prvu liniju. Same lokacije na kojima se jedinice sukobljavaju nisu velike, no ovaj taktički segment ima jedan nedostatak vezan za kameru. Naime, kad bude hrpa jedinica što naših i protivničkih te ako još ima uzvišenja oko njih, tad više nije najlakše kliknuti na protivnika kojeg želimo napasti. U težim borbama krivi klik može biti velika pogreška, a sve to bi bilo jednostavnije da barem postoji mogućnost prebacivanja kamere u ptičju perspektivu.

Uz već spomenutu magiju koja se koristi tijekom bitki, treba imati i dobru kombinaciju vojske kako bi se pokrile slabe strane od pojedinih jedinica. Malo je iznenađujuće što svaka frakcija ima osam jedinica koje se mogu nadograditi u jaču verziju. No, taj broj ne znači kako nema opcija za kombiniranje. Baš naprotiv, može proći podosta vremena prije nego se pronađe optimalne kombinacije za svoj stil igranja. Ako ste kratki s vremenom, postoji i opcija automatske borbe koja dosta dobro funkcionira. Ipak, ponekad se mogu izgubiti borbe za koje ispada kako se zapravo mogu s lakoćom dobiti ako se ručno odigra bitka, no to se ne događa često.

Ako ste kratki s vremenom, postoji i opcija automatske borbe koja dosta dobro funkcionira.

Osim istraživanja, treba i širiti carstvo osvajanjem različitih mjesta i gradova. Ovo je također vrlo važan strateški element jer manja mjesta imaju manje lokacija za gradnju. U prijevodu, mjesto koje se može nadograditi najviše na drugu razinu nema polja za izgradnju građevina unutar kojih možemo regrutirati najjače jedinice. Stoga, takva mjesta obično služe kao omanje baze u kojima se ruše i grade građevine prema potrebi. Recimo nakon dugog osvajačkog pohoda se izgubi dosta vojske i osvoji se omanji gradić. Obično je prva zgrada ona za kupnju svih dostupnih jedinica. Tad farma koja zauzima jedno polje i proizvodi novac, u široj slici ne znači puno ako se ne obnovi vojska.

Naravno, na mapama obično ima tek nekoliko mjesta koja se mogu razviti u pravi grad s lokacijama za gradnju svih vrsta građevina. Ovisno o situaciji na terenu, može biti sasvim normalno u gradu rušiti neke građevine kako bi se napravilo mjesta za druge, pogotovo ako se ekonomski dobro stoji.

Bitke mogu biti dosta lakše kad postoji i dobra obrana grada, dok kod manjih lokacija to nije slučaj. Tad je obično bolje pustiti da padnu pa ih kasnije opet zauzeti ako imaju stratešku vrijednost ili uništiti. To je i djelomično zbog toga što postoji ograničenje koliko heroja možemo imati na mapi pa se ne može biti na svim stranama svijeta, a s druge strane vojska ne može hodati po mapi bez heroja.

Songs of Conquest uz kampanju ima poveći komad sadržaja u obliku različitih mapa. Bilo to nasumično generiranih, mapa strukturiranih u obliku izazova te na scenarija koje su radili drugi igrači pomoću editora unutar igre. Ovdje se zapravo kriju sati i sati igranja jer svaka nova avantura može pružiti drugačije iskustvo. Pogotovo kad si sami slažemo pravila na nasumično generiranoj mapi. Nema tu previše dostupnih opcija, ali ih je sasvim dovoljno za namjestiti si način igranja kakav vam odgovara u tom trenutku.

Kad se sagleda što sve Songs of Conquest sadrži u svom paketu, riječ je o kvalitetnom naslovu koji ne samo da je tehnički dobro ispoliran, nego je i vrlo zabavan. Ugledao se na kvalitetne uzore i vratio duh jednog izgubljenog vremena. Iako “pjesme osvajanja” ne donose revoluciju u taktički žanr, mogu vam uzeti dosta vremena za koji god sadržaj da se odlučite. Možda je i dobro što se igralo donekle na sigurno jer se je ovako stvorio temelj za potencijalni nastavak koji bi mogao predstaviti značajnije novitete za već viđenu formulu. Do tada, svatko tko voli istraživati, graditi i taktizirati, napravit će puno klikova u Songs of Conquestu. I osjećat će se puno produktivnije nego od klikanja banane.